Pismo mudžahida svojoj supruzi

Moj život je bio s tobom, ali sada se moram oženiti ponovo. 

Moram se oženiti s onim šta mi je bilo obećano od momenta kada sam rođen.
Moram se oženiti s mojom sudbinom i s time, moram se oženiti sa smrću.
Nakon smrti doći ću da izmirim sve i stajat ću sa najboljim stvorenjima, i sa dopuštenjem Allaha Gospodara Nebesa i Zemlje ja ću moliti za tebe.
Niko nije bio vrijedniji da stoji pored mene u ovome životu pa zašto ne bi bila ono što želim i u slijedećem?

Posvećeno mojoj princezi 

Nikada se nisi žalila, čak i kada si znala da nećemo imati ništa.
Bila si zadovoljna samo sa ono što ti je neophodno. Dok bi druga otišla, ili jaukala, ti čak ni jednom ne ispusti glas.
Razumjela si, šta je zapisano da to ćemo jesti.
Ja se nikada nisam požalio na ono što si stavila ispred mene i znao sam da su mi to donijele tvoje ruke.
Kada nisam imao ništa, imao sam tebe, a mi smo se smješili dok smo gledali razor okolo nas, znajući da je to samo to.
Nikada nisi suosjećala s neprijateljima.
Oslanjala si se na Rabba i išla si zamnom.
Nikada nisam morao da se brinem o tebi, jer moje tajne, moja čast i moja vjera su bile sigurne s tobom.
Kada bi neprijatelj zalajao nijednom nisi trepnula okom.
Bila si jaka zauzvrat. Oboje znamo kakva iskušenja si preživjela sa mnom, ali ne, ti čak ni riječi nisi izustila.
Ti si bila jaka i zauzvrat si mene činila jakim.
Kao izvidnica za ovaj Ummet si se sakrila, gdje bi ostali požurili da udovolje svojim strastima, ali ti si bila izvor Taqwe.
Život s tobom je bio lak i sve mi je dolazilo prirodno.
Bila si produžetak mene, i nikada nisam morao završavati svoje riječi jer ko drugi me je poznavao bolje od tebe?
Ti si znala da tvoje mjesto je pored mene. Male stvari čine osobu, a ti si bila ona koja bi me zasigurno zadržala takva cjeli život.
Način na koji bi me pogledala s vatrom u očima pokazivao mi je uvijek da sam jedini za tebe. Ukrala si moje srce i sakrila si ga.
Volio sam tvoju ljubomoru i volio sam da se šalim s tobom s pomišlju na druge samo da bi vidio koliko sam ti drag.
Šejtan nije imao nikakve šanse kada bi ti pokazala da je sabah najlakši od svih namaza. Volio sam činjenicu da bi me radije odbila za dobrovoljni post.
Volio sam činjenicu da ti je Istina bila draža nego moj život i životi naših dragulja.
Gledajući te, smješim se dok se pitam da li će moje srce ikada poželjeti drugu da hrani moje djete, dok je podižeš iz banje, dok joj brišeš nosić i lice, dok se ona izmiče.
Nikada nećeš pronaći dijamant u rukama drugih na način na koji je naš dijamant nošen tvojim rukama.
Mogli smo imati sve, moja ljubavi, ali ko prodaje Džennet za kratko vrijeme prolaznog zadovoljstva. Ne mi!
U tebi majko , se nalazi odanost mojoj djeci!
Oni će voljeti šta mi volimo, oni će voljeti Allaha koji je Jedini vrijedan slave, Najuzvišenijeg. Voljeti će one koje nisu nikada sreli ali će žudjeti da ih sretnu.
Oni će ih voljeti bolje nego mi. Oni će voljeti Poslanike i najbolje od ashaba.
Oni će živjeti za čast ove izjave: „La ilahe illAllah“ Ostali će pokleknuti pod težinom ovih riječi, ali ne oni.
Njihova srca će ih otkucavati, njihove riječi će ih potvrđivati a njihove ruke će po njima raditi. Ne pomisli da sam te ostavio.
Ne pomisli da mi je išta drugo draže na ovome svijetu nego ona minuta kada udjem u naš dom, znajući šta me čeka iza zatvorenih vrata.
Otišao sam da pronađem bolje mjesto za nas.
Otišao sam da ispunim najbolji od ugovora. Vidio sam šta je zapisano da ako daš svoj život, vječnost će biti naša.
Vidio sam zapisano negdje da je sve ovo ispit i ja nemam sumnje da Onaj koji nam je obećao i Onaj čije su riječi istina, da me voli mnogo i da mi je dao tebe i da mi je najteže bilo ostaviti tebe.
Kažu da naš um nemože pojmiti ono šta nas čeka, i da će tuga biti zaboravljena i kažu da oko tek ima šta da vidi i da uho tek ima šta da čuje o ljepotama koje nas iščekivaju u našem novom domu.
Kažu da su tamo rijeke od meda, ljubavi moja, rijeke od mlijeka i vina. Kažu da su tamo biseri i zlatna prijestolja, kažu da miriše miskom i da lagani povjetarci pušu.
Nije li neprimjereno da ja odem i vidim ova prostranstva a da ne povedem tebe i našu djecu? Plašim se da će se vrata ove prilike za mene zatvoriti ljubavi moja.
Plašim se da će drugi čuti šta ja čujem i požuriti će tamo a ja neću imati ništa da tebi ponudim. Znam da ćeš poslati naše sinove da traže svoga oca.
Reci im da će naći svoga oca u svakoj bitci, u svakoj borbi gdje se vijori crna zastava.
Reci im da bol će biti samo mali stisak, i da će oni vidjeti šta ja vidim, vidjeti će prelijepe ptice koje će doći da ih dočekaju.
Reci im da će ih pozvati meleci po njihovim najljepšim imenima a iznad svega Allah, Jedini, Vječni će biti zadovoljan s njima.
Rekao sam ti jednom da me samo dvije stvari mogu imati, Ti i smrt.

objavio/la-Hadisi I DOVE


Khattab Rahimehullah .
Ameer Khattab Shishaani

KOJA JE BOLEST GORA OD SKRTOSTI??

Koja je bolest gora od škrtosti?

Upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

Ko je vaš uglednik, o Beni-Seleme?" Oni rekoše: "Džad b. Qajs, samo što ga mi smatramo škrtim. Pa reče: "Koja je bolest gora od škrtosti?"

U drugoj predaji on kaže:

"Uglednik ne može biti škrt, vaš uglednik je bijele kovrđžave kose Bera' b. Ma'mur" (Taberani 19/81,82, i Buhari u Edebu 269)

Kada je neki beduin tražio da mu se udijeli na tako grub način da je pritijesnio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem uz jedno bodljikavo drvce (semure), tako da mu se i ogrtač za njega zakačio, Allahov Poslanik je odgovorio:

"Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da posjedujem deva kao što je broj ovog drveća, sigurno bih vam ih podijelio. Tako biste se uvjerili da nisam ni škrt, ni kukavica, ni lažac!"(Buhari 2821, Ahmed 4/82, Nesai 3688)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

"Najgore što može biti u čovjeka jeste jaka škrtost i jak strah (kukavičluk)." (Ahmed 2302, Ebu Davud 2511)

Također se u Sahihu nalaze riječi Džabira b. Abdullaha da je rekao Ebu-Bekru es-Siddiku:

"Ili ćeš mi dati, ili ćeš škrtarit od mene' . On mu reče: "Kažeš da škrtarim od tebe, pa koja je teža bolest, od škrtosti?" (Buhari 4383)

U Muslimovom Sahihu se prenosi od Selmana b. Rabi'e da je rekao;

"Rekao je Omer : 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izvršio podjelu.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče! Tako mi Allaha, drugi više zaslužuju ovo od njih!' On reče: 'Oni su mi dali da izaberu između grijeha i moje škrtosti, a ja nisam škrt.'"

