Suše i poplave - dokazi nereda na zemlji

Priroda je, Allahovom voljom i odredbom, oduvijek služila čovjeku i pružala mu sva zadovoljstva, od udobnog utočišta preko duševnog zadovoljstva, međutim, istovremeno je prijetila svome često bezobzirnom i nemarnom stanovniku povremenim „pobunama“ i poremećajima, trgajući ga iz mirne zanesenosti da je vlasnik svega oko sebe. Tako je čovjek navikao da živi i uživa u prirodi sa spremnošću da ponekad nastupi neka nepogoda.

No, danas čovjek više nije siguran koliko dugo moze uživati u prirodnim ljepotama i njenim koristima, jer je nastupilo vrijeme velikih i nezapamćenih poremećaja i nepogoda, pogubnih za sva živa bića Zemlje.  Alarmantnost situacije nije očita samo na jednom mjestu već na cijelom dunjaluku.
Čovjek je danas u stanju da svakim danom oko sebe uočava razne elementarne nepogode i katastrofe, ili pak da prati putem medija šta se desava hiljadama kilometara udaljeno od njega. Dan za danom, vijest za vijesću, katastrofa za katasrofom i čudjenje za čudjenjem. Sve se dešava vrlo ubrzavajucim tempom, brže i brže. A “bespomoćni” čovjek se čudi i čudi... .

Kažu stariji oko nas da neke nepogode ne pamte ni preci naši. Izvori rijeka prešuju i njihova  korita postaju prazni, usijani kanali... *
 Zastrašujuci prizori koji ne jenjavaju. Kažu srmtnici: suša je!!!
Pa šta li nam se to dešava?!

E, pa evo sta:
Kaže Allah s.v.t.: “Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.” (Er-Rum, 36)

S druge strane Svijeta ljudi se čude obrnutim zastrašujucim prizorima. Korita rijeka ne mogu zadržati zapreminu vode koja silovito izlijeva preko nasipa i brana. Strahovita bujica vode odnosi sve pred sobom, pa čak i mnogobrojne živote.  Ne poznaje se vise niti izvor, a niti ušće rijeka. A ni korita više nisu korita.**
Strahota koja ne jenjava. Kažu smrtnici: poplave !!!

I opet se pitaju šta li nam se to dešava?!

I ponovo evo šta:
Kaze Allah s.v.t.: “Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.” (Er-Rum, 36),

A čovjek se čudom čudi, kao da je on bezgriješna, ucviljena, nemoćna žrtva pod najezdom bezdušne prirode.  Kako li je malo morala preostalo u ljudskim dušama pa ne prepoznaju uzročnike strahota, osim što se pitaju zašto nam se priroda sveti.

A čovjek je kriv sam sebi. Zašto? Zato što je poremetio red na Zemlji! 

Kaze Uzvišeni Stvoritelj:

Uzvišeni Allah je rekao: „Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem, koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno Allahu druge ravnim.“ (El-Bekare, 22.)
“Mi sve s mjerom stvaramo, i naređenje Naše je samo jedna riječ - sve bude u tren oka.”(El-Kamer, 49-50)
Uzvišeni kaže:
“On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom...”(Er-Rad, 17)

“Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti oživljeni.” (Ez-Zuhruf, 11)

“Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo - a kadri smo da je i odvedemo - i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete – i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje  zejtin daje i začin je onima koji jedu.” (El-Mu´min, 17-20)

A prije nego je rijeka presušila ili korito svoje prelila, vladao je red mjere koju je Uzvišeni Stvoritelj odredio i zakon joj postavio. Allahov red mjere je apsolutna perfekcija s kojom se ništa na dunjaluku porediti ne može. Čovjekov udio u tome je pokoravanje Uzvišenom koji je u stvaranju s mjerom počastio čovjeka i uzdigao iznad svih ostalih stvorenja. Zaista su i te rijeke Allahovi pokloni čovjeku i zbog čovjeka. One su milost Allahova prema ljudima.

Kaže Allah s.v.t.: “On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate.” (En-Nahl, 16)

“On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate. On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En-Nahl,10-11)

Također, Uzvišeni Allah kaže: „A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.“ (El-Džinn, 16.)

Medjutim, Allah s.v.t. je istom tom čovjeku postavio uvjet pod kojim će sretno i zadovoljno uživati u ljepotama koje Mu je On na korištenje dao, a to je strogi imperativ: “Ne remetite red na Zemlji!”

Kaže Allah s.v.t.: “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!”(El-Ankebut, 36)

Red je ono sto je Stvoritelj odredio i propisao čovjeku u životu na dunjaluku. Red je skladnost čovjekovog pokoravanja Allahu na principima Upute i korištenja dunjalučkih dobara koja mu je On Uzvišeni poklonio. Red je uzdizanje tevhida na prvom mjestu, a zatim čuvanje moralnih granica po pitanjima halala i hrama, štete i koristi, pravde i nepravde, ljubavi i mržnje, rada i ljenosti...
Kada se čovjek ogluši o Allahov imperativ: “Ne remetite red na Zemlji!” , i počne sam donositi sud o načinu življenja i uspostavljanja reda, Allah dadne da nastupi nered. Tada vidimo kako blagodati postaju kaznom. Kako ljepota postaje zastrašujućim prizorom koji ulijeva strah i beznadežnost. Kako radost prelazi u tugu..očaj...

