slicnost sija i zidova

Šije u mnogim stvarima sliče i poistovjećuju se sa Židovima u pogledu slijeđenja strasti i prohtjeva. Također sliče kršćanima u pogledu zastranjivanja, neznanja i slijeđenja strasti, kao i u ostalim stvarima kojima se odlikuju kršćani od stvari ahlaka i etike. Kako su samo slični ovima (jevrejima) s jedne i onima (kršćanima) sa druge strane tako da ih svijet konstantno kroz historiju opisuje tim svojstvom.

Od svih šije najbolje poznaje Ša'bi i drugi učenjaci iz Kufe. Prenosi se da je Šabi rekao: "Nisam vidio nikog glupljeg od hašebija, da su ptice bili bi poput onih koje leže na jajima, a da su kopnene životinje bili bi magarci. Tako mi Allaha da sam od njih zatražio da mi ovu kuću napune zlatom a da zauzvrat slažem na Aliju, oni bi mi to ispunili. Ali tako mi Allaha, nikada na njega ne bih slagao."

Prenosi Ebu Hafs b. Šahin (Ebu Hafs Omer b. Ahmed Bagdadi, umro 385.) u knjizi 'El-lutfu fis-sunne': "Obavjestio nas je Muhammed b. Ebi Kasim b. Harun, obavjestio nas je Ahmed b. Velid Vasiti, pričao mi je Džafer b. Nesir Tusi Vasitio od Abdurrahmana b. Malika b. Megula od njegova oca da je rekao: Rekao je Šabi: "Upozoravam vas na pripadnike koji slijede svoje zabludjele prohtjeve. Najgori od njih su rafidije. Oni u islam nisu ušli iz straha i ljubavi prema Allahu već iz mržnje prema muslimanima. Alija, radijAllahu anhu, ih je spaljivao i protjerivao. Od njih je Abdullah b. Sebe'. On je židov iz San'e koji je protjeran u Sabat. Zatim Abdullah b. Jesar kojeg je protjerao u Hazir. Dokaz tome je što je ideologija rafidija kao ideologija židova.

Židovi kažu: "Vladavina ne može biti ispravna osim pod vodstvom Davudove porodice."

Rafidije kažu: "Imamet-vođstvo nije ispravno osim u slučaju Alijinih potomaka."

Židovi kažu: "Nema borbe na Allahovom putu dok se ne pojavi Mesihi Dedžal i dok se sa neba ne spusti sablja."

Rafidije kažu: "Nema dzihada na Allahovom putu dok se ne pojavi Mehdi i dok se ne začuje glas sa neba."

Židovi odgađaju svoj namaz dok se ne ukažu zvijezde, a rafidije odgađaju akšam-namaz isto tako dok se ne ukažu zvijezde, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu - kojeg bilježe Ebu Davud (Sunen, 1/169), Ibn Madže (1/225) te imam Ahmed u "Musnedu" - kaže: "Moj ummet će neprestano biti na fitri sve dok ne budu odgađali akšam do pojave zvjezda."

Židovi se malo zakreću od svoje kible, šije rafidije također.

Židovi se u svojim molitvama klimaju, isto to čine i rafidije.

Židovi u namazu puštaju da im odjeća pada ispod članaka do zemlje, rafidije također.

Kod židova žena ne treba (poslije razvoda ili smrti muža) čekati iddet. Istog stava su i rafidije.

Židovi izvrću i mjenjaju Tevrat, a rafidije izvrću Kur'an.

Židovi govore kako im je Allah propisao pedeset namaza, rafidije to isto kažu.

Židovi vjernicima ne nazivaju selam jasno i iskreno, već kažu: "Essamu alejkum", a "es-sam" je smrt. Isto to čine i rafidije.

Židovi ne jedu jegulje i mermahije i meso s leđa (kuka), rafidije također.

Židovi ne smatraju dozvoljenim potiranje preko mestvi, rafidije isto tako.

Židovi vjeruju da im je imetak svih ljudi halal-dozvoljen, rafidije također. U torn kontekstu Uzvišeni nas obavještava pa kaže: “Tako je, jer oni (sljedbenici Knjige) govore: "Nama nije grijeh što učinimo neukima" – i o Allahu svjesno govore laži.” (Prevod značenja sure Ali-Imran, 75) Isto to govore i rafidije.

Židovi u svojim molitvama sedždu čine vrhom tjemena, rafidije također.

Židovi ne odlaze na sedždu dok više puta ne zaklimaju glavom slično ruku'u, rafidije također.

Židovi mrze meleka Džibrila i kažu: "On je naš neprijatelj između meleka." Isto tako rafidije kažu: "Džibril je pogriješio što je objavu dostavio Muhammedu.“

Zatim rafidije se sa kršćanima slažu u sljedećem stavu: Kršćani svojim ženama ne daju mehr već se njima naslađuju bez mehra. Isto tako rafidije se žene zbog naslađivanja-mut'e i smatraju mut'a brak dozvoljenim.

Zatim i kršćani i Židovi su bolji od rafidija u dvije stvari. Upitani su Židovi o najboljim ljudim od njihova milleta, pa su odgovorili da su to bili Musaovi prijatelji. Potom su kršćani upitani o najboljim ljudima iz svog milleta, pa su odgovorili da su to havarijuni-Isaovi učenici. A kada su rafidije upitani o najgorim ljudima iz svog ummeta rekoše da su to Muhammedovi, alejhisselam, prijatelji, tj. ashabi, radijellahu anhum. Naređeno im je da za njih čine istigfar a oni ih psuju i vrijeđaju.

