Umm Hakim je sa svojim mužem Ikrimom učestvovala u osvajanju Šama, a posebno se istakla u Bici na Jermuku, kada je zajedno sa  skupinom ashabijki pokazala izvanrednu hrabrost učestvujući direktno u borbi protiv Bizantinaca. U toj bici njen muž Ikrime poginuo je kao šehid i pridružio se odabranom društvu u Džennetu. Nakon što joj je istekao priček poslije muževe smrti, zaprosio ju je Halid ibn As. Pred početak bitke poznate kao Bitka kod  'Merdžu-s-Safra', južno od Damaska, Halid je želio ozvaničiti svadbu, a ona mu je rekla: „ Možda bi bilo bolje da sačekamo dok ne porazimo Bizantince?!“ On je na to odgovorio: “Ja imam osjećaj da ću poginuti u ovoj bici“, nakon čega je ona pristala da se vjenčaju. Vjenčanje i svadbeno veselje upriličeni su kod mosta u mjestu Safr ili Safurija i tada je taj most dobio ime po ovoj ashabijki, Most Umm Hakim. Nedugo zatim bizantijska vojska napala je muslimansku vojsku i odigrala se žestoka bitka u kojoj je poginu Halid ibn Seid, kako je i naslutio, a njegova supruga, Umm Hakim, u toj bici je održala svim muškarcima lekciju iz hrabrosti. Naime, ona je nakon pogibije svoga muža, kolcem od šatora u kojem je bila njihova svadba, uspjela ubiti sedam Bizantinca. Nakon toga udala se za Omera ibn el-Hataba i rodila mu kćerku Fatimu. Ova plemenita ashabijka i neustrašiva mudžahitka, umrla je u vrijeme hilafeta njezinog muža Omera r.a.

    Allaha molimo da joj oprosti grije, da bude s njom zadovoljan i nastani je u Džennetu s onima koji su je pretekli u dobru.

ŽENE IZ VREMENA POSLANSTVA

Omer ibn el-Hatab r.a.

man i bogobojaznost bile su prepoznatljive crte tog islamskog velikana. Dovoljno je samo spomenuti da je, učeći ajete, iz strahopoštovanja prema Gospodaru svemira, plakao, sve dok ne bi pao, pa bi ga ljudi obilazili kao bolesnika! Od plakanja je, kao posljedicu, imao dvije crne crte na licu! Ibnu-l-Dževzi navodi da je znao plakati na sabah-namazu, tako da bi se njegovi jecaji čuli i u trećem saffu! O njegovoj bogobojaznosti i odgovornosti Ibnu-l-Dževzi navodi i sljedeće primjere:
- On je ložio vatru i stavljao ruku u nju, sam sebi govoreći: Sine Hattabov, možeš li ovo izdržati?!
- Uzeo je slamku u svoje ruke i rekao: Da sam Bogdo ova slamka!
- Jednom prilikom je rekao: Kada bi mazga na sjeveru Iraka slomila nogu (zbog lošeg puta), ja bih za nju odgovarao na Sudnjem danu!!!
Nije onda čudo što je Allahov Poslanik, s.a.v.s, vidio u snu ljude koji imaju košulje koje im sežu do grudi, drugi ispod toga, a Omer, r.a, košulju toliko dugu tako da se vuče za njim. Na upit ashaba, šta to znači, Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio da to simbolizira vjeru!
Ako prelistamo islamsku literaturu naći ćemo brojne primjere Omerove, r.a, skromnosti i zuhda. Pogledajmo:
- Bio je halifa a na njegovom ogrtaču bilo je 12 zakrpa!
- Jeo je hljeb od ječma sve do smrti!
- Dok je bio halifa njegova hrana sastojala se od hljeba i ulja, a hrana muslimana od hljeba i mesa!
- Gledajući jednom prilikom lijepo janje, izjavio je: Da se ne bojim odgovornosti, naredio bih da nam se ispeče ovo jagnje!
- Prohtjelo mu se da kupi nešto što je koštalo samo jedan dirhem, pa je odugovlačio sa kupovanjem čitavu godinu!
Omer, r.a, je slovio kao najpravedniji vladar u historiji. Ako pogledamo samo neke primjere to ćemo, doista, i ustanoviti:
- Tražio je da sluge jedu sa njim!
- Jednom prilikom obratio se svojoj mazgi, riječima: Bojim se da ne odgovaram za tebe!
- Jednog čovjeka je udario zato što je pretovario devu!
- Jednom prilikom je ostarjeli Židov tražio osnovne potrepštine od njega, prvo ga je odveo svojoj kući i dao mu šta je mogao a onda ga poslao u državnu blagajnu i naredio da se taj čovjek obezbijedi, jer, zbog starosti, nije mogao zarađivati!
- Sin egipatskog namjesnika Amra b. el-Asa, r.a, takmičio se sa jednim nemuslimanom, pa ga je taj nemusliman pobijedio, na što ga je namjesnikov sin udario. Omer, r.a, saznavši za to, naredio je da obojica dođu u Medinu. Kada su došli do njega, zahtijevao je da nemusliman udari namjesnikovog sina kao što je i on njega udario!