E zato čovjece sto si ignorant, oholnik i silnik!!! Zato što čekas da dodju bolja vremena u nadi da će ti biti lijepo kao i prije, da ćeš uživati i činiti grijehe bez posljedica. Zato što očajavaš, a ništa ne poduzimaš. A čemu nada kada ti je svakim danom kabur bliži?! Čemu nada kada je svakim danom Čas bliži, a u njega nema sumnje. Pa znakovi ti redovno dolaze, a ti niti vidiš, niti strahuješ, niti se pripremaš, niti utočiste tražiš. A ne, neće ti priroda dati utočište, zar ne vidiš da ona odbija učestvovati u griješenju prema Stvoritelju?! Zar ne vidiš kako se i ona Allahu pokorava pa naredjenja Njegova bez pogovora izvršava?!

Razmisli samo o ovome sto ce doći, a na što Poslanik s.a.v.s. upozorava jednim hadisom u kojem kaže: “Prije pojave Dedždžala bit ce tri teške godine, ljude če tada pogoditi žestoka glad. Allah Uzvišeni će narediti nebesima u prvoj godini da umanje trećinu kiše i naredit ce zemlji da umanji trećinu svoje vegetacije. Potom će u drugoj godini narediti nebesima, pa će umanjiti dvije trećine kiše, i naredit ce zemlji da umanji dvije trećine svoje vegetacije. Potom ce u trećoj godini narediti nebesima, pa će zadržati svu kišu tako da nece pasti ni kap, i naredit će zemlji pa će uskratiti svoje rastinje, da neće niknuti ni travka. I neće ostati nijedna životinja a da neće uginuti, osim sto Allah sačuva.” (Ibn Madže)

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao: „Jedne prilike okrenuo se prema nama Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Skupino muhadžira, Allahu se utječem od toga da doživite pet stvari sa kojima ćete biti iskušani:.... i neće uskratiti zekat na svoj imetak, a da im neće biti uskraćena kiša s neba, a da nije životinja nikad im ne bi pala,....“

Takodjer u drugom hadisu se upozorava na poplave: “Neće nastupiti Sudnji dan dok ne bude padala iz nebesa kiša koju neće izdržati kuće u gradovima. Izdržat će samo beduinski šatori.” (Ahmed)
“Neće nastupiti Sudnji dan dok ljudima ne bude padala kiša, a da iz zemlje ništa ne radja.” (Ahmed)

Allahov Poslanik s.a.v.s nas je podučio kako da od Allaha s.v.t tražimo kišu kada nastupi suša koja uništava usjeve:
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: ''Svijet se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na sušu. On je naredio da se postavi minber i odredio dan kada će ljudi izaći (na namaz). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je kada se ugledao krajičak sunca. Popeo je se na minber, donio tekbir, zahvalio Allahu, a zatim rekao:
'Vi se žalite da su vam zemlje neplodne i da vam kiša zadugo nije pala. Uzvišeni Allah vam je naredio da Ga molite i obećao je da će vam se odazvati.' Zatim je rekao: 'Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjega. Nema boga osim Allaha, On čini šta hoće. Allahu moj, Ti si Allah, nema boga osim Tebe, Ti si neovisan, a mi smo oni koji su Tebe potrebni. Spusti na nas kišu i u tome nam podari snagu i opskrbu zadugo.' Zatim je počeo dizati svoje ruke i dizao ih je sve dok se nije ukazala bjelina ispod njegova pazuha. Potom je svijetu okrenuo leđa i držeći podignute ruke, prevrnuo je svoj ogrtač. Nakon toga se okrenuo ljudima, sišao (sa minbera) i klanjao im dva rekata. Ubrzo nakon toga Allah je dao jedan oblak. Počelo je da grmi i sijeva, a zatim je uz Allahovu dozvolu pala i kiša. Poslanik nije ni došao do mesdžida, a potoci kiše su tekli. Kada je vidio kako ljudi hrle prema svojim domovima, nasmiješio se tako da su mu se ukazali kutnjaci. Tada je rekao: 'Svjedočim da je Allah Svemoćan i da sam ja Allahov rob i Njegov Poslanik."
Allahov Poslanik s.a.v.s. Je učinio dovu poslije koje je kiša odmah pala, ali danas, zbog grijeha naših, ni dova nam se ne prima.

Nepogode se nižu jedna za drugom, a čovjek još uvijek čeka... a sta li čeka i čemu li se nada?!
Bez istinske spoznaje Allaha s.v.t. i iskrenog povratka Njemu Uzvišenom i Njegovom zakonu čuvanja reda na Zemlji neće sigurno doći do sreće i rahatluka na dunjaluku. A priroda je sve prozvala, bez iznimke, jer ona izvršava naredjenje Allahovo i ne bira.
Oni koji smatraju da su se vratili na put istine, da su od onih koji čuvaju red na Zemlji i istovremeno dove Allahu da popravi stanje nemoćnima, neka razmisle o rijecima mudrog prethodnika Ibrahima ibn Edhema, rahimehullah, i neka znanje prošire dalje!