Minhadžu es-Sunne, Ibn Tejmijje, rahimehullah

HADISI ALLAHOVOG POSLANIKA MUHAMMEDA A.S. O ZENAMA

"One su (zene), uistinu, druga polovica muskarcima." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ed-Daremi)
"Medju stvarima vasega svijeta, najdraze su mi bile zene i mirisi: a svjezina moga oka (radost moga srca) jeste u namazu." (Nesai, Ahmed, Ibn Sa’d)
"Neka vjernik ne mrzi vjernicu, jer ako nije zadovoljan sa nekim njezinim svojstvom, zadovoljan je sa nekim drugim." (Muslim)
"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)
"Ljudi su stradali kad god su bili potcinjeni zenama" (Ahmed, slab)
"Poslije moje smrti ljudima nece ostati vece iskusenje od onoga u koje ce ga dovoditi zene." (Ibn Madze)
  "Gresno je svako oko koje gleda sto je zabranjeno, jer time vrsi cin bluda. Zena koja se namirise i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prodje, grijesna je zbog takvog postupka, kojim moze izazvati pobudu i odvesti u blud." (Ahmed, Tirmizi)
"Dvije vrste ljudi bice stanovnici Dzehennema i ja ih poslije ovozemaljskog zivota, necu vise vidjeti: silnici, u cijim su rukama bicevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet, i zene koje nose prozirnu odjecu kao da su gole, koje okrecu lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave su im kao grbe u deva. Takve zene nece uci u Dzennet, niti ce osjetiti njegov miris! A miris njegov se siri na sve strane veoma daleko." (Ahmed)
"Allahovo prokletstvo je na zene koje oponasaju muskarce i na muskarce koji oponasaju zene." (Ahmed, Ebu Davud)
"Zena koja stavlja periku na glavu, obmanjuje, a svaka obmana je zabranjena." (Nesai)
"Zeni nije dozvoljeno da putuje ni koliko iznose dva dana hoda bez muza ili najblizeg rodjaka (mahrema – sa kojim ne moze stupiti u brak)." (Buhari)
"Zena nece putovati osim s mahremom" (Buhari, Muslim)
"Zenska ce osoba kod udaje gledati da se uda za pobozna, cudoredna, ljubazna i darezljiva muza, a pazice da se ne uda za pokvarena covjeka. Mlade djevojke ne treba udaviati za stare, niti za pokvarene ljude. Treba da se udaju za svoju priliku." (Ibni Abidin)
"Zena koja redovito klanja pet vakata namaza, posti mjesec Ramazana, cuva svoju cast i postenje i bude pokrna svome muzu, uci ce u Dzennet." (Bezzar)
"Poslije poboznosti i bogobojaznosti muslimanu nije nista korisnije dato kao dobra zena: kada joj muz nesto naredi, ona to izvrsi: kada je pogleda, ona ga svojim pogledom razveseli i raspolozi; ako je za neku stvar zakune, ona to izvrsi; ako cuva svoje postenje i muzevu imovinu kada je on odsutan." (Ibn Madze)
"Da sam ikome naredio da cini sedzdu drugome, naredio bih zenama da cine sedzdu svojim muzevima, radi prava koja im je Allah dao nad njima." (Ebu Davud, hakim, Tirmizi)
"Neka zene iz plemena Has’am je dosla kod Allahova Poslanika i rekla mu: - Allahov Poslanice, objasni mi kakve su obaveze zene prema muzu. Ja sam bez muza, pa ako mognem tim obavezama udovoljiti, udacu se, inace, i dalje cu ostati da zivim bez muza. Muhammed (a.s.) joj rece: -Zena je duzna na poziv muza stupiti u intimni odnos kad god on to bude trazio. Zena ne smije postiti dobrovoljni post (nafilu) bez muzevog odobrenja, jer ako to uradi samo je gladovala, jer u tom slucaju post nece biti primljen kod Allaha. Duznost joj je da ne izlazi iz kuce bez muzevog znanja i odobrenja, jer ako to radi proklinjace je nebeski meleki, meleki koji donose ljudima Allahovu milost i meleki koji su zaduzeni da izvrse kaznu." (Taberani)
"Hazreti Aisa prica: "Pitala sam Allahova Poslanika kome zena najvise duguje svoju poslusnost, aon mi rece: Muzu.A kome covjek najvise duguje? Majci – odgovori mi Allahov Poslanik."" (Ahmed, Nesai)
"Zena koja umre, a njezin muz bude zadovoljan s njom, uci ce u Dzennet." (Tirmizi)
"Nije nas onaj koji odvrati zenu od njezina muza." (Ebu Davud, Nesai)
"Najblagoslovljenija je ona zena koju je najlakse opskrbiti." (Ahmed)
"Zeni koja zatrazi od svog muza razvod braka, bez opravdanog razloga, bice uskraceni dzennetski mirisi." (Ahmed, Ebu Davud)
"Cuvajte se lijepe zene koja je loseg porijekla i odgoja." (Darekutni)
"Cuvajte se sedan stvari koje upropascavaju onoga ko ih cini: sirka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siroceta, bjezanja sa bojnog polja i potvore za blud pobozne i cestite vjernice." (Buhari, Muslim, Ebu davud i Nesai)
"Zena u menstruaciji moze uciti (napamet) ajet." (Buhari)
"Zenite se, jer vam zene doista donose blagoslov u kuce." (Bezzar)
"Trazite nafaku stupanjem u brak." (Dejlemi)
"Ako vam dodje onaj ko vam odgovara po izgledu i vladanju, sa zeljom da se ozeni od vas, ozenite ga. Ako to ne budete cinili, dolazice do smutnje na Zemlji i poroka sirokih razmjera." (Ibn Kutejbe, Tirmizi)
"Ne uzimajte zene zbog njihove ljepote, jer ih ljepota moze upropastiti; ne uzimajte ih zbog njihova imetka, jer ih imetak moze uciniti obijesnim; uzimajte ih zbog njihove poboznosti, jer cete imati dobro odgojene, solidne i vrijedne supruge." (Ibn Madze)
"Brak je dio mog sunneta; svako ko se udalji od naseg pravca udaljava se od nas." (Ibn Madze)
"Sklapajte brakove i radjajte djecu; ja cu se ponositi vasim brojem naspram drugih zajednica." (Bejheki)
"Zena se uzima zbog cetiri stvari: zbog imovine, radi dobrog roda, zbog ljepote, zbog poboznosti. Drzi se ove pobozne! (Buhari, Muslim)
"Tri izjave imaju se smatrati zbiljom bez obzira da li su potekle u zbilji ili sali: vjencavanje, pustanje zene (razvod) i vracanje njezino nakon pustanja. (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madze, Tirmizi)
"Allah najvise prezire, iako je to samo po sebi dozvoljeno djelo, razvrgnuce braka." (Ebu Davud, Hakim, Ibn Kutejbe)
"Kada neko od vas hoce da zaprosi neku zenu, ako moze da kod nje vidi ono sto ga privlaci da se njome ozeni, neka vidi." (Hakim, Ebu Davud)
"Objelodanite stupanje u brak, a vjeridbu drzite u tajnosti." (Dejlemi)
"Najblagosloveniji je onaj brak koji je najlaksi opremom." (Ibn Kutejbe)
"Neka ni jedan od vas ne zarucuje ono sto je zarucio njegov brat, osim ako prvi prosac odustane ili mu sam dozvoli." (Buhari, Muslim)
"Jedan dan gozbe na svadbi je sunnet (obaveza), dva dana su dobro djelo, a tri dana su vec znak hvalisanja i zelje za prestizom." (Taberani)
"Kada se zenio Poslanikov drug Abdurahman ibn Avf, Allahov Poslanik mu je rekao: "- Priredi gozbu, zakolji makar ovcu!"" (Buhari, Muslim)
"Pristanak za udaju zene koja je ranije udavana je preci od pristanka njezina staratelja, a i od djevojke se trazi pristanak, koji moze biti iskazan i njezinom sutnjom." (Autori Sunena)
"Nema braka bez (privole) staratelja i dvojice pravednih svjedoka." (Imam Safi)
"Najbolji medju vama su oni koji su najbolji prema zenama." (Ahmed)
"Prema zenama su velikodusni i pazljivi samo plemeniti ljudi, a zene ponizuju i zlostavljaju samo oni koji su losi i niske naravi." (Ibn Asakir)
"Oporucujem vam lijep postupak sa svojim suprugama." (Buhari)
"Bojte se Allaha u pogledu zena! Vi kod njih imate svoja prava, a i one kod vas imaju svoja prava." (Muslim)
"Kada neko od vas ima spolni odnos sa svojom suprugom, neka se ne udaljuje od nje sve dok i ona ne zadovolji svoje potrebe." (Ibn Adijj)
"Kod Allaha na Sudnjem danu najgore mjesto ce imati onaj covjek koji objelodani ono sto mu njegova zena povjeri pri spolnom snosaju kao i on njoj." (Muslim, Ahmed)
Radite sto zelite, ali bice onako kako Allah odredi. Od svake vode (sperme) ne nastaje djete." (Ahmed)
"Covjek ce biti nagradjen i za intimni zivot sa svojom zenom. Jedan od slusatelja, koga je ova rijec Allahova Poslanika ne malo iznenadila, zacudjeno upita: Zar ce covjek biti nagradjen i za to sto zadovoljava svoju strast? – na sto mu Allahov Poslanik odgovori:Zar ne znas da bi ucinio haram ako bi svoju strast zadovoljavao na nedozvoljen nacin, zato, ako je zadovoljava na dozvoljen nacin, bice nagradjen." (Muslim)
"Kada neka od vas podje na jaciju, neka se ne mirise te veceri; a koja god se namirise neka ne dolazi te veceri na jaciju." (Ahmed)
"Uzviseni Allah ne gleda u zenu koja ne zahvaljuje svome muzu, a ne moze bez njega." (Nesai)
"Allah ne gleda u covjeka koji ima odnos sa zenom u straznji, analni otvor."
Ebu Davud biljezi hadis: "Proklet je onaj koji opci sa zenom u analni otvor."
"Kupala sam se sa Poslanikom a.s. iz iste posude u kojoj su nam se ruke preplitale, a on je stizao uzeti vodu prije mene, pa sam mu govorila: Ostavi i za mene, ostavi i meni! Bili smo obadvoje dzunupi." (Buhari i Muslim)
"Zena dodje u liku sejtana, i ode u njegovom liku. Zato ako nekom zapne za oko neko zensko, neka ide svojoj zeni i ima sa njom odnos, to ce mu odagnati stvorenu viziju." (Muslim)