Uzvišeni Allah kaže:

وَلَا يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ يَبْخَلُونَ بِمَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ هُوَ خَيْرًا لَّهُم ۖ بَلْ هُوَ شَرٌّ لَّهُمْ ۖ سَيُطَوَّقُونَ مَا بَخِلُوا بِهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ

"Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili." (Ali Imran, 180.)

I kaže:

إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَن كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا الَّذِينَ يَبْخَلُونَ وَيَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبُخْلِ

'Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu; one koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti," (En-Nisa 36-37.}

I kaže;

وَمَا مَنَعَهُمْ أَن تُقْبَلَ مِنْهُمْ نَفَقَاتُهُمْ إِلَّا أَنَّهُمْ كَفَرُوا بِاللَّهِ وَبِرَسُولِهِ وَلَا يَأْتُونَ الصَّلَاةَ إِلَّا وَهُمْ كُسَالَىٰ وَلَا يُنفِقُونَ إِلَّا وَهُمْ كَارِهُونَ

"A prilozi njihovi neće biti prihvaćeni zato što u Allaha i Poslanika Njegovog ne vjeruju, što lijeno namaz obavljaju i što samo preko volje udjeljuju," (Et-Tevbe, 54.)

I kaže:

فَلَمَّا آتَاهُم مِّن فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوا وَّهُم مُّعْرِضُونَ فَأَعْقَبَهُمْ نِفَاقًا فِي قُلُوبِهِمْ إِلَىٰ يَوْمِ يَلْقَوْنَهُ

"A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim, sve do dana kada će pred Njega stati." (Et-Tevbe, 76-77.)

U drugom ajetu kaže:

وَمَن يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَن نَّفْسِهِ

"Ko škrtari, na svoju štetu škrtari." (Muhammed, 38)

Kao i ajeti:

فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ

"Pa teško klanjačimal Onima koji su nemarni prema svome namazu, koji se samo pretvaraju, i nikome ništa u naruč ne daju." (El-Maun, 4,7;)

I ajet u kome Uzvišeni kaže:

وَالَّذِينَ يَكْنِزُونَ الذَّهَبَ وَالْفِضَّةَ وَلَا يُنفِقُونَهَا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَبَشِّرْهُم بِعَذَابٍ أَلِيمٍ يَوْمَ يُحْمَىٰ عَلَيْهَا فِي نَارِ جَهَنَّمَ فَتُكْوَىٰ بِهَا جِبَاهُهُمْ وَجُنُوبُهُمْ وَظُهُورُهُمْ

"Onima koji zlato i srebro gomilaju, i ne troše ga na Allahovom putu, navijesti bolnu patnju. Na dan kad sa ono u džehennemskoj vatri bude usijalo, pa se njime i čela njihova, i slabine njihove, i leđa njihova, budu žigosala." (Et-Tevbe,34-35.)

Svaka vrata imaju ključ. Ključ kojim se otvaraju srca ljudi jeste poznavanje njihove naravi. Rješavanje problema kod ljudi, popravljanje njihovih međusobnih odnosa, osvarivanje koristi od njih, izbjegavanje njihovih zala- u svemu ovome možeš biti izvanredan, ako upoznaš njihove naravi.

Zamisli da je između nekog mladića i njegovog oca došlo do nesuglasice. Nesuglasica se pogoršala u tolikoj mjeri da ga je otac otjerao od kuće. Sin je nekoliko puta pokušavao da  se vrati,ali se otac zainatio i bio nepokolebljiv. Došao si da izgladiš njihove odnose. Ocu iznosiš stavove Šerijata, plašiš ga grijehom prekidanja rodbinskih veza,ali se on ne osvrće na tebe. Jako je srdit. Pokušavaš da primjeniš druge metode kako bi popravio odnose. Spoznao si na osnovu očeve naravi da je jako emocionalan.

Dođeš mu i kažeš: “Čovječe, zar ti nije žao djeteta, legne na zemlju i pokrije se nebom?! Ti jedeš i piješ, a jadnik omrkne i osvane gladan. Zar se ne sjećaš kad si podizao komad hljeba do njegovih usta. Zar se ne sjećaš njegovog hodanja po vrelini sunca? Zar se ne sjećaš kad si ga kao malog nosio i prislanjao uz svoja prsa,mirisao ga i ljubio? Zar ćeš dopustiti da traži od ljudi pored živog oca?!” Vidjet ćeš da će se emocije oca uzburkati zbog ovih riječi i bit će bliži ponovnom susretu i pomirenju.

A ako je njegov otac škrt i voli imetak, reći ćeš mu: “Čovječe, trgni se, nemoj sebe uvaljivati u probleme! Vrati dijete pod svoj nadzor i kontrolu. Bojim se da će ukrasti ili počiniti razbojništvo pa će tebe sud primorati da nadoknadiš što je ono uzelo i popraviš što je ono pokvarilo. Ti si njegov otac u svakom slučaju. Trgni se!”  Vidjet ćeš da će škrti otac početi da revidira svoje stavove.

S druge strane, ako su tvoje riječi usmjerene sinu koji je pohlepan i voli imetak, reci mu:“Mladiću, niko ti osim tvog oca neće pomoći. Sutra ćeš htjeti da se oženiš, ko će ti platiti mehr? Ako ti se auto pokvari, ko će platiti za njegov popravak? Ako se razboliš, ko će platiti liječenje? Tvoja braća imaju koristi kako hoće. Džeparac, pokloni, a ti sjediš tako. Šta će ti štetiti da to ispraviš jednim poljupcem u čelo svoga oca ili riječima izvinjenja koje ćeš šapnuti u njegovo uho?”

Izvor: “Uživaj u životu”

Autor: Dr. Muhammad Al-Arifi

objavio/la- Hadisi I DOVE

O Psovaču Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Kaže El-Kaadi Ijjad u svojoj knjizi Eš-Šifa, str.405, navodeći govor Muhammeda Ibn. Sahnuna, poznatog Malikijskog učenjaka:

''Ulema se složila da je onaj koji psuje i ponižava Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir, i da ga slijedi Allahova kazna na budućem svijetu, a na ovome svijetu će nad njim biti izvršena smrtna kazna. A onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo, počinio je kufr''.