Upitali su Ibrahima ibn Edhema o Allahovim riječima: “Mi dovimo, ali nam se dove ne uslisavaju, pa je odgovorio: “Zamrla su vaša srca od deset stvari:
- spoznali ste Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu,
- čitate Allahovu knjigu, ali ne radite po njenim uputama,
- tvrdite da vam je šejtan neprijatelj, ali ste ga uzeli za prijatelja,
- govorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put,
- tvrdite da volite Džennet, ali ne činite djela koja vode u njega,
- tvrdite da strahujete od vatre Džehennema, ali ne odustajete od grijeha,
- tvrdite da je smrt istina, ali se ne pripremate za nju,
- zabavili ste se nedostacima drugih, a svoje ne ispitujete,
- jedete nafaku koju vam je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljujete,
- ukopajete vaše mrtve, ali iz tog ne uzimate pouku.“

Suština imana i njegova savršenost

Što se tiče vjere i imana – većina ljudi ga, ili pak svi, sebi prizivaju, i njemu se pripisuju, ali, Allah dž.š., kaže: "A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici!" (Jusuf: 103.)

Većina onih koji vjeruju – imaju uopšteno vjerovanje i iman, a što se tiče detaljnog vjerovanja i imana, sa svakom svojom stavkom, kao i svim onim s čime je došao Poslanik s.a.w.s., uz cjelokupnu spoznaju, znanje, potvrdu, ljubav, poznavanje onoga što mu kontrira, kao i mržnju istog – takvo vjerovanje i iman je prisutno samo kod odabranika ovog ummeta, pogotovu poslanika, i to je iman Ebu Bekra el-Siddika r.a., i ljudi sličnih njemu!

Veliki broj ljudi od imana i vjere imaju samo potvrdu Božijeg postojanja, i da je samo On taj koji nebesa i zemlju, sa svim što je između njih, stvara, što nije bilo sporno čak ni kod kurejšijskih idolopoklonika i njima sličnim.

Kod drugih, iman i vjera se ogleda u izgovaranju šehadeta, bez obzira na postojanje ili nepostojanje dobrih djela uz taj šehadet, i bez obzira na to da li su im postupci u skladu sa srčanim vjerovanjem i ubjeđenjem ili ne.

Kod nekih nalazimo da je iman sušto srčano vjerovanje u to da je Allah dž.š., stvoritelj nebesa i zemlje, i da je Muhammed s.a.w.s., Njegov rob, i poslanik, pa makar i ne potvrdio sve navedeno svojim jezikom ili djelima, i makar psovao Allaha i Njegova poslanika, i činio najteže grijehe! Takva osoba je ubjeđenja u tevhid i jednoću Allaha dž.š., kao i u istinitost misije Njegova poslanika, i takva osoba je (po njima), mu'min. 

Kod određenih skupina, iman se ogleda u negiranju svojstava i sifata Allaha dž.š., poput negiranja Njegove uzvišenosti nad Aršom, te Njegova govora riječima i knjigama, te njegova sluha i vida, Njegove volje, moći i želje, ljubavi i mržnje, kao i ostala svojstva kojima je Sebe opisao, ili ga je njima opisao Njegov poslanik s.a.w.s.. Iman se kod ovakvih očituje u odbijanju suštine svega spomenutog, kao i u negiranju i poricanju, i stajanju na mišljenjima zbunjenih osoba, kao i na idejama koje izmišljaju oni koji se bave pisanjem odgovora sebi sličnim ljudima, obarajući stavove jedni drugih. 

Omer b. El-Hattab r.a., kako to bilježi imam Ahmed rhm., je opisao takve ljude slijedećim riječima:"Razilaze se oko Knjige, svojom praksom kontriraju Knjizi, bivajući složni na maksimalnom suprostavljanju samoj Knjizi!" 

Kod nekih se iman očituje u robovanju Allahu dž.š., putem osjećaja i uzbuđenja, udovoljavanju strasti i poriva svojih duša, ne bivši usklađen sa onim s čime je došao Poslanik s.a.w.s.! 

Kod nekih se iman očituje u praktikovanju onoga na čemu su zatekli svoje djedove i pretke, bez obzira na to ko su im preci, a svoj iman temelje na dvjema osnovama: 

Ovo su riječi naših predaka.

2.      Ono što su oni rekli – to je istina. 

Kod drugih se iman i vjera očituje u lijepom ponašanju i ahlaku, u lijepom ophođenju sa drugima, vedrini lica, lijepom mišljenju o svakom, kloneći se ljudi i njihova nemara. 

Kod nekih se iman manifestuje u odricanju od dunjaluka i njegovih kukica, pražnjenju svog srca od njega, kao i zuhd i skromnost po pitanju ovosvjetskih stvari. Kada ljudi ugledaju ovakvu osobu smatraju ga vođom vjernika, i ako je, možda, operisan od imana, kako znanstveno tako i praktično! 

Još žešći od njih su oni koje smatraju da su iman i vjera oličeni u znanju, pa makar ga i ne pratilo dobro djelo! 

Sve navedene grupacije ljudi nisu spoznali suštinu imana i vjere, niti su ga uspostavili, niti je kod njih uspostavljen, i svi oni se dijele na nekoliko vrsta, i to: 

1.    Oni koji imanom smatraju ono što kontrira samom imanu.  

 2.   Oni koji imanom smatraju ono što uopšte nije od imana.

3.   Oni koji imanom smatraju neki od šartova imana, čije ispunjenje ne znači i to da je   ispunjen iman!       

4.   Oni koji uslovljavaju ispunjenje imana nečim što ga u korijenu siječe.

5.   Oni koji uslovljavaju ispunjenje imana nečim što nikako nije od imana. 

Iman je nešto sasvim drugačije od svega navedenog!!! 