Dzuma namaz-hadisi

1.."Mi smo zadnji prestizači (tj. zadnji po postanku na ovome svijetu, a po stepenu i počasti za dobra djela bićemo prestizači, pobjednici, prvi na) sudnjem danu, ali oni (su ti što) se njima dala knjiga (od Boga) prije nas. Zatim ovo je njihov dan koji se uzakonio (naredio, zapovjedio) njima (tj. petak kao sedmični praznik bio je određen i njima, Židovima i kršćanima), pa su se razišli u njemu (u pogledu njega), pa je naputio nas Allah njemu (petku); sljedbenici (slijedioci): Židovi sutra (tj. u subotu), a kršćani poslije sutra (tj. prekosutra, u nedjelju imaju sedmični praznik, sedmičnu zajedničku molitvu)."

-(Petak se u arapskom jeziku kaže: "jevmul - džumu'ati", a to znači: "dan skupa, sastanka skupljanja, sakupljanja", pa se u tom smislu može i treba shvatiti navedeni hadis. Kršćanima je bilo zapovjeđeno da se jedan dan u sedmici sastanu i da obavljaju zajedničku sedmičnu molitvu pa se nisu složili u tome koji je to dan, i najzad su uzeli nedjelju. To bi imale da znače gornje riječi: "..... ovo je njihov dan koji se uzakonio njima pa su se razišli u njemu,.....".)

2."Kada je došao (tj. Kada hoće da dođe, da ide) jedan (od) vas (na molitvu) petka, pa neka se okupa." (Veli se da izraz: "... jedan (od) vas...." obuhvata sve sljedbenike islama bez obzira na pol i doba starosti, dakle i djecu i žene.)

3."Kupanje dana petka (tj. Kupanje u petak; Kupanje petkom) je dužnost na svakoga zreloga (polno, koji ima poluciju)."


4."Ko se okupao petkom kupanjem (kojim se čisti od) nečistoće (nastale izljevom muškog sjemena, polucijom), zatim je otišao (zatim ode odmah u bogomolju gdje će se klanjati molitva petka - džuma), pa kao da je žrtvovao devu (kamilu); a ko je otišao (ko ode) u drugome času (poslije kupanja), pa kao da je žrtvovao kravu; a ko je otišao u trećem času, pa kao da je žrtvovao (ova riječ u svim navedenim i sljedećim rečenicama doslovno znači: približio, prinio na žrtvenik) rogatoga ovna; a ko je otišao u četvrtom času, pa kao da je žrtvovao kokoš; a ko je otišao u petom času, pa kao da je žrtvovao jaje. Pa kada je izašao vođa (na govornicu), prisustvuju (tj. pristupe) anđeli (meleki, koji su imali dužnost da popisuju one koji dolaze na molitvu petka - džumu, dakle ti anđeli prestanu pisati ljude, i pristupe da) slušaju opomenu (tj. prediku, vaz, govor imama, vođe u molitvi koji petkom prije molitve mora da održi propovjed kojom opominje i podstiče na vjerske dužnosti).


5."Neće se okupati (jedan) čovjek petkom, i očistiti se koliko je mogao (da izvrši) od čišćenja, i namazati se od svoje masti, ili dotaknuti od mirisa svoje kuće, zatim (da) izađe pa ne rastavi (tj. ne tiska se u bogomolji) između dvojice, zatim (da) klanja što mu se propisalo, zatim šuti kada govori vođa ( - neće nikada to sve tako izvršiti i postupiti, a da će drukčije biti nagrađen) osim (tako da) se oprostilo (ili: da će se oprostiti) njemu što (je pogriješio malih grijeha) između njega (tj. između toga petka) i između zadnjega (sljedećeg) petka."


6."Da nije (toga) da bih otežao (da bih dotužio, ako bi to zapovjedio) na (za) svoju sljedbu (svojoj sljedbi), ili na ljude (tj. dotužio bih sljedbi, ili ljudima), zaista bi im zapovjedio za zubočistku (da je upotrebljavaju) sa svakom molitvom."


7."Dozvolite ženama u noći (da i one idu) k bogomoljama (a kada mogu po noći, zašto ne mogu po danu, a to znači da bi trebale da idu i petkom)."


8."Kada se podigla (uspostavila) molitva, pa ne dolazite (ne pristupajte) joj (na način da) trčite (žurite k njoj), i dolazite joj (na način da joj) idete. Na vas je smirenost (spokojstvo, tj. Držite se spokojno, dostojanstveno), pa što ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo (mašilo), pa upotpunite (doklanjajte, nadoklanjajte)."


9."Ko se okupao petkom, i očistio sa sa (onim) što je mogao od čišćenja, zatim se namazao ili je dotaknuo od (kakvog) mirisa (makar malo, namirisao se), zatim je otišao (tj. došao u bogomolju) pa nije rastavio između dvojice (nije rastavio dvojicu), pa je klanjao što se propisalo njemu (da klanja), zatim kada je izašao vođa (na govornicu), šutio je (tj. slušao je on propovjed vođe) - oprostilo se njemu što je bilo između njega (toga petka) i između zadnjega petka (a neki vele: i između drugoga, tj. budućega petka što bude manjega griješenja)."


10.Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da podigne čovjek svoga brata iz njegova mjesta sjedenja i (da) sjedne u njega (u ili na to mjesto sjedenja on umjesto svoga brata - muslimana)." Rekao sam Nafi'u: "Petkom (U petak)?" Rekao je: "Petkom (u petak) i osim njega (tj. i u ostale dane to ne treba da čini)."


11.Bio je doziv (tj. poziv na molitvu) petkom, prvi (od) njega (tj. prvi je poziv -ezan, poziv kojim se poziva na molitvu; a drugi poziv je poziv na podizanje i stupanje u samu molitvu, a taj drugi se zove "ikamet" - pa prvi poziv je bio, tj. učio se petkom u samoj bogomolji) kada je sjeo vođa na govornicu na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa pošto je bio (tj. postao halifom) Usman, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), i umnožili se ljudi (muslimani u Medini), povećao je (Usman) treći doziv (poziv na molitvu petkom, koji se u stvari vikao, učio prvi i van bogomolje, pred bogomoljom) na Zevra-u (na Zevri).


12."Allah je veći (od svega i svakoga), Allah je veći!", rekao je (i) Muavija: "Allah je veći, Allah je veći!"; rekao je: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah!", pa je rekao Muavija: "I ja." Pa pošto je rekao: "Svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha", pa je rekao (i) Muavija: "I ja." Pa pošto je izvršio pozivanje (pozivač), rekao je (Muavija): "O ljudi, zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ovome mjestu kada je pozivao pozivač, (da) govori (Muhamed a.s. ono) što ste čuli od mene od moga govorenja (govora, tj. da izgovara ono što ste čuli da ja izgovaram)."