Kaže Ibn Tejmijje u '' Sarimu meslul ala šatimi resul '' strana 513 :

'' Zaista je psovanje Allaha i Njegova Poslanika kufrun sa vana i iznutra , pa bez obzira što je psovač uvjeren da je to zabranjeno ( dakle zna ) , ili bude smatrao da je to dozvoljeno , ili bude rastrešen , duhovno odsutan , smeten od svog uvjerenja ( dakle nema namjeru da opsuje ) , ovo je mišljenje islamskih pravnika i ostalih učenjaka ehli suneta koji kažu da se iman sastoji od govora i djela ''

Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao:

Učenjaci su se složili da onaj koji psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da je kafir. Njegov propis kod imama je da bude ubijen. A onaj koji sumnja u njegov kufr i on je kafir.

Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao: "Šejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi 'Isukana sablja protiv onoga ko vrijeđa Poslanika', kaže: "Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po položaju poput Šafije i Ahmeda, je rekao:

'Muslimani su se složili da onaj ko vrijeđa Allaha, Njegova Poslanika ili odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar i potvrdio sve ono što je Allah objavio'."

Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao:

"Učenjaci su se složili da je, onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir. Propis za njega po učenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir."

Ibn-Munzir kaže:

"Svi učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen."

Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

"Mora biti ubijen." Pa je rečeno da li o tome ima hadisa? On reče: "Da. Od njih je hadis slijepca koji je ubio ženu i riječi Ibn-Omera: 'Onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen'."

Omer b. Abdul-Aziz je rekao da mora biti ubijen.

U predaji kod Abdullaha kaže: Neće mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid ubio čovjeka koji je opsovao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,ne dajući mu priliku na pokajanje."

U deset spomenutih stvari koje kvare islam od Šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba, rahimehullah, je došlo:

Šesta stvar: Onaj ko se bude ismijavao sa nečim od Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, vjere, ili njegove nagrade ili kazne, biva kafirom kao što Uzvišeni kaže:

"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici." (Et-Tewbe, 65 -66)

Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullahu teala, u pojašnjenju Kitabu tevhida, kaže:

"Poglavlje o onome ko se ismijava sa nečim u čemu je Allahov spomen, Kur`an ili Poslanik.

To jeste, takav će biti proglašen nevjernikom, zato što se izigrava sa pojmom rububijeta i poslanstva. To je suprotno tevhidu. Zbog toga su se učenjaci složili o kufru onoga ko počini bilo šta od ovoga. Onaj ko se ismijava sa Allahom, Njegovom Knjigom, Njegovim Poslanikom ili Njegovom vjerom, makar se šalio nemajuću namjeru da se ismijava, počinio je kufr po konsenzusu.

Kaže: Riječi Uzvišenog:

"Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et-Tewbe, 65)

ZNAJ , onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno činio to iz šale ili zbilje, svejedno smatrao to dopuštenim ili ne, svejedno činio to u srdžbi ili miru. Njegov život i imetak su halal, svejedno da li je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija ili da je sa njim sklopljen ugovor, bio muško ili žensko. Dokazi za navedeno su brojni, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

1. Uzvišeni Allah kaže:

“One koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju im pripremiti.” (El-Ahzab, 57)

Ajet upućuje na nevjerstvo onog ko psuje Allaha sa više aspekata:

- Allah, subhanehu ve te’ala, ih proklinje i na ovom i na budućem svijetu, a prokletstvo znači udaljavanje od milosti. Onaj koga Allah odbaci i udalji od Svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne može biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika u smislu dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

“Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko uzima kamatu i onog ko mu je daje”,

ili:

“Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca.”

- U ajetu se također spominje “sramna patnja”, koja se ne spominje u Kur’anu osim kada je kafir u pitanju. Kaže Uzvišeni:

“Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili...” (En-Nisa, 37) Također:

“A nevjernike čeka sramna patnja.” (El-Mudžadela, 5)

Što se tiče onih koji nisu nevjernici poput vjernika-grješnika, kada su oni u pitanju ne spominje se “sramna patnja”, već se spominje “silna patnja” ili slično, zato što Uzvišeni Allah kaže:

“A koga Allah osramoti, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18)

Sramoćenje biva ponižavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju već imaju, dočim vjernik može biti kažnjen, ali ne osramoćen.

Ovo istovremeno potvrđuje i to što Allah Uzvišeni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato što je Allah stvorio džehennem kao njihovo prebivalište, koje neće moći ničim zamijeniti niti će iz njega ikada izaći:

“I bojte se vatre, koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali-Imran, 131).

Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ući u vatru ako im Allah oprosti, ali ako i uđu izaći će nakon određenog vremena zbog svojeg tevhida i Islama.

Spomenuti ajet također upućuje na dopuštenost ubijanja onog koji vrijeđa Allaha i Poslanika, a dokaz tome su riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buhari i drugi:

“Ko će ubiti Ka’ba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”

Ka’b ibn Ešref je bio Židov pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je počeo vrijeđati muslimane i njihovu vjeru, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da se ubije, jer je njegovo psovanje smatrao vrijeđanjem Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je dopušeno ubiti kafira pod ugovorom koji psuje Allaha, Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom preče. Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri. Ako se sigurnost i zaštita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeđanja Islama, isto tako se sigurnost i zaštita muslimanu prekidaju zbog psovanja ili vrijađanja Islama.

Na dopuštenost ubijanja onih koji vrijeđaju Allaha i Poslanika takođe upućuje to da ih je Allah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvišeni Allah kaže:

“Prokleti bili! Gdje god se nađu neka se pohvataju i neka se poubijaju.” (El-Ahzab, 61).

2. Uzvišeni kaže:

“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte sa njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.” (El-Hudžurat, 2), tj. pazite da vam ne propadnu djela ili bojati se da ne propadnu, jer to upropaštava djela.

Ovim ajetom dokazujemo nevjerstvo onog ko psuje Allaha ili Poslanika tako što kažemo: potpuno uništenje i propadanje djela ne biva osim nevjerstvom. Kaže Uzvišeni:

“A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena.” (El-Bekara, 217)

Također:

“Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65), za razliku od ništavnosti određenog ibadeta zbog odsustva nekog uvjeta i sl.

Ako bi se radi nenamjernog ili bezosjećajnog podizanja glasa iznad glasa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebalo bojati za onog koji to učini da mu sva djela ne budu poništena, što se dešava samo zbog djela koje izvodi iz Islama, kakvo bi onda stanje trebalo da bude sa onim ko psuje Allahovog Poslanika ili vjeru koju je donio od Allaha, ili koji psuje Allaha namjerno i svjesno!? Nema sumnje da se ovakvom poništavaju djela i da postaje kafir, otpadnik u slučaju da se deklariše kao pripadnik Islama, i da se prekida ugovor i zaštita njegovog života i imetka u slučaju da je pod ugovorom ili zimija.

Abdullah b. Ahmed b. Hanbel pripovjeda:

“Pitao sam oca o čovjeku koji kaže drugom čovjeku, ‘O sine toga i toga,... i ti i Onaj Koji te stvorio!”.

Pa je odgovorio:

“Taj je otpadnik od Islama.”

Upitah: “Da li se ubija?”

Reče: “Da, ubija se.”