Iman je istina sastavljena od intelektualne spoznaje onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., srčanog vjerovanja, potvrde i ubjeđenja u istinitost svega toga, potvrde jezikom, povođenja za svim tim uz maksimalnu ljubav i poniznost, postupanja po svemu navedenom kako svojom nutrinom, tako i svojom vanjštinom, njegova sprovođenja, pozivanja ostalih ljudi tome – onoliko koliko se u mogućnosti! Savršenost imana i vjere se ogleda u ljubavi u ime Allaha dž.š., mržnji u ime Allaha dž.š., davanju i nedavanju u ime Allaha dž.š., kao i u tome da samo Allah dž.š., bude taj kome će čovjek robovati, i koga će obožavati! 

Put ka Allahu dž.š., je oličen u maksimalnom slijeđenju Allahova Poslanika s.a.w.s., kako svojom nutrinom, tako i svojom vanjštinom, kao i zatvaranje kapaka očiju svoga srca od svega mimo Allaha dž.š., i Njegova poslanika s.a.w.s., a uspjeh i tevfik samo Allah dž.š., daje!

Iz djela: "Kitabul-Feva'id", str.154-156.

Šejhul-islam imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm.

Prijevod s arapskog:

Sead Jasavić, Medina

Put kojega ni sami ne poznajete

Sljedeci dogadjaj je ispricao Abdul-Vahid bin Zejd:

Jednom prilikom dok smo plovili okeanom iznenadila nas je silovita oluja zbog koje smo bili prisiljeni napustiti brod sa uzburkanog mora i potraziti smjestaj na obliznjem ostrvu. Ne ocekujuci da cemo sresti nekoga na ostrvu, bilo smo iznenadjeni ugledavsi jednu osobu. Pred nama je stajao covjek koji je bio zaokupljen obozavanjem nekog kipa. Mi smo mu prisli, predstavili se i rekli: „Mi na brodu nemamo nikoga koji cini to sto ti cinis."

Covjek je upitao: "A koga onda vi obozavate?"

Odgovorili smo: "Mi obozavamo Allaha."

Covjek je ponovo upitao: "A ko je Allah　?"

Odgovorili smo: "Onaj ciji je prijesto iznad nebesa, cija vlast obuhvata nebesa, Zemlju i sve sto postoji."

"A kako vi to znate?", ponovo upita.

"On je poslao Poslanika sa jasnim dokazima i nadnaravnim djelima, tako da nas je taj Poslanik informisao o Allahu."

"A sta se desilo sa vasim Poslanikom?"

"Nakon sto je dostavio Objavu, preselio je na drugi svijet."

"A je li vam ostavio neki znak ili podsjetnik?", zainteresovano je upitao covjek.

"Ostavio nam je Allahovu knjigu", odgovorili smo.

"Pokazite mi je", zamoli covjek.

Kada smo mu pokazali jednu kopiju Kuŕana, pogledao je i rekao: "Ja to ne znam citati.", pa smo mu mi procitali jedan dio. Covjek je potom poceo plakati govoreci: "Niko ne bi smio biti neposlusan prema Onome koji je vlasnik tih rijeci." Odmah potom je primio islam, zeleci odmah da nauci osnove vjere kako bi ih u praksi mogao primijeniti.

Nakon sto se oluja stisala i vrijeme proljepsalo spremali smo se za povratak na brod. Nas novi prijatelj nas je zamolio da ga povedemo sa sobom, sto nam je bilo zaista drago, jer nam se ukazala prilika da ga poducimo nekim ajetima iz Kuŕana. Prvu noc putovanja veci dio posade se spremao za spavanje, a novi saputnik nije mogao sakriti cudjenje pa je upitao: "O ljudi, Gospodar kojem ste me vi uputili, spava li On?" Mi smo mu odgovorili Kur

́anom: " Allah je - nema boga osim Njega - Zivi i Vjecni! Ne obuzima ga ni drijemez ni san!"　

Pogledao nas je na kratko, a potom rekao: "Zaista je od losih covjekovih manira da spava u prisustvu svoga Gospodara." Pokazujuci silovitost njegove energije i snage, skocio je i poceo klanjati toliko dugo da se njegov placni glas mogao cuti do zore.

Kada smo stigli do mjesta Abadan (u danasnjem Iranu) rekao sam mojim saputnicima: "Ovaj covjek je medju nama stranac, a osim toga novi musliman. Ucinicemo dobro djelo ukoliko sakupimo za njega nesto novca kako bi se njime pomogao."

Sakupili smo koliko smo mogli, medjutim, kada smo mu pruzili novac on je zacudjeno povikao: "Sta je to?"

Odgovorili smo mu: "Novac, da kupis sebi potrepstine."

Na to nam je odgovorio ubjedljivo rijecima: "Kako je Allah savrsen! Vi ste me uputili ka putu kojeg ni sami ne poznajete! Dok sam zivio u neplodnoj pustinji na sred okeana, klanjao sam se drugom mimo Njega, pa opet me nije na cjedilu ostavio; pa kako ce me ostaviti sada kada je On Taj kojeg ja obozavam?! Uistinu je On Stvoritelj i Opskrbitelj."