13."Tako mi Allaha, zaista ja sigurno poznajem od čega je ona, i zaista već sam je vidio prvoga dana (u kojem) se postavila i prvoga dana (u kojem) je sjeo na nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k (ženskoj) omsici, (jednoj, nekoj) ženi, već ju je imenovao Sehl (ali je pripovjedač zaboravio ime), (i toj ženi je poručio): "Zapovjedi tvome (svome) dječaku stolaru da napravi za mene (meni nešto od nekoliko) drveta (da) sjednem na njih kada govorim ljudima." Pa mu je zapovjedila, pa ih je napravio (načinio) od tamariska (iz mjesta) Gabe. ("Gabetun" znači šuma, gora; ali ovdje znači ime mjesta u okolici Medine zvanoj Avali i to Gabe je prema Siriji.) Zatim ih je donio (materi), pa je poslala (ta drveta, tj. govornicu koja se imala, trebala da sastavi iz tih drveta) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za njih pa su se postavila eto ovdje. Zatim sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je klanjao na njima, i veličao je, a on je na njima, zatim se naklonio (učinio pregib, rukju'), a on je na njima, zatim je sišao natraške pa je ničičio (učinio sedždu) u temelju (tj. u podnožju) govornice, zatim se povratio (na drva od kojih je sastavljena govornica u nastavio je klanjanje). Pa pošto je završio (klanjanje), okrenuo se ljudima pa je rekao: "O ljudi, učinio sam ovo (tj. klanjao sam na govornici) samo zato (da) se povodite za mnom i zato (da) se poučite mojoj molitvi."



14.Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori dva govora (tako da) sjedne između njih dva (tj. sjedajući između njih dva).


15."Da li si klanjao, o omsica (o ti)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Ustani, pa se nakloni (tj. pa klanjaj dva naklona, rekjata, jer molitva treba da ima najmanje dva naklona-rekjata)."

16.Unišao je (jedan) čovjek petkom (u bogomolju), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori, pa je rekao: "Da li si klanjao?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa klanjaj dva naklona (rekjata)."

17."Kada si rekao tvome (tj. svome) drugu petkom (na džumi): šuti!, a vođa govori, pa već si brbljao (pa već si govorio koješta, govorio si glupost, tj. pogriješio si, učinio si ono što nisi trebao učiniti)."

OPORUKA SEJHA ALBANIJA

Oporuka šejha Albanija

Oporuka koju je šejh ostavio prije same smrti: Oporučujem ženi, djeci i svim prijateljima, kada do njih dopre vijest o mojoj smrti, neka zatraže za mene oprost od Uzvišenog Allaha, neka ne nariču za mnom i neka glasno ne plaču.Neka požure sa ukopom, i neka ne javljaju rodbini i prijateljima, osim onoliko koliko je neophodno da se opremi moja dženaza, neka me ogasuli Izet Hidr Ebu Abdullah, moj komšija i iskreni prijatelj, i neka odabere sebi koga on hoće da mu pomogne.Ukopajte me u najbliže groblje, tako ćete izbjeći da me stavljate u auto i da autima idete do mezarja, neka to bude staro groblje, za koje se smatra da neće biti premještano.Oni koji su u ovom mjestu neka ne javljaju mojoj djeci koja su u drugim zemljama, prije moga ukopa, kako ne bi zbog osjećaja odgodili moju dženazu. Molim Allaha da ga sretnem i On mi oprosti i prijašnje i posljednje grijehe.Svoju biblioteku, sa svim njenim knjigama, poklanjam biblioteci Islamskog Univerziteta u Medini, jer ja nosim lijepa sjećanja iz Medine koja su vezana za pozivanje u Kur'an i Sunnet Allahova Poslanika, 'alejhis-salatu vesselam, na način kako su to radili ispravni prethodnici, dok sam još bio profesor na tom univerzitetu. Molim Allaha da se njome okoriste oni koji u nju budu navraćali, kao što je meni bila od koristi, i da mi od koristi budu njihove iskrene dove.

Smrt šejha Albanija

Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, na Ahiret je preselio u petak 22. džumadel-ula, 1420. godine po Hidžri, što odgovara 2. oktobru 1999. godine, a ukopan je nakon jacije-namaza.
Sa ukopom su požurili iz dva razloga:
zbog oporuke koju je šejh ostavio i
zbog velikih vrućina koje su bile, kako oni koji dolaze da se oproste sa šejhom ne bi bili izloženi kakvim neugodnostima.

Lukmanovi savjeti sinu

Kaze Uzviseni:
"Kad Lukman rece sinu svome,savjetujuci ga:>O sinko moj,nesmatraj druge Allahu ravnim,mnogobogstvo je,zaista velika nepravda.
Cuvaj se sirka u ibadetima,kao dove mrtvim iili odsutnima,jer kaze Resul s.a.v.s:
Dova,to je ibadet(Biljezi Tirmizi)
"Nije tako,zaista je nasilje sirk,zar ne cujete rijeci Lukmana njegovom sinu,O sinko moj necini sirk,jer je sirk uistiu veliko nasilje"(Muttefeknun alejh)
"Mi smo naredili covjeku da bude poslusan roditeljima svojim.Majka ga nosi,a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku 2 godine.Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim,Meni ce se svi vratiti."(Lukman 14)
Zbog velicine prava roditelja uporedo navodi Allah dz.s. robovanje Njemu i dobrocinstvo roditeljima.Majka nosi dijete s mukom,a i otac se muci dok dijete materijalno obezbjedi.Time zasluzuju od djeteta da bude zahvalno Allahu i svojim roditeljima..
"A ako te budu nagovarali drugog Meni ravnim smatras,onoga o kome nista neznas,ti ih ne slusaj i prema njima se,na ovom svijetu,velikodusno ponasaj,a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraca;Meni cete se poslije vratiti  i Ja cu vas o onome sto ste radili obavijestiti."(Lukman 15)
Kaze Ibn Kesir:
Ako budu nastojali na sve nacine da te sa puta tvoje vjere odvrate na svoju vjeru,nemoj ih u tome poslusati,ali i dalje budi dobar prema njima,cineci im dobrocistvo,a tvoj put je put mu'mina,pa ga drzi.a to potvrdjuje i hadis Poslanika s.a.v.s.:
"Nema pokornosti nikome u grijesenju prema Allahu,a pokornost je samo u dobrocinstvu."(Muttefekun alejh)
"O sinko moj,dobro i zlo,tesko koliko zrno goruscice,bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji,Allah ce na vidjelo iznijeti,jer Allah zna najskrivenije stvari,On je sveznajuci."(Lukman 16)
Kaze Ibn Kesir:"To jest,ako nepravda ili pogreska bude kao zrno goruscice,Allah ce je donijeti na Sudnjem danu i staviti na ispravnu vagu i dati za nju nadoknadu,ako bude dobro,pa dobro je a ako zlo pa zlo je."
"O sinko moj,obavljaj molitvu...(Lukman 17).Obavi ga sa njegovim sastavnim dijelovima i obavezama skruscenoscu.
"i trazi da se cine dobra dijela,a odvracaj od rdjavih..(Lukman 17).Njezno i blago,bez grubosti.
"i strpljivo podnosi ono sto te zadesi-duznost je tako postupiti."(Lukman 17).Zna mudri Lukman da naredjivanje dobra a zabrnjivanje zla ima posljedicu brojne nedace i tegobe onome ko ih provodi,zato naredjuje da se strpi.
Kaze Poslanik s.a.v.s.:
"Vjernik koji se druzi sa ljudima i strpi se i ima strpljenja pema njihovim uvredama,bolji je od onoga koji se ne mjesa sa ljudima,niti podnosi njihove uvrede."(Ahmed)
"Iz oholosti ne okreci od ljudi lice svoje.."(Lukman 18)
Kaze Ibn Kesir:Ne okreci svoje lice od ljudih kada im se obracas ili kada ti se obracaju,ponizavajci ih ili oholeci se prema njima,nego ponizan budi i ozari lice svoje prema njima".
Kaze Poslanik s.a.v.s.
"Tvoj osmjeh u lice tvoga brata ti je sadaka"(Tirmizi)
"..i neidi zemljom nadmeno.."(Lukman 18).Nadmjeno,to jest oholo,uzdizicu se iznad ljudi.Ne cini tako,zamrzit ce te Allah,zato sto Allah kaze:
"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog."(Lukman 18).To jest nadmjenog koji se sam sebi divi i uzdize nad drugima,navodi Ibn Kesir
"U hodu budi odmjeren,...(Luman 19).Idi normalnim hodom bez zastajanja a i bez zurbe,umjerenim korakom.
"a u govoru nebudi grlat.(Lukman 19)Nemoj biti neobuzdan u govoru i nemoj dizati glas bez povoda i potrebe,zato slijedi:
"ta najneprijatniji glas je revanje magarca."(Lukman 19).Kaze Mudzahid:Najruzniji glas je glas magarca.Misli na magarcevo podizanje glasa sto cine i ljudi koji se deru pri govoru,zato je kod Allaha najprezreniji.Ovo nalikovanje na magarca vodi njegovoj zabrani i ukornosti.Kaze Poslanik s.a.v.s.
a)"Onaj ko vrati ono sto daje je kao pas koji pojede ono sto povrati.(Buharija)
b)"Kada cujete glas pijetla,trazite od Allaha iz njegove dobrote,jer on je vidio meleka,a kad cujete ridanje magarca,utjecite se Allahu od sejtana,jer je on vidio sejtana."(Muttefekun alejh).