3. Uzvišeni kaže:

“A ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar ste se Allahu i ajetima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon što se vjernici bili.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.” (Et-Tevba, 65-66)

Ajet je dokaz da je ismijavanje sa Allahom, bilo čime od vjere ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem – kufr i otpadništvo nakon imana. Vrijeđanje Allaha je preče da bude kufr, bilo to iz šale ili namjerno. Ovaj ajet je objavljen povodom ljudi koji su izašli u borbu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ismijavali se nekim ashabima. Kada je objavljen ajet, počeli su se pravdati, govoreći: “Samo smo razgovarali da bismo skratili putovanje”, tj. samo smo se šalili i igrali, nismo željeli učiniti nevjerstvo. Nije im Uzvišeni Allah na to rekao: “Lažete, htjeli ste nevjerstvo tim djelom”, već:

“Ne pravdajte se, nevjernici ste postali”,

tj. postali ste nevjernici time, bez obzira što to niste željeli. Iz ovog shvatamo da onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postaje kafir, bilo to iz šale ili namjerno, i smatrao to psovanje dopuštenim ili ne. U tome je također odgovor i murdžijama, koji smatraju da se nevjerstvo ne može počiniti osim s uvjerenjem, dopuštanjem zabranjenog (istihlal) ili poricanjem (džuhud) .

Ako bi neko upitao:

Zašto ih onda Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poubijao, ako su počinili kufr i otpali od vjere?

Odgovorit ćemo:

Šejhul-islam Ibn-Tejmijja je odgovorio na ovo pitanje s više aspekata: Prvi: da su pribjegli pokajanju, što je jedan od razloga objave ovog ajeta, a to je jasno vidljivo u ajetu:

“Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.”

Onima koji su se iskreno pokajali je Allah oprostio, a oni koji su se licemjerno i lažno pokajali, bojeći se kazne, takvi su se spasili samo na ovom svijetu, a na Sudnjem danu bit će sa ostalim munaficima. I zbog toga ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio i nije ih pogubio. Ovaj stav također zauzima i Ibn-Hazm.

4. Predanje o ubistvu židova Ka’ba ibn Ešrefa, s kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, sklopio ugovor da ne pomaže njegove neprijatelje i da se ne bori protiv njega. A kada je opsovao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on upita:

“Ko će ubiti Ka’ba b. Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”

Ustade Muhammed ibn Mesleme, pa reče:

“Allahov Poslaniče, želiš li da ga ja ubijem?”

Odgovori: “Da.”

U ovom predanju opisuje se i način njegova ubistva: bio je to klasičan atentat, a ne borba između dvije vojske.

On je bio pod ugovorom, njegov život i imetak su bili zaštićeni. I pored toga, kada je počeo vrijeđati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prekida se ugovor zbog kojeg je bio siguran od muslimana, a zatim biva ubijen. Istim hadisom dokazuje imam Šafija, rahimehullah, da se zimija, kada opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubija i prekida se njegova zaštita.

Zimija je Jevrej ili kršćanin koji plaća glavarinu muslimanskoj državi i pokorava se njenoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk ili kufr javno među muslimanima. Zato se daje prednost ubijanju onog koji nema ugovora sa muslimanima i koji nije pod zaštitiom, onda kada vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Islam.

Isto važi i za onoga koji se smatra muslimanom. Ako se ubija kafir sa kojim je sklopljen ugovor, poput kršćanina ili Židova onda kada počne vrijeđati vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji u osnovi ne vjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vjeru, već je smatra neispravnom i ne želi da je slijedi, zar da se onda ne ubija onaj koji smatra sebe pripadnikom Islama i koji zna da je to vjera istine i svjedoči da je Allah njegov Gospodar i Zaštitinik i da je Muhammed Allahov poslanik, a zatim opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!

5. Predanje koje prenosi Šabi od Alije, radijallahu anhu, da je neka Jevrejka vrijeđala Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan musliman uhvatio i udavio zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio tog ashaba, niti je tražio krvarinu za tu ženu.

Šejhul-islam, rahimehullah, tvrdi:

“Ovaj hadis je dobar. Šabi je sreo Aliju, radijallahu anhu, i prenosi od njega. Čak i da je hadis mursel, učenjaci drže mursel hadise koje prenosi Šabi ispravnim, i nije poznat mursel hadis kojeg prenosio Šabi, a da nije sahih. Šabi najbolje poznaje hadise Alije, radijallahu anhu, i učenike koji su dosljedno prenosili njegove hadise. S druge strane, predaja od Ibn-Abbasa podupire ovaj hadis.”

Šejhul-islam također kaže:

“Ovaj hadis je dokaz da je dopušteno ubiti ženu kada uvrijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokaz za dopuštenost ubijanja zimije. A dozvoljeno je ubiti i muslimana i muslimanku kada opsuju Allahovog Poslanika, i to je preče. Ova Jevrejka je bila pod ugovorom, jer kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, ostavio je sve Jevreje i one koji su bili u njoj da žive u miru i primirju i nije im naplaćivao džizju.”

Poznato je da su nevjernice zaštićene od ubistva zbog svoje prirode i ako nisu zimijke ili pod ugovorom, zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje žena u borbama, sve dok se i one ne budu borile i ratovale. Saznajemo da žena koja psuje Allaha, Poslanika ili vjeru, ili pak vrijeđa našto od vjere Islama, propis joj je isti kao kod žene koja se bori i ratuje protiv Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere.

Predhodno predanje je dokaz za još jedan šerijatski propis: dopušteno je ubiti onog ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika od strane pojedinca, ako ga ne ubije vladar ili ako ne postoji punomoćan vladar muslimana koji sudi po zakonu Milostivog, ili u slučaju da je vlast u rukama nevjernika koje ne zanima Allahov propis niti vrijeđanje Milostivog. U predhodnom hadisu vidimo da je musliman sam ubio ženu bez konsultacije s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik za to čuo, nije osudio njeno ubistvo, niti je naredio plaćanje krvarine za nju. Nije rekao:

“To je nasilje prema vladaru i kršenje njegovog prava”,

niti je to okarakterisao zločinom ili novotarijom, već je to potvrdio i ozakonio.

Šejhul-islam spominje i druge dokaze koji upućuju na ovo pravno pitanje, a zatim obrazlaže:

“... zato što obavezno kažnjavanje smrću onog ko spletkari protiv vjere i narušava je, nije na stepenu onog koji se ubija radi zinaluka i sličnog.”

”U tome je razlika između izvršavanja određene šerijatske kazne nad griješnicima u drugim grijesima i između šerijatske kazne onog koji vrijeđa Gospodara svjetova, vjeru ili Poslanika. Ako je ubistvo onoga koji psuje Allaha ili vjeru kazna od šerijatskih kazni, onda je poput ubistva onoga koji ratuje protiv muslimana, a čije je ubistvo obavezno, dopušteno je da bude izvršeno od strane bilo koga.”

Šejhul-islam još dodaje:

“U većini slučajeva onaj ko vrijeđa Allaha ili Poslanika biva ubijen bez dozvole vladara, to jeste oskrnavljenje njegovog prava, međutim, na vladaru je da oprosti onome ko izvrši obaveznu šerijatsku kaznu bez njegovog znanja.”

Rekao sam:

Kršenje prava vladara biva onda kada se radi o validnom vladaru muslimana, koji sudi po Šerijatu.