Potom nas je napustio i otisao svojim putem.

Proslo je nekoliko dana otkako o njemu nismo nista culi, a zatim smo dobili informaciju da je u istom mjestu i da je jako bolestan. Odlucili smo ga potraziti. I zaista, kada smo ga nasli bio je u teskom stanju, na samrti. Poselamili smo ga sa tugom u ocima. Upitao sam ga da li mu nesto treba, na sto je on, kao i uvijek, odgovorio cvrsto i ubjedljivo rijecima: "Onaj koji vas je doveo na ostrvo, prije nego sto sam Ga poznavao, opskrbio me je sa svim onim sto mi je potrebno."

Sjeo sam pored njega u zelji da ostanem neko vrijeme tu kako bi ga mogao razgovoriti i malo razveseliti. No, ubrzo me obuzeo san i ja sam utonuo u njega... Usnio sam lijep san. Na mezarju Abadana sam vidio prelijepu djevojku, kakvu do tada u zivotu svom nisam sreo. Rekla mi je: "Ubrzaj njegovu dzenazu, jer je vec proslo duze vremena otkako ga ja zeljno ocekujem." Probudio sam se uplasen i odmah pogledao kako je moj prijatelj... Bio je mrtav.

Ogasulio sam ga i smjestio u cefine...

Ponovo sam usnio san u kojem sam vidio mog prijatelja kako prelijep sjedi na krevetu, a pored njega ona lijepa djevojka. Sjedeci tako ponavaljao je ajet: "Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!" (Er-Rád, 24)

(Al- Mawaáidh wal-Majaalis: 40-42)

Stories of Repetance, Muhammad Abduh Mughawiri

Stvaranje covjeka

BismillahiRrahmaniRrahim.

Znaj da je samo Jedan Bog - Allah.  Niti je rodio, niti je rodjen i niko mu nije ravan.  I sve sto vidis On je stvorio, i sve sto ne vidis On je stvorio.  On sve stvara i rastvara.  Uzviseni Allah sve moze. On samo kaze-budi ! I to biva.

On je Gospodar Svjetova,  Sveopci Dobrocinitelj, Milostivi.  On je silan i mudar.On sve cuje i sve vidi. On sve zna. On je vjecan. Zemlju i nebo Uzviseni Allah je stvorio za sest perioda.  Prvo je Zemlju rasprostrijeo i po njoj nepomicne planine razbacao, ucinio da rijeke teku i putevi kroz nju vode.

I da na njoj sve s mjerom raste.  Zatim je svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa je uredio.  Najdonje nebo je sa sazvjezdjima ukrasio, a i Mjesec i Sunce se pokoravaju Njegovoj volji. Prije nego covjeka, Uzviseni Gospodar svjetova je stvorio bica od uzarene vatre i svjetlosti - dzine i meleke.  Kad Milostivi Allah odluci stvoriti prvog covjeka, Adema, On rece melekima: “Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!  “ Zar ce ti namjesnik biti onaj koji ce po njoj nered ciniti i krv prolivati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje uzdizemo” – rekose oni. Uzviseni Allah rece:”Ja znam ono sto vi ne znate!“ I On stvori covjeka od ilovace, dade mu savrsen oblik i zivot u njega udahnu. Zatim ga poduci nazivima svih stvari, a onda te stvari predoci melekima i rece: „Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!“ „Hvaljen nek si !“- rekose oni –” mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri.” ”O Ademe”- rece Allah Uzviseni- ”kazi im ti nazive njihove!” I kad im kaza njihove nazive, Allah rece: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i zemlje i da samo ja znam ono sto vi javno cinite i ono sto krijete!“ A kad Allah Uzviseni rece melekima:”Poklonite se Ademu !”-oni se poklonise. Ali Iblis, jedan od dzina, ne htjede se pokloniti.

Uzoholi se i postade nevjernik. ” O Iblisu”-rekao je Allah- „sta te navelo da se ne poklonis onome kojega sam Sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili mislis da si uzvisen?” ”Bolji sam od njega”- odgovorio je Iblis-”mene si stvorio od vatre a njega od ilovace.” ”E, izlazi onda iz dzenneta”- rece Milostivi Gospodar – „proklet da si ! Moje proklestvo ce te do Sudnjeg dana pratiti!” Iblis zamoli svoga Gospodara Allaha da mu da roka do Sudnjeg dana, kada ce svi ljudi ozivljeni biti. Kad mu Allah Uzviseni dade rok koji je trazio, Iblis rece da ce do toga dana ljude stalno zavoditi – predstavljati im hrdjava djela lijepim i na krivi put ih okretati, osim onih koji budu iskreno Allaha vjerovali I dobra djela cinili. Uzviseni Allah mu potvrdi istinu da on nece imati nikakve vlasti nad odanim vjernicima, osim nad onima koji ga budu slijedilionim zalutalima.

I Allah Uzviseni rece Ademu: “O Ademe, zivite ti i tvoja zena u dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne priblizujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” Ali, sejtan im poce bajati i zaklinjati se da je on njihov savjetnik iskreni, pa rece: ”Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da nebiste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili!” I na prevaru ih zavede. A kad oni sa onog drveta okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. ”Zar vam to drvo nisam zabranio”-zovnu ih Gospodar njihov – ”i rekao vam:sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.” ”Gospodaru nas” - rekose oni – „sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.” ”Izlazite!” - rece Allah Uzviseni - “jedni drugima bit cete neprijatelji ! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ce te zivjeti, na njoj umrijeti i ponovo i ponovo ozivljeni biti. Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesretan biti. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali – bit ce stanovnici dzehennema ; u njemu ce vjecno ostati.” Milostivi Gospodar je poslije Adema izabranikom ucinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.

