“I on izvrši smotru ptica, pa reče: ‘Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!’” Muhammed bin Ishak kaže: ”Kada bi Sulejman, alejhi sellam, ujutro dolazio u svoj medžlis – mjesto za sjednice i sjedenje – obilazio bi ptice.
Njemu bi ispred svake vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica. Od onih koje je pozivao da mu dođu, za svaki dan letenja, svaka vrsta ptica imala je svog opunomoćenika. Ugledao je Sulejman, alejhi sellam, sve vrste ptica koje postoje osim pupavca, “pa reče: ‘Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan’”, je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je on odsutan? Uzvišeni kaže: “teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!” Kaznit ću ga tako što ću mu počupati perje, te ću ga izložiti suncu ili ću ga zaklati. “Ako mi ne donese valjano opravdanje”, tj. opravdan jasan razlogom. Kada je stigao, pupavac uputio se ka mjestu na kojem je sjedio Sulejman.
“Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: ‘Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni” vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put, pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. /25/ Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!”
Uzvišeni kaže: “Izbivao je” pupavac “nedugo, a onda dođe”, tj. bio je odsutan kratko vrijeme, zatim dođe i reče Sulejmanu: “Doznao sam ono što ti ne znaš”, tj. vidio sam ono što ti i tvoja vojska niste vidjeli. “iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest”, tj. dolazim sa potpuno istinitom i sigurnom viješću. Stanovnici Sabe su iz Himjera, a oni su kraljevi Jemena, zatim reče: “Vidio sam da jedna žena njima vlada…” El-Hasan el-Basri kaže: “To je Belkis, kćerka Serahila, kraljica Sabe. Ona je bila u zemlji koja se zvala Me‘reb, tri milje daleko od Sane. Njeno konsultativno vijeće činilo je tri stotine i dvanaest ljudi, a svakom od njih bilo je podređeno deset hiljada ljudi, a Allah najbolje zna.
Uzvišeni kaže: “i da joj je od svega i svačega dato”, tj. sve što je bilo potrebno jednom jakom kralju.
“a ima i prijesto veličanstveni”, kolosalan, ukrašen zlatom i različitim vrstama dragulja, na kojem ona sjedi. Ima šest stotina žena koje je služe. Uzvišeni kaže: “vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog puta ih odvratio”, tj. od Puta istine, “te oni ne umiju da nađu Pravi put.” Pa kaže: “pa da sedždu čine Allahu”, tj. ne znaju Put istine, a to je ustvari Put istinitog činjenja sedžde Uzvišenom Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, a ne onome što je On stvorio kao što su planete i drugo.
Kao što Uzišeni kaže:
“Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio ako želilte da se samo Njemu Jedinom klanjate.” /41:37/ To znači: O ljudi, klanjajte se samo Allahu, dž.š., Uzvišeni kaže: “Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji.” Tj. izvodi ono što je u njima učinio kao opskrbu (rizk), kišu iz neba i biljke iz zemlje.Ovo je prikladno s obzirom na riječi pupavca kojem je Allah, dž.š., dao posebnost, a to je da vidi vodu koja teče na površini Zemlje i u njenoj unutrašnjosti. Ovo spominje Ibn-Abbas i drugi.” “i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite”, tj. zna sve ono što govore i rade, bilo javno ili tajno, Njegovi robovi, kao što Uzvišeni kaže: “za Njega je jednak od vas Onaj Koji tiho govori i onaj ko to glasno čini, Onaj Koji se noću skriva i Onaj Koji po danu hodi” /13:10/, ili kao što Uzvišeni kaže: “Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!” Nema niko među stvorenjima veći od Njega. Pošto je pupavac pozivao dobru, obožavanju jedino Allaha, dž.š., i činjenju sedžde samo Njemu, zabranjeno ga je ubiti. Imam Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od Hurejrea, r.a., i kažu: /398/ “Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubistvo četiri vrste životinja: mrav, pčela, pupavac i ptica zavnu ‘sured’.” Sened-lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.
“Vidjet ćemo”, reče Sulejman, “da li govoriš Istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!” “O velikaši”, reče ona, “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo! Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite.”
Uzvišeni obavještava o Sulejmanu i onome što je on rekao pupavcu kad ga je pupavac izvijestio o stanovnicima Sabe i njihovoj kraljici. “Vidjet ćemo”, reče Sulejman, “da li govoriš Istinu ili ne”, tj. da li je vijest koju si donio istinita ili si htio da se spaseš kazne pomoću laži.
“Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći.” Sulejman je napisao pismo i dao ga pupavcu, pa ga je ovaj odnio kraljici Belkis i njenom narodu. Došao je u njenu palatu, u prostoriju u kojoj ona sama boravi pa joj ga je bacio, pred nju ušavši kroz prozorčić, zatim se malo iz pristojnosti izmakao ustranu. Ona se zbunila i iznenadilo je to što je vidjela. Zatim ga je počela čitati i u njemu našla: “Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono: “U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog”, “Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se poklonite!” Zatim je ona sazvala sve prinčeve, ministre i velikane svoga kraljevstva i rekla im: “O velikaši”, reče ona, “meni je dostavljeno jedno, poštovanja vrijedno, pismo”, znači ono što sam vidjela zavređuje pažnju. cudna stvar, donijela mi ga je jedna ptica i bacila ga preda me. Zatim se iz poštovanja izmakla. Takvo što nije u stanju učiniti niko od kraljeva, zatim im ga je pročitala… Saznali su da je to pismo od Allahovog Poslanika Sulejmana, alejhi sellam, sa kojim oni ranije nisu imali kontakta, te da im on naređuje da se ne uzdižu i ne ohole nego da mu se pokore i kao monoteisti, iskreno i pokorno predaju islamu.
Mejmun bin Mehran kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisao: “U ime Tebe, o moj Bože!”, dok mu nije objavljen ovaj ajet, pa je onda pisao: “U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!” Učenjaci kažu: “Niko nije pisao “U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!” prije Sulejmana, alejhi sellam “Ne pravite se većim od mene” ne oholite se i ne uzdižite se, “i dođite da mi se pokorite” svi zajedno. “O velikaši”, reče ona, “savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim!” “Mi smo vrlo jaki i hrabri”, rekoše oni, “a ti se pitaš. Pa, gledaj šta ćeš narediti!” “Kad carevi osvoje neki grad”, reče ona, “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.” “Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti.”
Nakon što im je pročitala pismo Sulejmana, posavjetovala se o ovoj stvari sa njima, u vezi sa onim što joj je dostavljeno. Zbog toga je rekla: “O velikaši”, reče ona, “savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim”, tj. dok vi ne dođete i ne kažete mi šta da radim. “Mi smo vrlo jaki i hrabri”, tj. prvo su joj ukazali na to da su brojni, spremni i jaki, a zatim su stvar prepustili njoj i rekli: “A ti se pitaš. Pa gledaj šta ćeš uraditi”, ako želiš, borit ćemo se protiv njega ili ćemo mu pažljivo odgovoriti, a na tebi je da odlučiš, mi ćemo tvoju odluku slijediti i pokorni tebi biti. Međutim, pošto su i ona i oni spoznali da se ne mogu suprotstaviti njegovoj vojsci, s obzirom da su njemu bili potčinjeni i ljudi, i džini i ptice, kao što se ona uvjerila u vezi sa pupavcem, ona reče: “Bojim se da nas ne napadne sa svojom vojskom i da nas ne uništi.”
“Kad carevi osvoje neki grad” – reče ona – “oni ga razore”, tj. kada uđu u njega silom, razore ga,
“a ugledne stanovnike njegove učine poniženim”, tj. prezrivo i ponižavajuće prema njima postupaju, ubijaju ih ili ih porobe. Uzvišeni kaže: “eto, tako oni rade.” Nakon toga odlučila je da međusobno sklope mir i rekla: “Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti”, pa ako ga prime, tj. ako prime dar, a on je kralj, onda ćemo se boriti protiv njega, a ako ga ne primi, znači da je on poslanik, onda ćemo ga slijediti.
“I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: ‘Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”
Sulejman, alejhi sellam, nije ni pogledao u dar koji mu je poslala Belkis niti ga je uopće zanimao, nego ga je odbio i rekao im, zamjerajući im: “Zar da blagom mene pridobijete?”, tj. zar da mi se ulizujete sa imetkom da vas ostavim sa vašim drugovima i vašim kraljevima?
“Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama”, tj. vlast, imetak i vojska koju mi je dao Allah, dž.š., bolje je sve to od onoga što vi posjedujete “Vi se onome što vam se daruje radujete”, poklonima i darovima, međutim ja od vas neću primiti ništa do islam ili slijedi sablja, odnosno rat. El- E’ameš prenosi od Ibn-Abbasa, pa kaže: “Sulejman je naredio šejtanima pa su mu oni maskirali hiljadu dvoraca od zlata i srebra. Kada su njeni izaslanici to vidjeli, rekoše: ‘Sta će njemu naši pokloni pored ovoga?’ Iz ovoga se zaključuje da je dozvoljeno kraljevima pokazivanje ukrasa i nakita izaslanicima, tj. delegatima, pa Sulejman reče: “Vrati se njima!”, tj. sa njihovim poklonima.
“Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti”, tj. oni nemaju snage da se s tim vojskama bore “i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene”, tj. iz njihove zemlje, “i pokorene”, tj. osramoćene i prognane. Nakon što se vratio, predao je kraljici Belkis njene darove koje je bila poslala Sulejmanu i rekao joj ono što joj je Sulejman poručio, a nakon što je to ona čula, pokorila se i ona i njen narod. Krenula je prema njemu sa svojom vojskom pokorna i ponizna, veličajući Sulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. A nakon što se Sulejman, alejhi sellam, uvjerio u njen pristanak i pristanak njenih izaslanika, obradovao im se.
“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani.” “Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džinova, “prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” “A ja ću ga donijeti”, reče Onaj Koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nazahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit.”
Nakon što su joj se vratili njeni izaslanici sa onim što im rekao je Sulejman, ona reče: “Tako mi Allaha znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv njega i mi se ne možemo porediti sa njime u veličini”, pa mu je odgovorila: “Dolazim ti sa velikašima svoga naroda da vidim šta naređuješ i kakvoj nas to svojoj vjeri pozivaš.” Zatim je naredila da se njen prijesto na kojem je ona sjedila, a koji je inače bio od zlata, bisera i topaza čuva. A lično je zatim krenula Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velikaša iz Jemena. A džin je dolazio Sulejmanu svakog jutra i večeri da ga izvještava o kraljici Belkis. Kada se ona približila, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene od ljudi i džina, i on reče:
“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani”, nije želio da ga uzme nakon što oni prime Islam već prije nego što mu budu zabranjeni njihovi životi i njihovi imeci.
‘Ja ću ga donijeti’, reče Ifrit, jedan od džina”, tj. Onaj Koji se vratio od njih “prije nego sa svog mjesta ustaneš”, tj. sa svog prijestola, tj. donijet ću ti ga u periodu od izlaska do zalaska sunca.
“Ja sam za to snažan i pouzdan”, tj. dovoljno sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim draguljima koji su na njemu. Sulejman je to želio kako bi time pokazao svoju veličinu koju mu je darovao Allah, dž.š., vlast, kao i vojske koje mu je potčinio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti će kome dati poslije njega. Time je želio da mu to bude dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto onakav u kakvom je stanju ostao u njenoj zemlji, i to prije nego što mu oni dođu. Donošenje njenog prijestola onakvog kakav je prije nego dođu je čudno, iako je njen prijesto bio skriven i dobro čuvan od jake straže.
“A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz knjige. Ibn-Abbas kaže: “On je Asif, pisar Sulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao najuzvišenije Allahovo ime.
“Ja ću ti ga donijeti”, reče Onaj Koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš”, pa Sulejman nije ni osjetio, a kad ono prijesto je već bio pred njega donesen, te “uzviknu: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan’”, tj. ovo je jedna od Allahovih blagodati meni kojima želi da me ispita da li ću biti zahvalan na Njegovim blagodatima ili ne. Uzvišeni kaže:
“a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit”, tj. On je Neovisan od Svojih robova i njihovog obožavanja, potpuno je Plemenit, pa ako Ga ne obožavaju, Njegova veličina nije umanjena prema bilo kome, i ovo je slično onome kao što rekao je Musa: “Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji – pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan.” /14:8/
“Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!” I kad ona dođe, bi joj rečeno: ‘Je li ovakav prijesto tvoj?’ ‘Kao da je on!’, uzviknu ona. A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani. A da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala! “UđI u dvorac!”, bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločena!”, reče on, “Gospodaru moj!” uzviknu ona,”ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!”
Tefsir, Ibn Kesir