U suprotnom, ako ne postoji takav vladar, već bude vladar kafir koji porobljava narod svojim kafirskim laičkim zakonima, u tom slučaju ne biva kršenje prava muslimana. U tome je sigurno kršenje lažnog nevjerničkog prava taguta, prava kojeg su propisali različita božanstva u njihovim laičkim ustavima. Što se skrnavljenja takvog prava tiče, dobro nam došlo... zato što je to praktično sprovođenje odricanja od tirana i kufr u njihove zakone... zato uživaj i počasti se takvim kršenjem zakona...

Napomena:

Neispravno je reći da se to odnosi samo na borbu, zato što hadis ima opće značenje, bilo da ga ubije u bici, svezanog ili iz zasjede. Poenta je u sveobuhvatnosti značenja teksta, ne samo u posebnosti povoda zbog kojeg je izrečen. Ibn-Hazm u svom djelu El-Muhalla odgovara i potvrđuje neispravnost mišljenja onih koji su htjeli krivo prestaviti ovu općenitost.

Naša posljednja poruka glasi:

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

1 Akidetul muvvehidin, Kelimat nafia str.238

2 Zimija je jevrej ili kršćanin koji živi u islamskoj zemlji i plaća džizju (danak, porez), pokorava se islamskoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk niti obrede kufra javno među muslimanima. (nap. prev.)

3 Vidjeti: Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarimul-meslul, str. 42.

4 Vidjeti: Imam Ahmed, Mesail, str. 431, Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarim el-meslul, str. 546.

5 Pod pojmom džuhud ulema ehlis-sunneta vel-džemata podrazumjeva negiranje bilo kojeg temelja vjere ili bilo kojeg propisa u Islamu oko kojeg se ummet složio ili poricanje čak jednog slova koje je izgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenesenog mutevatir-predajom.

Da pitanje bude jasnije, uzet ćemo za primjer čovjeka koji negira obaveznost namaza. Naime, učenjaci su jednoglasni da je to negiranje nevjerstvo i da se u obzir uzima samo opravdano neznanje: skoro prihvatanje Islama ili življenje među nevjernicima ili u zabačenom mjestu, daleko od civilizacije i učenjaka. To se uzima u obzir dok se takav čovjek ne upozna sa propisom; ako i dalje bude negirao, nevjernik je. Ko želi više detalja neka pogleda El-Mugni. (nap. rec.).

6 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 177 i 516.

7 Vidjeti: El-Muhalla, (11/207), Es-Sarimul-meslul, gdje su navedeni ostali aspekti.

8 Buharija (3031) i Muslim (1801). Vidjeti: originalno predanje u Siretu Ibn-Hišam, 3/74-84.

9 Ebu-Davud i neki drugi.

10 Mursel je onaj hadis u čijem je senedu na kraju ispušten jedan prenosilac. Postoje tri vrste mursel hadisa: opći mursel, mursel ashaba i skriveni mursel.

Općim murselom se naziva onaj hadis koji jedan od tabi'ina izravno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne spomene ime ashaba od kojeg je čuo hadis.

Murselom ashaba se naziva onaj hadis koji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priča onaj ashab koji ga od njeg nije mogao izravno čuti.

Skrivenim murselom se naziva onaj hadis koji prenosi tabiin od ashaba sa kojim je živio u istom vremenu, ali ga od njega nije čuo, i to riječima koje ukazuju na mogućnost i da ga je čuo i da nije. Što znači, kao što smo vidjeli, da se u ovu vrstu mursel hadisa, po mišljenju određenog broja uleme, može uvrstiti i spomenuto predanje od Šabija. Vidjeti: Mahmut Karalić, Prijevod Tirmizijine zbirke hadisa, 1/25-26. (nap. prev.)

11 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 61.

12 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 286.

13 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 268

14 Vidjeti: El-Muhalla 7/336, pravno pitanje br. 955.

objavio/la Hadisi I DOVE

Hadisi Resulullaha sallAllahu alejhi ve sellem

Prenosi se od Burejde, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Zaista će Džennetlije, svakoga dana ulaziti Svemogućem dva puta, pa će im On učiti Kur'an. Svaki od njih sjedet će na mjesto koje je za njega pripremljeno, od zlata, od srebra, bisera i dragog kamenja. To će za njih biti radost kakvu nikada prije nisu doživjeli, niti su ikada ljepše i veličanstvenije čuli od toga. Zatim će se vratiti uživajući u toj radosti i iščekujući tu blagodat ponovo." (Tirimizi)


Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem:
"Doista će Sudnji dan nastupiti tako da čovjek koji bude prinio zalogaj svojim ustima neće ga uspjeti pojesti." (Buharija)

‎"Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah pokrije, a on ujutro kaže: 'O ti, sinoć sam radio to i to.' Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah prekrio." (Buharija i Muslim)

‎"Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah pokrije, a on ujutro kaže: 'O ti, sinoć sam radio to i to.' Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah prekrio." (Buharija i Muslim)


"Vidio sam Aišu bint Ebi Bekr i Ummu Sulejm. One su, zaista, bile brze, jer sam vidio njihove halhale. Na svojim leđima su nosile mješine koje su praznile pojeći narod, zatim bi se vraćale i punile ih, pa bi ponovo dolazile i praznile ih pojeći narod." (Buhari, Muslim)


"Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka puste vela svoja niz grudi svoje..."

Obradovati vjernika ubraja se među najbolja djela

      Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da olakšavamo ljudima i da ih obradujemo, u hadisu koji nam prenosi Enes, radijallahu anhu, stoji da je rekao: ”Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveseljavajte, a ne rastjerujte!” (Buhari)

Pojašnjavajući kolika je vrijednost obradovati vjernika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Među najbolja djela ubraja se: obradovati mu’mina, ili odužiti njegov dug, ili ispuniti njegovu potrebu, ili ukloniti od njega nedaću.” (Bejheki, hadis je šejh Albani ocijenio kao sahih)

Uzvišeni Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem svim ljudima da ih obraduje: ”Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” Kur'an, Saba, 28.

A one koji prihvate uputu čeka posebna radosna vijest: ”A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!” Kura'n, Junus, 2.,

U podužem hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Ebu Zerru: ”Došao mi je Džibril i rekao: ’Obraduj tvoj ummet! Ko umre, a ne bude ništa pripisivao Allahu, ući će u Džennet.’” (Buhari, Muslim)

Na osnovu ovog hadisa možemo prenijeti radosnu vijest svakom onom ko svjedoči i čvrsto je uvjeren da nema boga osim Allaha, da se raduje Džennetu, ako istraje na tom putu i izvršava naređeno, a kloni se zabranjenog.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo jednog dana među ashabe i upitao ih: ”Ko će od mene primiti pet savjeta po kojima će se ponašati ili će još i podučiti nekoga ko će po njima postupati?” Rekao sam: ”Ja ću, Allahov Poslaniče!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je tada uzeo za ruku i nabrojao mi pet savjeta:

• ”Čuvaj se Allahovih zabrana - bit ćeš najbogobojazniji,
• budi zadovoljan onim što ti je Allah odredio - bit ćeš najbogatiji,
• budi dobar prema komšiji - bit ćeš vjernik,
• voli ljudima ono što voliš sebi - bit ćeš musliman,
• i nemoj se mnogo smijati, jer pretjerano smijanje umrtvljuje srce.”