Tako je Adem postao prvi covjek i prvi Allahov poslanik. Od njega i njegove zene izrodili su se svi ljudi , cijelo covjecanstvo. A ko je cvrsto zu Allaha, taj je vec upucen na pravi put.  Sinovi Ademovi Ovo je prica o dvojici sinova Ademovih, ispricana onako kako je bilo. Njih dvojica su prinijeli zrtvu Bogu.  Pa je od jednog zrtva bila primljena A od drugog nije. Ovaj drugi se uslijed toga rasrdi pa rece svome bratu: ”Sigurno cu te ubiti!” „Allah prima samo od onih koji su dobri” – rece onaj. “I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer se ja bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja zelim da ti poneses i moj i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri.” A vatra je kazna za sve nasilnike. I strasi njegova navede ga da ubije brata svoga i on ga ubi. I postade jedan Od izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa tijelo brata svoga. Kad on to vidje, povika: ” Tesko meni ! Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se. Uslijed toga je Allah propisao: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neciji zivot sacuva - kao da je svim ljudima zivot sacuvao. Samo je Allah zastitnik vas i On je najbolji pomagac. 

Kako da mi Allah oprosti kad sam toliki grješnik !!!

Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (El-Bekare, 160)
Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv. (En-Nisa, 99)
A Allah vas na sebe podsjeća i Allah je milostiv prema svojim robovima. (Ali 'Imran, 39)
Svi ljudi griješe, a najbolji među onima koji griješe jesu oni koji se iskreno pokaju i grijeha se prođu. (Tirmizi)
Pošto je Allah stvorio svijet, odredio je da iznad Njegova Arša budu zapisane ove riječi: »Zaista, milost Moja prethodi Mojoj srdžbi«.  (Buhari, Muslim)

Ko kaže trideset i tri puta »Subhanallah«, trideset i tri puta »Elhamdulillah« i trideset i tri puta »Allahu ekber«, što čini devedeset i devet puta i dopuni stotinu sa »La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehullmulku ve lehulhamdu ve huve ala kulli sejin kadir«, Allah će mu oprostiti grijehe pa makar ih bilo koliko morske pjene.  (Muslim)

Tako mi Gospodara moje duše, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas digao, a doveo bi drugi narod koji griješi, pa moli za oprost Allaha, pa bi mu opraštao. (Muslim)

Pero je uzdignuto (ne piše grijehe i obaveze) trima osobama: maloljetniku: dok ne postane punoljetan, čovjeku koji spava dok se ne probudi i umno nezdravim osobama dok ne ozdrave.   (Imam Šafi, Ibn Hazm)