Je li ispravno klanjati 20 rekata teravije?

Pitanje: Je li ispravno klanjati dvadeset rekata teravih-namaza i predavati selam na svaka četiri rekata?

Odgovor: Ispravno je klanjati dvadeset rekata teravih-namaza, polahko, a ne brzo kao što se klanja u nekim džamijama. Može se klanjati jedanaest, dvadeset, trideset i šest i četrdeset rekata teravih-namaza, smatra Ibn Tejmijja, rahimehullah. Imam Ahmed klanjao je u ramazanu nebrojeno mnogo rekata teravih-namaza, kako to stoji u djelu “Keššaful-kina”, 1/425. Prema mišljenju većine učenjaka, selam treba predati na svaka dva rekata, u nafili koja se klanja danju i nafili koja se klanja noću. U hadisu stoji: “U dobrovoljnim namazima koji se klanjaju danju i noću selam se predaje na svaka dva rekata” (Et-Tirmizi, Ebu Davud, En-Nesai i Ibn Madža. Ovaj je hadis pouzdanim ocijenio šejh El-Albani). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Dvije vrste učača Kur'ana

Najveća počast kojom je Allah Uzvišeni odlikovao sina Ademovog jeste da mu je na ovom svijetu podario Kur’an u kojem su uputa, milost i smjernice. U njemu su pravila i zakoni koji onome ko ih bude sprovodio u praksu neće nauditi, niti mu štetu nanijeti. Onaj koji je objavio ovu plemenitu Knjigu je Onaj koji je stvorio i čovjeka, pa shodno tome, Allah najbolje zna šta je dobro za čovjeka, a šta je to što mu može nanijeti štetu i neugodnost.

Allah Uzvišeni obećao je veliku nagradu onima koji uče Kur’an, pamte ga i izučavaju.

Ebu Umame, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Učite Kur’an, jer će se on na Sudnjem danu zauzimati za svoje učače.” (Muslim)

Osman b. Affan, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji meðu vama je onaj koji Kur’an nauči, a zatim njemu druge podučava.”

Ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko povećava. Ja ne kažem da je ''elif-lam-mim'' jedan harf, nego je ''elif'' harf, ''lam'' je harf i ''mim'' je harf. (Tirmizi, hasen-sahih)  

Meðutim, kako Kur’an može biti šefadžija onima koji ga budu učili, isto tako može biti dokaz protiv njih!

U  vjerodostojnom hadisu koji prenosi Muslim, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe.” Ovaj hadis dijeli učače Kur’ana na dvije skupine:

-  Oni koji uče Kur’an, a za koje će on na Sudnjem danu svjedočiti, su oni koji pored toga što uče, čitaju i pamte Kur’an, izvršavaju i ono što im je u njemu naređeno, a klone se onoga što im je zabranjeno, dozvoljavaju ono što je u Uzvišeni u njemu dozvolio, a zabranjuju ono što je zabranio, koji sude po Kur’anu i uzimaju ga za sudiju u meðusobnim sporovima, a kada im se presudi po Kur’anu, budu zadovoljni njegovom presudom. To su oni koji razmišljaju o njegovim značenjima povodeći se za riječima Uzvišenog: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29.)

To su oni koji mnogo uče i pamte Kur'an, oni koji ga slušaju i trude se okoristiti njime i sprovesti ga u praksu. Tako kada prouče ili čuju Allahove riječi: “I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati” (El-Isra, 34) – požure da ispune emanete i ugovore prvo prema svome Gospodaru, prema svojim bližnjima i ostalim muslimanima.

- Druga skupina su oni protiv kojih će Kur’an svjedočiti na Sudnjem danu. To nisu oni koji ne uče Kur’an, to su oni koji uče Kur’an, čitaju ga i pamte, ali ne rade po onome što im se nareðuje u Kur'anu, ne udaljavaju se od onoga što im je zabranjeno, dozvoljavaju ono što se u njemu zabranjuje, a zabranjuju ono što je dozvoljeno. To su oni koji ne sude po Kur’anu, niti ga uzimaju za sudiju u meðusobnim sporovima, a kada im bude presuðeno po Kur’anu, ne budu zadovoljni tom presudom. Ne zanimaju se njegovim značenjima niti sprovode ono što prouče ili nauče od Kur’ana.

Uče Allahove riječi: “…pa ćemo se proklinjati i Allahovo prokletstvo na one koji lažu prizivati.” (Ali Imran, 6)

A zatim ih vidiš kako lažu kad govore, iznevjeravaju obećanja, ne pridržavaju se dogovorenog, loše se odnose prema svojim bližnjima, pa i prema svima drugima. Pa,  pored toga što to šteti njima i njihovom imanu, njihovom dunjaluku i ahiretu, takvim moralom i ahlakom ruše ugled islama u očima onih koji bi u njemu trebali da vide oličenje poštenja, iskrenosti i povjerljivosti, pa da se povedu za njima i da bude sebeb izlaska iz tmina na svjetlo mnogih koji komuniciraju i susreću se sa njim. Allahov Poslanik je na dan Hajbera rekao Alijji, r.a.: “Tako mi Allaha, da Allah tvojim sebebom uputi samo jednog od njih, to je bolje za tebe od krda deva.“ (Muttefekun alejhi)

Neka nam svima uzor u tome bude Poslanik, s.a.v.s., a poznato je da je on bio najljepše ćudi, a izvor iz kojeg je crpio svoj ahlak bio je, svakako, Kur’an. Prenosi se da je Katade, r.a., upitao majku vjernika Aišu, r.a.: «O majko pravovjernih, obavijesti me o ahlaku Allahovog Poslanika, a.s.» Ona odgovori: «Zar ne čitaš Kur'an?», a ja joj rekoh: «Svakako (čitam Kur'an).» Ona reče: «Uistinu, ahlak Allahovog Poslanika, a.s., je Kur'an.» (Bilježe Muslim i Ebu Davud)

Danas smo svjedoci da ima onih koji mnogo vremena provedu učeći Kur’an, izučavaju ga, nauče napamet, ali sve to ne ostavlja traga na njima. Laž, ružan i nedoličan govor, loš odnos prema drugim ljudima je njihov ahlak. Pa, uporedimo to sa hadisom koji smo naveli o ahlaku Poslanika, s.a.v.s. Naravno, da mi to ne možemo dostići, ali se možemo bar potruditi da se Allahova blagodat učenja, pamćenja i izučavanja Kur’ana vidi na nama, jer Allah voli da na robu vidi blagodati kojima ga je obdario.