(Ahmed, Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

objavio/la- Hadisi I DOVE

Put ka oprostu Milostivog Gospodara.

Od Ebu Hamaze Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, služitelja Allahova Poslanika, alejhis-selam, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Niko od vas neće biti mumin (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi."( Buhari, 1/56-57 i Muslim, 45)

Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim od Katade, on od Enesa. Muslimovo predanje glasi: "...sve dok ne bude želio svom komšiji ili bratu..." sumnjajući koja je riječ upotrijebljena.

Također ga bilježi i imam Ahmed u ovoj formi: "Čovjek ne može dostići istinski iman sve dok ljudima ne bude od dobra želio ono što želi i sebi." (Ahmed, 3/176., 206)

Ovo predanje objašnjava značenje predanja koje bilježe Buharija i Muslim jer se u ovom predanju pojašnjava da se pod negiranjem imana, koje se spominje u predanju dva Sahiha, misli na negiranje njegove suštine i vrhunca jer se vrlo često zapostavljanjem određenih načela i dužnosti iman potiskuje, ali ne prestaje postojati. Primjera radi navodimo hadis:

"Nije bludnik vjernik u trenucima dok čini blud, niti je kradljivac vjernik u vrijeme dok krade, niti je vjernik onaj koji pije alkohol u vrijeme dok ga pije!" (Buhari, 5/119. i Muslim, 57)

"Nije vjernik onaj od čijih smicalica nije siguran njegov komšija." (Buhari, 10/443)

Učenjaci se razilaze oko statusa velikog grješnika, tj. da li je on vjernik nepotpuna imana ili nije vjernik (murnin) nego samo musliman, ili uopće nije vjernik?

Za onoga koji čini male grijehe ne može se smatrati da je potpuno lišen imana, već je on mumin nepotpunog imana koji je umanjen u omjeru njegovih loših djela.

Stav da velikog grješnika treba smatrati muminom umanjenog imana prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, a to je mišljenje i Ibnul-Mubareka, Ishaka, Ibn Ubejda i drugih.

Ebu Džafer Muhammed ibn Ali smatra da velikog grješnika ne treba smatrati muminom već samo muslimanom, a neki navode da je to i odabrano mišljenje učenjaka ehli-sunneta.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: "Od bludnika se uklanja (dok blud čini) svjetlo imana!"

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli: "Bludniku u trenutku bluda iman se podiže i stoji iznad njega poput oblaka, pa ako se pokaje, vrati' mu se!"

Abdullah ibn Revaha i Ebu Derda, radijallahu anhuma, kažu: "Iman je poput odjeće koju čovjek ponekad oblači, a ponekad svlači." A to se isto prenosi i od imama Ahmeda i drugih.

Dakle, ako čovjek upotpuni osobine i vrline imana, on ga je obukao, a ukoliko od njih nešto propusti, onda je svoj iman skinuo sa sebe. Ovime se aludira na savršeni i potpuni iman kojem ništa ne nedostaje.

Hadisom se želi reći da u osobine imana spada i to da čovjek želi svom bratu muminu ono što želi sebi, i da prezire da se njegovom bratu desi ono što ne želi da se i njemu samom dogodi.

Ukoliko taj osjećaj ne postoji u njegovom srcu, onda je to čovjek umanjenog imana.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Želi ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš mumin!" (Tirmizi, 2305)


Poslanik, alejhis-selam, je, između ostalog, i ovim uvjetovao ulazak u Džennet. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdulla-ha bin Amra bin el-Asa da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

"Ko želi da se izvuče iz vatre i uđe u Džennet neka dočeka smrt vjerujući u Allaha i Sudnji dan, želeći ljudima ono što želi i sebi".

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda: "Rekao mi je Allahov Poslanik, alejhis-selam: 'Ebu Zerre! Vidim da si slab i vidim da si blag. Želim ti ono što želim i sebi. Ne prihvataj vodstvo, pa makar samo nad dvojicom, i ne prihvataj brigu o imetku siročadi!'" (Muslim, 1826)

Poslanik, alejhis-selam, zabranio je ovo Ebu Zerru jer je znao da je on slab i popustljiv, a Vjerovjesnik je to svakom slabašnom preporučivao. Poslanik, alejhis-selam, je bio vođa ljudima jer ga je Allah ojačao i pripremio za to. Naredio mu je da pozove sveljude da mu se pokore i da preuzme vodstvo nad njihovim vjerskim i svjetovnim životom.

Muhammed ibn Vasia prodavao je svog magarca pa ga neki čovjek upita: "Jesi li zadovoljan da ga ja kupim?" Muhammed mu odgovori: "Da sam bio zadovoljan njime, ne bih ga prodavao!" Ove riječi dovoljno govore da Muhammed nije želio svom bratu ono što nije želio sebi.

Nu'man ibn Bešir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, suosjećajnosti i samilosti jeste kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, ostatak tijela se solidariše i pridruži mu se u nesanici i temperaturi." (Buhari, 10/438. i Muslim, 2586) Ovo je jasan dokaz da vjernika boli i žalosti ono što boli i žalosti njegova brata.

Predmetni hadis Enesa, radijallahu anhu, ukazuje da vjernika raduje ono što raduje njegova brata vjernika i da mu želi ono što želi sebi. Sve su te osobine odbrana zdravog srca od prevare, zlobe i zavidnosti. Iz zavidnosti proistječe da zavidnik prezire da ga iko pretekne u dobru ili da bude kao on, jer on želi da bude iznad ljudi po svojim osobinama i da bude izuzetak u odnosu na njih.

Iman traži upravo suprotno, a to je da svi vjernici s njim učestvuju u dobru koje mu je Allah dao jer to nimalo neće umanjiti njegovu nagradu.

Uzvišeni je u Svojoj knjizi pohvalio one što se ne ohole i ne siju nered na Zemlji: "Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine..." (El-Kasas, 83.)

U komentaru ovog ajeta Ikrima, radijallahu anhu, i drugi rekli su: "El-uluw jeste oholost i traženje ugleda i položaja kod vladara, a fesad je činiti grijehe."

Onaj ko prezire da ga iko pretekne u eleganciji nije grješan zbog toga.

Imam Ahmed i Hakim u svom Sahihu bilježe hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Došao sam Vjerovjesniku, alejhis-selam, kada je u njegovom društvu bio Malik ibn Mirara er-Rehavi, radijallahu anhu, i čuo sam ga kako pita: 'Allahov Poslaniče! I sam vidiš kakvu mi je ljepotu Allah odredio a ja ne želim da me iko od ljudi prestigne u šnjirama na cipelama a kamoli u nečem drugom, pa je li to oholost?' Na to mu Poslanik odgovori: 'Ne, to nije oholost, već je oholost odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi!"" (Ahmed, 1/375. i Hakim, 4/182)

Zbog toga su neki od selefa govorili: "Skromnost i pobožnost jeste prihvatiti istinu od bilo koga ona došla pa makar to bilo dijete. Pa ko prihvati istinu od onoga ko je donese, bez obzira ko on bio, odrasli ili dijete, volio ga ili ne, takav će se smatrati poniznim! A ko je odbije prihvatiti iz gordosti, takav je ohol.