O neobičnim moralnim postupcim

Razumni ne treba izricati sud na osnovu preklinjanja za milost, pritužbe, lukavstva i prevrtljivosti uplakanog koji se pretvara da mu je učinjena nepravda. Jer, vidio sam neke koji su tako postupali, a zasigurno bijahu nasilnici koji su svaku mjeru prevršili. Na drugoj strani, vidio sam neke kojima je nepravda učinjena kako bijahu staloženi u govoru, bez ikakve pritužbe i nezainteresirani pa je onaj koji se nije udubio u njihovo stanje pomislio da su oni nasilnici. Zato je ovdje potrebno dobro osvjedočenje i da se pe podlegne onom čemu duša stremi, potrebno je da čovjek ne potpadne pod utjecaj trenutačnog stanja ni u prvom ni u drugom slučaju, nego da uvijek teži pravičnosti koju podjednako nalaže istina. U neobične moralne postupke spada također i to što je nemarnost pokuđena, a njezino prakticiranje pohvalno iz razloga što onaj koji je po prirodi nemaran koristi tu osobinu neumjesno i tamo gdje je potrebna njegova suzdržanost. Jer nemarnost je odsutnost razumijevanja istine, pa zato spada u neznanje i pokuđena je. A onaj koji je po prirodi stalno oprezan uvijek koristi nemarnost tamo gdje joj je mjesto i gdje je pokuđeno traganje i bilo kakvo temeljito istraživanje. Dakle, pohvalno je pokazivati se nemarnim u cilju dosezanja istine, odbacivanja lakoumnosti, upotrebe blagosti i otklanjanja neugodnosti. Stoga je pohvalno stanje da čovjek pokaže nemarnost tamo gdje je potrebno dok je nemarnost kao takva pokuđeno svojstvo. Tako je i sa ispoljavanjem i prikrivanjem paničnog straha i sa ispoljavanjem i prikrivanjem strpljivosti. Ispoljavati panični strah pri udarcima sudbine je pokuđeno, jer je to znak nemoći čovjeka da vlada sam sobom kao i ispoljavanje nečega u čemu nema nikakve koristi. To je pokuđeno i sa stanovišta same vjere, jer predstavlja odbacivanje onog što je potrebno činiti i nespremnost da se dočeka ono što će doći, a što može biti opasnije od onoga u čemu se trenutno jest i zbog čega se taj strah i panika ispoljavaju. Budući da je ispoljavanje straha pokuđeno proizilazi da je ispoljavanje onog što je njemu suprotno pohvalno svojstvo, a to je strpljivost. Njezino ispoljavanje je znak vladanja sobom, odbacivanje onog što je nekorisno, a činjenje onog što je dobro i korisno, i sada i kasnije (i na ovom i na onom svijetu).   Poniženje je vrsta izdajstva, jer može te izdati onaj koji te omalovažava, a onaj koji te omalovažio već te izdao i prema tebi nepravedan bio. Zato je svaki omalovažatelj izdajica, a svaki izdajica nije omalovažatelj. Onaj koji omalovažava neku stvar omalovažava i posjednika njezina. Samo u dva slučaja je lijepo ono što je ružno u svim drugim slučajevima: prijekor i ispričavanje. Lijepo je nabrajati dobra i spominjati dobročinstva, inače je to krajnje ružno u svim drugim izuzev u ova dva spomenuta slučaja. Nije sramota ako neko po prirodi svojoj teži nekim porocima makar bili i najgori i mane najveće sve dok to ne objelodani riječju ili djelom svojim. Skoro da to može biti pohvalnije za njega nego što će se pohvaliti onaj kome njegova priroda pomaže da dobar bude. Pokvarena priroda se može samo snagom vrijednog uma savladati. Bračnu svetost iznevjeriti gore je nego ubistvo počiniti, jer čast je za plemenita čovjeka uzvišenija od imetka. Plemeniti treba da svoje tijelo čuva imetkom svojim, svoju dušu tijelom svojim, svoju čast životom svojim, svoju vjeru čašću svojom i samo vjeru ne smije žrtvovati ni za šta drugo. Iznevjera u časti gora je nego iznevjera u imetku. Dokaz za to je taj što skoro da se ne može naći neko ko u pogledu časti neće iznevjeriti makar malo i on ostaje među dobrima, dok iznevjera u imetku, bila mala ili velika može doći samo od strane onoga koji je dokraja prezren i daleko od dobrih ljudi. Po analogiji zaključivati o stanjima ljudi u najviše slučajeva može dovesti do zaključaka lažnih i uglavnom neistinitih. To pogotovo nije dopušteno u vjeri. Oponašatelj (mukallid) je zadovoljan da ga se smatra slaboumnim, ali drži vrlo ozbiljnim da ga se obmanjuje u imetku njegovom. I u oba ova slučaja grešku pravi. Ne osuđuje se naivnost u imetku njegovu. To može smatrati vrlo ozbiljnim samo onaj čija je priroda pokvarena, ambicija niska i duša prezrena. Onaj koji ne zna šta su vrline neka se osloni na ono što mu je zapovijedio Allah džellešanuhu i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, jer su u tome sadržane vrline sve. Dosta je onoga čega se bojimo pa opreznost od toga bude uzrokom da se u to upadne. Dosta je tajni koje se prošire zato što se u njihovom čuvanju pretjeruje. Dosta je okretanja glave koja su sumnjivija od dugog gledanja. Osnova svega ovoga jest pretjeranost koja je izašla iz okvira umjerenosti, pravičnosti. A vrlina je sredina između pretjerivanja u mjeri i zaostajanja za mjerom. Obje krajnosti su pokuđene. Između njih je vrlina koja je pohvalna. Izuzetak je samo um u kome ne može biti pretjerivanja. Greška u razboritosti bolja je nego greška u upropaštavanju. Čudno je kako su vrline lijepe i teško ostvarljive, a poroci ružni i lahko dostupni! Ko želi biti pravičan neka se zamisli na mjestu svoga protivnika pa će mu se jasno ukazati nepravda njegova. Razboritost je sposobnost raspoznavanja prijatelja od neprijatelja. Vrhunac gluposti i slabosti je neraspoznavanje neprijatelja od prijatelja. Ne prepuštaj neprijatelja svoga nasilju niti mu ti čini nasilje. U tome izjednači njega i prijatelja. Budi oprezan od njega i čuvaj se da ga sebi približavaš ili uzvisuješ vrijednost njegovu, jer tako čine glupi. Ko izjednačava svoga neprijatelja sa svojim prijateljem u približavanju sebi i uzdizanju malo će ga ljudi voljeti i sam će im olakšati da mu postanu protivnici. Učiniće da ga neprijatelj ponižava i daće mu mogućnost da se protiv njega bori. Prijatelja će tako okrenuti protiv sebe i učiniće da on pristupi skupini neprijatelja njegovih. Vrhunac dobra je da tvoj protivnik bude siguran od nasilja tvoga i onoga koji te je prepustio njegovu nasilju. Ali približavajući ga sebi činiš potez glupih kojima se propast bliži. Vrhunac zla je da se tvoj prijatilj ne spasi tvoga nasilja. A prijatelja od sebe udaljava samo onaj koji pameti nema i kome je propast zagarantovana. Nije blagost približiti sebi neprijatelje nego s njima živjeti u miru, ali uvijek biti oprezan od njih. Rijetko sam vidio da je neko ko je u mogućnosti bio pa je upropastio ponovo u mogućnost došao. Čovjekova iskušenja u životu su brojna, a najveća su ona sa pripadnicima njegove ljudske rase. Zlo koje čovjek nanosi drugom čovjeku veće je od zla koje nanosi ljutim zvjerima i štetnim zmijama. Jer moguće je sačuvati se od zla ovoga što smo spomenuli, ali nije uopće moguće od zla ljudi se zaštititi. Ibn Hazm

OSTAVILI SMO BORBU NA ALLAHOVU PUTU NIJE NI ČUDO ŠTO GOD NAS ZADESILO...