Zato ne budimo od onih koji će učiti Allahovu Knjigu, čitati je i pamtiti, a onda doći na Sudnji dan i gledati kako Allahova Knjiga svjedoči protiv njih zato što nisu primjenjivali ono što su naučili iz nje.

Na ovo je, takoðer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio svoj ummet kada je rekao: “Učite Kur’an i radite po onome što je u njemu. Nemojte ga zanemarivati, niti pretjerivati u njemu. Nemojte se hraniti, niti stjecati imetke njime.” (Sahih, prenosi ga imam Ahmed)

“Učite Kur’an i tražite od Allaha njime prije nego što se pojavi narod koji će učiti Kur’an i njime tražiti od ljudi.” (Sahih, prenosi imam Ahmed)
Molim Allaha da nas pomogne u izučavanju Njegove Knjige i primjeni onoga što se nalazi u njoj.

Priredio: Emir Demir

DOVA PROTIV BRIGE I TUGE

. (Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.)

Pa su rekli: 'Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?' 'Da, treba svako ko ih čuje da ih nauči.'- odgovori Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.'' (Prenosi Hakim u svom Mustedreku i ibn Hibban u svom Sahihu.)

Allahu ne dozvoli da me ponizi rob Tvoj,jer Jedini si Ti taj koji ima savrsenstvo !

"ALLAHUMME INNEKE 'AFUVVUN, TUHIBBUL-'AFVE, FA'FU ANNI! "
(Gospodaru moj, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!)

ALLAHUMME AMIN!!!!

objavio/la Hadisi I DOVE

NEMA BRAKA BEZ STARATELJA

NEMA BRAKA BEZ STARATELJA!
Dokazi iz Sunneta:
1. Ebu-Musa el-Ešari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema braka bez staratelja." (Ebu-Davud, 2085, Ahmed, 16/155 (El-Feth), Tajalisi, 1/422, Tahavi, 3/8-10. Citirani hadis autentičnim smatraju vrhunski hadiski stručnjaci, kao: Ali b. Medini, Buhari, Tirmizi, Hakim, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Bejheki, Ibn Kajjim, Albani i drugi. Vidjeti: Tehzibus-sunen, 6/74, Et-Telhisul-habir, 3/1173 i Irvaul-galil, 6/235-238.). Citirani hadis koji je kategorički jasnog značenja negira validnost bračnog ugovora, osim uz odobrenje staratelja.

2. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koja žena uda samu sebe njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan." (Ebu-Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdur-Rezzak, 6/195, Tajalisi, 3/72. Imam Tirmizi ovaj hadis smatra dobrim. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Ibn Mei'n, Ebu Avvane, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Hadžer, Albani i drugi. Vidjeti: Fethul-Bari, 9/191, 194, Subulus-selam, 3/117 i Irvaul-galil, 6/243.).
3. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne može žena udati ženu, niti samu sebe." (Ibn Madže, 1882, Darekutni, 3/159, Bejheki, 7/177. Citirani hadis ima dobar lanac prenosilaca. Naročito ako se uzme u obzir dvije prethodne verzije koje jasno podržavaju njegov smisao. Ibn Hadžer tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani a šejh Albani ga smatra ispravnim. (Vidjeti: Bulugul-meram, str. 179 i Irvaul-galil, 6/248.).
Hadise koji potvrðuju ovaj smisao prenosi oko šesnaest ashaba. Imam Hakim kaže: "Većina ovih predaja su vjerodostojne, posebno su autentične verzije: Aiše, Ummu-Seleme i Zejneb b. Džahš." (Vidjeti: El-Mustedrek, 2/188.).

Riječi ashaba:

1. Prenosi se da je Omer b. el-Hattab rekao: "Koju god ženu ne uda njen staratelj ili sultan, njen brak je ništavan." (Bejheki, 7/179.).
2. Seid b. Musejjib prenosi da je Omer rekao: "Žena se ne može udati bez odobrenja staratelja." (Darekutni, 3/160).
3. Alija b. Ebi-Talib je rekao: "Koja žena uda samu sebe njen brak je ništavan, nema braka bez staratelja." (Bejheki, 7/180. Imam Bejheki ovu predaju ocjenjuje kao vjerodostojnu.)
4. Ibn-Abbas je rekao: "Nema braka bez staratelja i dvojice svjedoka." (Bejheki, 7/182. Šejh Albani ovu predaju smatra vjerodostojnom. (Vidjeti: Irvaul-galil, 6/251.).
5. Ebu Hurejre je rekao: "Govorili smo: -Koja samu sebe uda ona je nemoralna i griješnica." U drugoj verziji kaže: "Govorili smo: -Koja samu sebe uda ona je nemoralnica." U jednoj predaji stoji: "Govorili su: Žena koja samu sebe uda čini blud." U verziji Ibn Hazma, kaže: "Nema žena pravo na sklapanje bračnog ugovora. Nema braka osim uz staratelja. Ne udaje žena samu sebe, nemoralna je ako uda samu sebe." (Bejheki, 7/110, Darekutni, 3/159-160. Ove predaje imaju ispravan lanac prenosilaca.)
6. Kada bi neko zatražio od Aiše da posreduje za brak, kazala bi staratelju: "Udaj je, žena ne može udati samu sebe." (Abdur-Rezzak, 6/201, Tahavi, 3/10, Ibn Hazm, 9/453-454 i Bejheki, 7/182. Hafiz Askalani je ovu predaju ocijenio vjerodostojnom. Vidjeti: Fethul-Bari, 9/186.).
7. Majka vjernika, Zejneb bintu Džahš je ostalim ženama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorila: "Vas su udali vaši staratelji, a mene je udao Allah iznad sedam nebesa." (Buhari, 7420.).

Odlike onog ko voli Allaha i onoga koga Allah voli...

Odlike onog ko voli Allaha i onoga koga Allah voli...

Ebu-Jezid je bio upitan o odlikama onoga koji voli Allaha i odlikama onoga koga Allah voli, pa je rekao: -

"Ko voli Allaha, on je zaokupljen Njemu ibadet čineći na sedždi i ruku'u. Pa kad to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Allaha jezikom i zahvalom. Pa kad i to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Njega svojim srcem i biva obuzet razmišljanjem. A koga voli Allah, da mu darežljivost poput darežljivosti mora, nježnost poput nježnosti Sunca i poniznost poput poniznosti Zemlje." (Bejheki, Šuabul-iman)

VRATA NA KOJE DOLAZE GRIJESI

1. Duša koja je sklona zlu, šejtan i njegovi pomoćnici i njegova vojska joj prilazi prema onome što ona želi i za čime žudi i stremi. Kada duša koja je sklona zlu bude sa šejtanom i njegovom vojskom oni zauzmu šest prolaza kojima dolaze do srca kako bi ga pokvarili:

a- Prolaz oka. Pogled oka postaje radi razgledanja i zabave, a ne radi pouke.
b- Prolaz uha. U njega unose neistinu i sprječavaju ulazak neistine.
c- Prolaz jezika. Nagovaraju ga na govor koji će mu štetiti a neće donijeti koristi zabranjujući mu ono što će koristiti.
d- Prolaz usta. Putem usta u stomak ubacuje različite vrste zabranjenih stvari.
e- Prolaz ruke. Čine je takvom da dohvata neistinu i čuva se istine.
f- Prolaz noge. Čine je tako da hoda ka neistini.
Imam Ibnul-Qajjim prenosi šejtanovu priču sa njegovom vojskom i njihov podsticaj da ovladaju ovim prolazima, pa kaže: "Dobro stražarite na ovim prolazima. Kada putem njih dođete do srca, onda je on ubijeni zarobljenik ili ranjenik sa mnoštvom rana."
2. Šejtanova vrata na koja on uvodu u Vatru su trojaka:
a- Vrata nedoumice koja uzrokuju sumnju u Allahovu Vjeru
b- Vrata strasti koja vode davanju prednosti strasti nad pokornosti i zadovoljstvima Allaha, Azze ve Dželle
c- Vrata srdžbe koja vode u neprijateljstvo prema Allahovim, Azze ve Dželle, stvorenjima
3. Šejtanovi putevi do čovjeka imaju tri pravca:
a- Raskoš i pretjerivanje. Čovjek povećava trošenje preko svojih potreba pa to postane luksuz, a to je šejtanov udio i povod ulaska u srce. Put za čuvanje od njega jeste, da se nefsu ne da u potpunosti sve ono što radi, bilo da se radi o jelu, snu, nasladi, odmoru. Kada se zatvore ova vrata, onda postoji sigurnost da neprijatelj neće ući na njih.
b- Nemar. Onaj koji spominje Allaha nalazi se u tvrđavi zikra, pa kada zaboravi i bude nemaran otvore se vrata tvrđave i neprijatelj u nju upadne, pa mu ga je teško izbaciti.
c- Da se čovjek preoptereti onim što ga se ne tiče u pogledu bilo koje stvari.
Ko bude čuvao ova četiri ulaza od propasti će sačuvati četiri stvari. Zato je rečeno: Ko bude čuvao ove četiri stvari zaštit će svoju Vjeru, a one su: Pogledi, misli, riječi i koraci.
4. Griješenje robu dolazi najčešće na ova četiri vrata:
a) Pogled je prvenac i izaslanik strasti. Čuvanjem pogleda se u osnovi čuva spolni organ. Ko dozvoli sebi da gleda ono što je Allah zabranio doveo se pred propast, jer Uzvišeni kaže: ''Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.'' (Nur 30-31) Nema sumnje da je pogled temelj većine nemilih događaja koji mogu snaći čovjeka.
Svi nemili događaji su krenuli od pogleda kao što i većina požara izbila od žeravica
Koliko je pogleda izašlo iz srca kao što strijela izlazi između luka i konopcaDokle god čovjek ima očne kapke očima drugog je izložen opasnosti
Nema dobrodošlice radosti koja povlači štetu
b) Misao. Misli su daleko teže, jer od njih počinju dobro i zlo. Iz misli se rađaju htijenja, interesi i čvrsta uvjerenja. Ko bude pazio na svoje misli uhvatio je za povodac svoga nefsa i savladao svoju strast. Ko se ne bude osvrtao na svoje misli odvest će ga u propast. Pohvalne misli zasnivaju se na četiri temelja:
- Misli kojima rob pridobiva ovodunjalučke koristi
- Misli kojima odstranjuje ovodunjalučke štete
- Misli kojima zadobija ahiretsku korist
- Misli kojima odstranjuje ahiretske štete
Neka rob gleda na svoje misli i ideje i težnje kroz ove četiri podjele.
c) Riječ. Čuvanje riječi označava da iz čovjeka ne proizađe zalutala riječ. Govorit će samo ono, u pogledu čega se nada nagradi i povećanju svoje vjere. Ako hoće da izgovori riječ, pogledat će da li u toj riječi ima zarade, koristi ili ne. Ako u njoj ne bude zarade suzdržat će se, a ako bude, pogledat će da li će time ispustiti riječ za koju postoji bolja zarada, pa je tako neće zapostaviti radi ove.
Ako želiš da dokažeš ono što je u srcu, dokaži to pokretima jezika, jer on predočava ono što je u srcu, želio to njegov vlasnik ili ne. Zato je Jahja ibn Mu'az rekao:
"Srca su kao posude u prsima. Ono što sadržavaju u njima vri, a kutljače su njihovi jezici. Zato sačekaj dok čovjek izgovori, jer njegov jezik zagrabi iz srca i slatko i kiselo, i ukusno i neukusno, obavještavajući te o ukusu njegova srca onim što jezik dohvati."
Značenje ovoga je: Kao što svojim jezikom kušaš hranu iz posuda i saznaješ kakava je ona, isto tako iz čovjekovog srca putem njegovog jezika kušaš šta je u njegovom srcu, kao što kušaš svojim jezikom hranu koja se nalazi u posudi. Zato čovjek musliman mora čuvati svoj jezik, jer najviše što će ljude odvoditi u vatru jesu usta i spolni organ. Jezik će ljude povlačiti na njihovim nozdrvama ka vatri. Možda čovjek ne razmišljajući izgovori neku riječ pa se strovali u Džehennem na većoj udaljenosti nego što su istok i zapad. Ili će se strovaljivati u Vatru sedamdeset godina. Možda izgovori riječ iz Allahove srdžbe i nemisli da će ona dostići ono što je dostigla, pa mu Allah upiše Svoju srdžbu sve do dana dok se s Njim ne susretne.
Onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan govori samo dobro ili šuti. Kada lijepo ispoljava Islam, govori samo ono što ga se tiče. Jezik je nešto za što se Allahov Poslanik, alejhisselam, najviše pribojavao za muslimane. Svaki čovjekov govor je protiv njega, a ne za njega, osim da naređuje dobro a zabranjuje zlo, ili da spominje Allaha.
Tvoj govor je tvoj zarobljenik sve dok ne izađe iz tvojih usta, a kada izađe onda si ti njegov zarobljenik. Allahu ničiji govor nije skriven. On kaže: ''on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.'' (Qaf, 18)
Jezik ima dvije velike mahane. Ako se spasi jedne neće se spasiti druge: Mahana govora i mahana šutnje. Onaj koji govori neistinu je govorljivi i nepokorni šejtan, a onaj koji prešuti istinu je nijemi šejtan, nepokoran Allahu. Voli da se raspravlja i da ulazi u razmirice kada se ne pribojava za sebe.
Oni sljedbenici Istine koji stoje na srednjem putu čuvaju svoje jezike od neistine, a upotrebljavaju ih samo u onome što će im donijeti korist. Čovjek će na Sudnjem danu doći sa dobrim djelima poput brda, ali će vidjeti da mu ih je sve uništio. Doći će sa lošim djelima poput brda pa će vidjeti da mu ih je njegov jezik sve uništio mnogim spomenom Allaha, Azze ve Dželle, i svega što je vezano za Njega.
d) Korak. Čuvanje koraka označava da roba njegove noge nose samo ka onome za što se nada nagradi. Ako u njegovom koračanju nema dodatne nagrade, bolje mu je da sjedi. Iz svakog dozvoljenog koraka može izvući vid približavanja Allahu. Svi njegovi koraci mogu biti vid približavanja sa ispravnim nijjetom. Allah, Azze ve Dželle, opisao je robove Milostivog da ispravno govore i ispravno koračaju. On kaže:
''A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Furqan, 63)
Isto tako Allah, Azze ve Dželle, objedinio je poglede i korake, u prijevodu značenja ajeta:
''On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.'' (Gafir- 19)

post/Hadisi I DOVE/

Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja

Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja!”

Bilježi Tirmizi

Dobročinstvo prema roditeljima produžava život

Sehl b. Muaz prenosi od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Blago onome ko bude činio dobročinstvo svojim roditeljima. Allah će mu produžiti životni vijek!”[1]

Jedan od uvjeta za ulazak u Džennet je dobročinstvo prema roditeljima

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, u brojnim predajama nagovijestio je da će ulazak u Džennet biti usko vezan za naše poštivanje, respekt i dobročinstvo spram roditelja. Tako u predaji koju prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, kaže se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Roditelj je srednja vrata dženneta,[2] pa ako hoćeš pusti ih, a ako hoćeš sačuvaj ih!”[3]

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahov Poslaniče, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?”, na što mu je on odgovorio: ”Oni su ti Džennet i Džehennem!”[4]

Dobročinstvo prema roditeljima jedno je od najdražih djela Allahu Uzvišenom

Kolika je važnost dobročinstva spram roditelja najbolje će nam potvrditi hadis u kojem se ovo djelo stavlja u ravan sa namazom i džihadom. Naime, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, definirao ga je kao jedno od najdražih djela Gospodaru Uzvišenom.