Potcjenjivanje i ponižavanje ljudi jeste rezultat samoljublja čovjeka koji sebe smatra savršenim a ljude nepotpunim!

Ukratko se može rezimirati da vjernik treba Željeti vjernicima ono što želi sebi i mrzjeti da se njima dogodi ono što mrzi da njega pogodi, a ukoliko kod svoga brata primijeti neku mahanu ili nedostatak u vjeri, nastojat će ukazati mu na to, na korektan i mudar način.

Neki dobri prethodnici govorili su: "Ljudi koji vole Allaha vide Njegovim svjetlom i sažalijevaju one koji čine grijehe prema Allahu. Mrze njihova djela a suosjećaju s njima i nastoje ih savjetima odvratiti od njihovih loših postupaka. Sažalijevaju njihova tijela od džehenemske vatre. Vjernik neće upotpuniti iman sve dok ne bude želio ljudima ono što želi sebi. A ako vidi da ga je neko u nekom dobru premašio, poželjet će da i on bude takav, a ako to dobro bude vjersko, ta njegova želja će biti lijepa."

Vjerovjesnik, alejhis-selam, želio je sebi šehadet na Allahovom putu. (Buhari, 1/92. i Muslim, 1876) Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Nije dozvoljeno zavidjeti osim dvoma: čovjeku kojem je Allah dao obilno bogatstvo te ga on i danju i noću troši na Njegovom putu, i čovjeku kojem je Allah dao znanje Kur'ana te ga ovaj uči (i živi po njemu) i danju i noću." (Buhari, 1/165. i Muslim, 816)

Onaj ko vidi nekoga da troši svoj imetak na Allahovu putu pa rekne: "Kada bih ja imao imetka, radio bih isto što i taj", imat će istu nagradu kao i onaj koji troši svoj imetak na Allahovu putu. (Hadis je sahih. Ovo je dio hadisa Ebu Kebša el-Ensarija, r.a. Hadis je zabilježen u djelu Hadir-ruhi da ahkamit-tevbetin-nesuhi, 216)

Ako se radi o nekoj ovosvjetskoj dobiti nema nikakva dobra u tome da je čovjek žudno priželjkuje jer Uzvišeni kaže: 'I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju: Ah, da je i nama ono što je dato Karunu, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, '0n je, uistinu, presrećan.' 'Teško vama', govorili su učeni, 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada...'" (El-Kasas, 79.-80.)

Što se tiče riječi Uzvišenog: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao...,", (En-Nisa, 32.) neki su ih protumačili zavidnošću, a zavidnost je da čovjek poželi da se imetak i autoritet koji su dati njegovu bratu presele kod njega. A riječ temenna (priželjkivanje) protumačili su zabranjenom željom, i šerijatski i sudbonosno, kao npr. da neka žena poželi da bude muškarac ili da i one imaju vjerske odlike kojima su muškarci zaduženi, kao što je džihad, ili dunjalučke, kao npr. da imaju isti status u vezi s pitanjima nasljedstva, akla, svjedočenja itd. Rečeno je da sve ovo ajet obuhvata i sadržava.

Pored svega toga, vjernik treba tugovati za eventualno propuštenim šansama za činjenje dobrih djela i zato mu je naređeno da se u vjeri ugleda u onog koji je pobožniji i bogobojazniji od njega. I u tome se treba takmičiti i ulagati svoj trud i snagu. To je i Uzvišeni jasno rekao: "...i neka se za to natječu oni koji hoće da se jiatječu!" (El-Mutaffifun, 26.)

Vjernik ne smije prezirati da neko učestvuje s njim u tom natjecanju, naprotiv, on treba svoju braću podsticati na to jer je to istinski savjet muslimanima.

Fudjal je u tom značenju izrekao slijedeće riječi: "Ako budeš neiskreno želio ljudima ono što želiš i sebi, onda nećeš izvršiti zavjet svom Gospodaru. Kako ćeš ga ispuniti, a ti želiš da oni budu na manjem stepenu od tebe?!"

On ovom izrekom aludira da se izvršenja savjeta prema muslimanima ogledaju u želji da oni budu na većem stepenu od tebe. Ovo je veoma visok stepen i uzvišena deredža u savjetovanju.
Međutim, ona nije vadžib nego je u Šerijatu naređeno da čovjek želi svom bratu da bude kao i on. Ali, i pored toga, ako ga neko pretekne u nekoj vjerskoj odlici, nastojat će ga sustići i u isto vrijeme će biti tužan zbog svoje nemarnosti u zaostajanju za onima koji su ga pretekli.
To se neće smatrati zavidnošću prema njima na onome što im je Allah dao, nego će to biti konkurencija njima, želja i tuga duše zbog njene nemarnosti i zaostajanja iza onih koji su je pretekli.
Vjernik uvijek treba sebe smatrati nemarnim u odnosu na one koji su ga pretekli u pobožnosti. To će mu donijeti dvije vrijedne koristi:
revnosno i marljivo će sebe podsticati na činjenje dobrih djela, zato će ih povećavati;
smatrat će da je ono što je uradio nedovoljno i nepotpuno kako bi zaradio Allahovo zadovoljstvo.
Iz toga će proisteći da će on vjernicima željeti da budu bolji od njega jer se neće zadovoljiti da budu u istom stanju kao on. U isto vrijeme on neće biti zadovoljan stanjem svoje duše, već će nastojati da ga promijeni i popravi.

Muhammed ibn Vasi'a, rahimehullah, govorio je svom sinu: "Što se tiče tvoga oca, ne dao Allah da među muslimanima bude dosta ljudi kao što je on."

Ako čovjek nešto ne želi sebi, kako onda da želi muslimanima da budu kao i on, a on još ima obavezu savjetovanja prema njima?! Naprotiv, on treba željeti muslimanima da budu bolji od njega i da želi da bude bolji nego što jeste. Ako čovjek shvati da ga je Allah odlikovao nečim nad ostalima pa to objelodani radi interesa vjere, to njegovo objelodanjivanje smatrat će se obznanjivanjem Allahovih blagodati, pod uvjetom da smatra da je zakazao u zahvaljivanju Allahu. U tom slučaju, takav će postupak biti dozvoljen.

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, veli: "Ne znam da je neko učeniji od mene kada je u pitanju Allahova knjiga!"

Sve to ne zabranjuje da takav želi ljudima da učestvuju u onome čime ih je Allah odlikovao.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Kada god pročitam neki ajet, poželim da svi ljudi shvate ono što sam ja shvatio."

Imam Šafija, rahimehullah, veli: "Volio bih da su ljudi ranije stekli ovo znanje i da se meni ne pripiše ništa od toga!"