Istinu je rekao Uzvišeni Allah :

I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne NESTANE i dok se Allahova vjera SLOBODNO ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. ( Al-Baqara,193)

O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih. ( At-Tawba 123)


Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici....' (At-Tawba ,13)

Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći – ...'( Al-Hajj ,39)

A ako PREKRŠE zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako VJERU vašu budu VRIJEĐALI, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili. ( At-Tawba 12)

Borite se protiv njih! Allah će ih RUKAMA vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti i iz srca njihovih brigu odstraniti. ( At-Tawba ,14)


Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. ( At-Tawba 32-33)



I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti. ( Al-Anfal ,60)

Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. ( An-Nisa 102)

Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika, ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv. O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite. ( Al-Ma'ide 33-35)

Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna. ( Al-Anfal,61)

I napadajte takve gdje god ih SRETNETE i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja!..'( Al-Baqara 191)

Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, ZAROBLJAVAJTE ih, OPSJEDAJTE i na svakome prolazu dočekujte! ( At-Tawba ,5)


Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su IKOGA protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka.( At-Tawba,4)

Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim
mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore: ( At-Tawba ,1)

....'sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne. ( At-Tawba ,7)

I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera SLOBODNO ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. (Al-Baqara,193)
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone. I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. ( Al-Baqara ,194 -195)

Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja!

Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. ...' Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je. ( Al-Baqara 217-218)

Vi ćete nailaziti i na one koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne PRESTANU vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih. ( At-Tawba ,91)

Allah vam ne zabranjuje da činite DOBRO i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu. ( Al-Mumtehina 8-9)

Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, OPSJEDAJTE i na svakome prolazu dočekujte! ( At-Tawba ,5)


U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele. ( At-Tawba 20)

O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da NAKLONOST Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s Pravog puta je skrenuo. Ako vas se oni domognu, biće neprijatelji vaši i pružiće prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici.( AL-Mumtehina 1-2)

Dvije kapi i dvije oznake!

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Abu Ummamah prenosi da je Allahov Poslanik Muhammed salalhu alejhi we selem rekao"Ništa nije draže  Allahu od dvije kapi i dvijeoznake: pad od suza koje svijetle zbog straha od Allaha, i kapi krviprolivenih na putu Allaha i dvije oznake su: znak primljen  naAllahovom putu (znak rane, znakove hodanje na putu Allahovom, sloj ili prašine, itd.), i oznake prouzrokovane zbog izvršavanja nekih od Allahovih naredbi“( znak od padanja na sedždu ili znak napravljen prilikom obavljanja Hadža) ( Tirmizi)

Prenosi se od Abu dhara raddiallahu anhu  da je Allahov Poslanik Muhammed sallahu aleyhi we selem rekao: „ Ja mogu vidjeti ono što vi ne možete vidjeti i ja mogu čuti ono što vi ne možete čuti. Uistinu nebo uzdiše ( velika buka ne nebu čini ga teškim tako da uzdiše) a i ima pravo to činiti. Nema mjesta ni koliko četri prsta da nema meleka da ne pada Allahu na sedzdu. Uistinu da vi znate ono što ja znam puno bi plakali a malo bih se smijali ili uživali sa vašim ženama u krevetu., već bi otišli na ovo brdo i često se Allahu klanjali i molili za oprost“ ( Ahmed, Al Tirmizi, hadis- hasan)

Prenosi se od Abdullaha Ibn Yasina raddiAllahu anhu: „ Vidio sam Allahov Poslanika Muhammeda sallahu aleyhi we selem kako je plakao kad je klanjao sa nama, a ja sam čuo zvuk njegova plača iz prsa koji je zvučao kao ključajući lonac.“ ( Abu Dawud, An nasai, Tirmizi, Ibn Hibbah, Al Hakim)

Prenosi se od Enesa bin Malika: „ Stanovnici Džehennema biti će natjerani da plaču, sve dok njihove suze ne budu istrošene. Onda će plakati krvave suze koje će ostavljati rovove na njihovim licima. Ako bi bili postavljeni brodovi na njima, oni bi jedrili“ (Ibn mayah)

  

Prenosi se od Abu Hurairaha da je Allahov Poslanik Muhammed salalhu alejhi we selam rekao:čovjeka koji se sjeti Allaha u samoći, pa mu suze orose“ ( Bukhari, Muslim)

„Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.“ ( Sura Az Zumur, ajet 23)

Reci: "Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on čita, 
i govore: ’Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje, Gospodara našeg se ispunilo! I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava stahopoštovanje. ( Sura Al isra, 107-109)

„i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.“ ( Sura Al Hadž)

Molimo Allaha subhan we teala da omekša naša srca i zaštiti na od grijeha, velikih i malih, onih koje učinimo otvoreno i onih koje učinimo skriveno, i svega onoga što može izazvati Allahovu srdzbu i nezadovoljstvo, jer On je taj Koji sve čuje, i uvijek nam je blizu. Amin.