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koja djela su najdraža Allahu Uzvišenom?, na što mu je on odgovorio: ’Namaz u njegovo vrijeme.’ Na njegov upit: ’A nakon toga?’ Odgovorio je: ’Dobročinstvo roditeljima.’ Na treće pitanje: ’A koje onda?’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ’Džihad na Allahovom putu.’”[5]

Pažnjom prema njima se, uistinu, može Džennet zaraditi

Roditelji su izvanredna prilika da, čineći im dobročinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike je rekao: ”Ponižen bio!”, i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: ”A ko to, Allahov Poslaniče?”, odgovorio je: ”Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne uđe u džennet!”[6]

Poslušnost prema roditeljima garantuje naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenima na Sudnjem danu

Amr b. Murre el-Džuheni prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i rekao: ”Allahov Poslaniče, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, svjedočim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisano dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je tada rekao: ”Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit će na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da će biti blizu kao prst uz prst – ali pod uslovom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!”[7]

Nemoguće se je odužiti roditeljima

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dijete se ne može odužiti svome roditelju, izuzev da ga nađe kao roba, pa ga otkupi i onda ga oslobodi!”[8]

Traženje oprosta jedan je od vidova zahvalnosti roditeljima

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čovjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete, koje mu dovu čini.”[9]

U drugoj predaji također od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čovjeku će se, doista, povećavati deredže u Džennetu, pa će se zapitati: 'Odakle ovo?', te će mu se odgovoriti: 'To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!'”[10]

Primjer činjenja dobročinstva roditeljima

Dobročinstvo roditeljima se može činiti na razne načine: lijepom riječju, poklonom, materijalnim pomaganjem i sl., ali je bitno da roditelji osjete ljubav i pažnju djeteta spram njih. To će im uliti novu snagu, nadu i povjerenje.

Mnogobrojni su primjeri iz života vjernika koji su činili dobročinstvo roditeljima.

Ponašanje Ebu Hurejre, radijallahu anhu, može nam poslužiti kao primjer. On je živio u jednoj, a njegova majka u drugoj kući. Kad god bi izašao iz svoje kuće, došao bi do vrata kuće njegove majke i pozvao je blagim glasom: ”Majčice moja!” I nazvao joj selam. Ona bi mu uzvratila: ”Sinčiću moj! Neka je i na tebe Allahov selam, rahmet i berićet!” Tada bi joj Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: ”Neka ti se Allah smiluje kao što si se ti meni smilovala i odgajala me kada sam bio mali!”, a ona bi njemu odvratila: ”Neka se Allah smiluje tebi, kao što ti meni činiš dobro u mojoj starosti!” Kada bi se vraćao kući, postupao bi na isti način.[11]

Piše: NEDIM BOTIĆ

---

[1] Ibid

[2] Hafiz Es-Sujuti kaže da se pod konstrukcijom srednja džennetska vrata misli nanajbolja džennetska vrata. (Vidi: Ibn Madže, Sunen, 2/1208.)

[3] Ibn Madže

[4] Ibn Madže, Ibn Me’in i drugi muhaddisi, ’Ali b. Jezida, jednog od prenosilaca ovog hadisa smatraju slabim. (Vidi: Ibn Madže, Sunen, 2/1208.)

[5] Buhari, Muslim i Tirmizi

[6] Muslim

[7] Ahmed, Taberani, Ibn Huzejme i Ibn Hibban, hafiz El Munziri ocjenjuje ovaj hadis autentičnim. (Vidi: Et-Tergibu ve-t-terhibu, 3/329.)

[8] Buhari u El-Edebu-l-mufred, Muslim, Tirmizi i Ibn Madže.

[9] Muslim i Ahmed

[10] Ibn Madže, Muhammed Fuad Abdu-l-Baki kaže da je ovaj hadis autentičan i da su mu prenosioci pouzdani. (Vidi: Ibn Madže, Sunen, 2/1207.)

[11] Buhari u El-Edebu-l-mufred

objavio/la- Hadisi I DOVE

HADIS-”KO SE ODAZOVE, UĆI ĆE U DŽENNET…”

Ispričao nam je Kutejbe; kaže: Obavijestio nas je Lejs prenijevši od Halida b. Jezida, on od Seida b. Ebu Hilala da je Džabir b. Abdullah el-Ensari kazao: “Jednog dana pred nas iziđe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: “Usnio sam kako Džibril stoji više moje glave, a Mikail niže mojih nogu. Jedan od njih reče drugome: Navedi mu poučan primjer! A on reče: Slušaj, kako bi čule tvoje uši i razumjelo tvoje srce! Ti i tvoji sljedbenici ste slični vladaru koji sagradi rezidenciju, potom u njoj sagradi jednu prostoriju pa u nju postavi trpezu i pošalje poslanika da pozove ljude na gozbu. Neki mu se ljudi odazovu, a neki ne odazovu. Allah je (taj) vladar, a kuća je islam. Rezidencija je Džennet, a ti si, Muhammede poslanik. Ko ti se odazove, prihvatiće islam. Ko prihvati islam, ući će u Džennet! A ko uđe u Džennet, jesti će ono što je u njemu.”
Ispričao nam je Muhammed b. Beššar; kaže: Obavijestio nas je Muhammed b. Ebu Adij, prenijevši od Džafera b. Mejmuna, on od Ebu Temimea el-Hudžejmija, on od Ebu Osmana, a on od Ibn Mes'uda, koji je kazao: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, nakon što je klanjao jacijski namaz, uzeo Abdullaha b. Mes'uda za ruku i izišao izvan Mekke. Stigavši tamo, on mu reče da sjedne, potom oko njega označi (u pijesku) kružnicu i reče: “Ne izlazi iz te kružnice! Pored tebe će naići neki ljudi, sa njima ništa ne zbori, a neće ni oni sa tobom!” Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao tamo gdje je naumio. Dok sam sjedio u kružnici, pored mene naiđoše ljudi čije su kose i tijela bila poput Indijaca. Ne vide im se sramotni dijelovi tijela, a na njima se ne vidi ni odjeća. Prilaze k meni, ali liniju kružnice ne mogoše prijeći! Potom se vraćaju Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pred kraj noći, dok sam još sjedio dođe mi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: “Pokazano mi je (mnogo čega) tokom noći!” Zatim uđe u kružnicu, stavi glavu na moje stegno i zaspa. Spavajući hrkao je. Dok sam tako sjedio, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao na mome stegnu, dođoše neki ljudi u bijeloj odjeći. Samo Allah zna koliko su bili lijepi! Priđoše k meni. Jedna grupa sjede pored glave Allahova Poslanika, a druga pored njegovih nogu, potom jedni drugima rekoše: Nije nam poznato da je ijednom čovjeku dato ono što je dato ovom vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dok njegove oči spavaju, njegovo srce je budno. Navedite mu primjer (reče jedna grupa drugoj)! On ti je (rekoše drugi), sličan poglavici koji sagradi palaču i priredi gozbu, a potom svijet pozove na hranu i piće. Oni koji mu se odazovu, jedu i piju, dok one koji se ne odazovu kažnjava ili je kazao: muči. Kod tih riječi probudi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: “Čuo sam šta su ovi razgovarali. Da li znaš ko su oni?” Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju, odgovorih, a on reče: “To su bili meleci. Jesi li shvatio primjer koji su naveli?” Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju, rekoh, a on će na to: “Primjer koji su naveli znači: Milostivi je stvorio Džennet i pozvao robove u njega. Ko se odazove, ući će u Džennet, a ko se ne odazove, On će ga kazniti ili mučiti.” (hasenun-garibun-sahihun)

objavio/la Hadisi I DOVE