Utba el-Gulam, rahimehullah, kada bi htio da se omrsi, govorio bi nekoj svojoj braći koji su poznavali njegovo stanje i djela: "Donesite mi vode i hurmi da se time omrsim i kako biste i vi imali nagradu koliku i ja!"

objavio/la Hadisi I DOVE

HAJIR KOJI NESMIJETE PROPUSTITI

Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs: "Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio: "Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

******************

1) سبحان الله - SubhanAllah (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: "Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori: "Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

  ______________________________________

2) سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: "Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

  ______________________________________

3) لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: "Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

  ______________________________________

4) سبحان الله و بحمده - SubhanAllahi ve bihamdih (100 puta)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

  ______________________________________

5) لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao: "Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

  ______________________________________

6) أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže: "Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (knjizi svojih djela) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

  ______________________________________

7) سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem: "Da kažem: SubhanAllahi, vel hamdulillahi, ve la ilahe illaAllahu, Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)." (Sahihu-l-Muslim, 4/564)

objavio/la Hadisi I DOVE

PRICA OD KOJE SRCE ZADRHTI                          

Priču o maloj Jasmini prenosi nam lično njen babo. Porijeklom je iz Libanona i već duže vrijeme radi i boravi u Saudijskoj Arabiji. Po zanimanju je inženjer. O svom životu i slučaju koji mu se desio, on priča:

“Stanovao sam u Damamu (grad u KSA) deset godina i za to vrijeme Allah mi je podario predivnu kčerkicu, dali smo joj ime Jasmina. Prije nje rodio nam je se sin Ahmed koji je bio stariji od Jasmije punih osam godina. Dok je punila devetu godinu, divio sam se njenoj ljepoti koju joj je Allah, s.w.t. podario. Ona i njeni pokreti su me jednostavno odmarali, gledao sam je dok bi oblačila hidžab, zatim bi uzmila malu sedžadu i klanjala bi namaz. Mnogo je voljela učenje kratkih kur'anskih sura, nakon škole žurila je kući da obavi namaz. Često je govorila: “Allah i Kur'an su moji najbolji prijatelji!“ A kako su samo divni Takvi prijatelji!!!

Jedne noći pred spavanje požalila se na jake bolove u stomaku. Uzeo sam je do hitne gdje su joj dali nešto za smirenje i bol je prestao. Nakon dva dana bolovi se opet pojavili, dali bi joj terapiju za smirenje, bol bi prestao. To se često dešavlo, ali nismo toliko obračali pažnju.

Allah je dao da je naša firma otvorila svoje povjereništvo u Americi a mene su izabrali za generalnog direktora. Bio sam sretan, jer je to ipak veliki napredak za mene. Otputovali smo svi zajedno. Proveli smo dva mjeseca u novom gradu i novom okruženju. Tamam smo se smjestili i počeli navikavati, kad ista bol se opet vratila Jasmini. Otišao sam do najbliže bolnice i doktor nam je rekao da uradimo detaljne nalaze. Rekao mi je da će nalazi biti gotovi za sedmicu dana i da nema potrebe da se brinem. Njegove riječi su ulile u moje srce pouzdanje i neku smirenost.

Tu sedmicu dana proveli smo sa Jasminom u prirodi, parkovima, šetnjama, igrama...dok smo bili u velikom parku, zazvonio mi je telefon, bio je to doktor Stiven, rekao mi je kratko:“Gospodine, dr. Stiven je, Jasmin doktor, da li može sutra da se nađemo?“ Upitao sam drhtavim glasom:“Da li ima nešto zbog čega bih se trebao bojati?“ On odgovori:“Ustvari, iskren da budem, ima nekih pojedinosti, ali o tome sutra, važi?“

Ta noć mi je bila najduža noć u životu. Sutra dan smo otišli do bolnice a tamo nas je dočekao dr. Stiven. Sjeo je sa Jasminom i rekao joj: “Zdravo Jasmina, kako si mi?“ Jasmina mu odgovori:“Dobro sam hvala Allahu, samo me malo stomak boli i osječam slabost.“ Nakon toga, uveo me je u svoj ured i upitao: “Od kada Jasmina se žali na ove bolove u stomaku?“ Rekao sam negdje oko šest mjeseci, davali smo joj terapije za smirenje i ublažavanje bolova.“ Doktor reče: “Takva terapija ovdje ne pomaže, nažalost vaša Jasmina ima karcinom u krvi i on je u završnoj fazi. Komisija koja je pregledala njene nalaze, utvrdila je ono najgore. Po ovim nalazima, njoj je ostalo još nekih šest mjeseci života, slaba je puno..“

Počeo sam da plačem, moj plač je čula moja žene i naš stariji sin Ahmed, kad sam im rekao, svi su počeli da plaču. U tom trenutku Ahmed je slučajno pred Jasminom rekao: “Kako da naša Jasmina umre?“

Ona čudeći se što svi plačemo, upita: “Ja umrijeti, kako ću umrijeti?“ Svi smo ušutjeli i čudili se njenom pitanju. Doktor Stiven joj reče: “Tako što ćeš otići Bogu, Njemu ćeš otputovati.“

Jasmina skoči od radosti i reče:“PA ZAR JE ODLAZAK KOD ALLAHA NEŠTO LOŠE I TUŽNO, ZNAŠ LI TI BABO DA JE ALLAH BOLJI OD SVAKOG RODITELJA I SVIH LJUDI NA SVIJETU I OD ČITAVOG SVIJETA, DA LI TO PLAČEŠ ŠTO ČU JA DA IDEM KOD ALLAHA, TREBA DA BUDETE SRETNI!“

Ove riječu su kao munja udarile nas četvero, doktor nije mogao da vjeruje kako jedna djevojčica njenih godina razmišlja. Doktor joj reče: “Jasmina, ti sad treba da počneš uzimati lijekove.“Ona reče: “Pa ako ću umrijeti, što će mi lijekovi?“ Doktor joj odgovori: “Jasmina draga, i mi koji nismo bolesni, i mi ćemo jednom da umremo, ali da li sad treba da ne jedemo i ne pijemo, svakako da ne.“ Jasmina je pristala da joj se daje terapija.

Prošlo je teških šest mjeseci za Jasmininu porodicu, ali veom šest sretnih mjeseci za malu Jasminu. Radovala se svaki dan susretu sa Allahom, s.w.t. Za to vrijeme naučila je dosta kur'anskih sura. Jednog dana upitali smo je, zašto hoće da nauči što više sura iz Kur'ana napamet. A ona nam reče:“ZATO JER ALLAH VOLI KUR'AN, PA HOĆU KAD DOĐEM KOD NJEGA DA MU KAŽEM KAKO SAM NAUČILE SURE KOJE ON VOLI!“

Mnogo je klanjala, imala je haman deset godina, kad bi je obuzmi slabost, klanjala je na krevetu, govorila bi nam: “Poslanik, savs, je rekao: “Radost moje duše je namaz!“, pa ja hoću da radost mog srca bude namaz.“

I došao je taj dan, dan njenog odlaska, taj dan je bila posebno sretna. Dok je ležala na krevetu, počela je učiti suru Jasin, često je zamuckivala i zastajala, kad ju je završila, onda je proučila sure Fatiha i Ihlas a zatim Ajetul kursiju. Zatim je rekla: “Hvala Allahu koji je dao da učim i naučim dosta od Kur'ana, hvala Njemu koji je podario meni jako tijelo da mogu namaz da obavljam, hvala Njemu koji mi je podario roditelje vjernike koji su bili strpljivi sa mnom, hvala Njemu koji me nije učio nevjernicom, griješnicom ili onom koja namaz ostavlja...“

Zatim je zatvorila svoje oči i ispustila svoju plemenitu dušu.

objavio/la- Hadisi I DOVE