- Njegovu skromnost i težnju za pravdom na najbolji način će ilustrirati primjer koji je zabilježi u islamskim izvorima u kojem se kaže da je izaslanik Kisre, jedanput, kada je dolazio u Medinu, pitao za kraljev dvorac, na što su mu muslimani odgovorili da oni niti imaju kralja, niti imaju dvorce. Rekli su mu da imaju halifu, koji stanuje u običnoj kućici u kakvoj i ostali muslimani stanuju. Omera, r.a, su našli kako spava u hladu pod jednom palmom. Kada su izaslaniku rekli da je to vladar tada najmoćnije države, on se zaprepastio, pitajući muslimane, za tjelohranitelje Omera, r.a., jer ih ne vidi kod njega! Kada se izaslanik, doista, uvjerio da je to Omer, r.a, i da nema niti jednog tjelohranitelja uz njega, izrekao je poznatu rečenicu: Pravdu si uspostavio, pa si, zato, mirno zaspao!
To je Omer, r.a.! čovjek koji je naređivao pravdu ali je, u isto vrijeme, bio najpravedniji! Kažu, da je ovaj izaslanik, vrlo brzo nakon susreta sa Omerom, r.a., prihvatio islam! Njegova pravda bila je prekretnica za nemuslimane u brzom prihvatanju islama i jedna od bitnih da'vetskih komponenti koje su krasile ovog velikog ashaba!

Omer, r.a, mogao je biti takav zahvaljujući znanju koje je posjedovao, a koje je, opet, zadobio u Poslanikovoj,s.a.v.s, školi! Abdullah b. Mes'ud, r.a, je rekao: Kada bi se na jedan tas vage stavilo znanje Omerovo, a na drugi tas znanje čitavog svijeta, prevagnulo bi Omerovo znanje! Smrću Omerovom nestalo je devet desetina znanja! Imam El-Gazali spominje da je Ibn Mes'ud, r.a, tada bio upitan: Kako tako tvrdiš, a među nama živi još toliki broj poznatih ashaba?! Odgovrio je: Ja pod tim ne podrazumijevam fetve, fikhske propise i obične informacije. Omer je imao znanje o Allahu i najbolje Ga je spoznao!
Nije onda čudo što ga je šejtan zaobilazio i kada bi ga primijetio bježao bi drugim putem! Takođe, nikoga ne treba čuditi što je dvorac u Džennetu, vanredne ljepote, pripremljen, kako navodi Poslanik islama, s.a.v.s, upravo za tog velikana!

Ako se još kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, izjavio u hadisu koji prenosi Ukbe b. Amir, r.a: Kada bi bilo vjerovjesnika nakon mene, onda bi to bio Omer b. el-Hattab! , onda doista ne treba ništa više reći o tom velikom čovjeku, hrabrom junaku i izuzetnom prijatelju Allahovog Poslanika, s.a.v.s, a uz to, vanrednom da'iji, koji je svojom zaljubljenošću u Allahovu vjeru, svojom mudrošću i lijepim metodama načinio fascinantne rezultate!

Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku ?

Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku?

Muzika je veliko zlo, koje se raširilo čak i u krugovima onih koji sebe smatraju praktikovateljima vjere i slijedbenicima Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a sve to zahvaljujući fetvama, tzv. modernih učenjaka ili učenjaka dvadeset i prvog vijeka, koji su zatvorili oči pred šest vjerodostojnih hadisa, poveli se za jednim učenjakom iz poznih generacija (Ibn Hazmom) i dozvolili slušanje muzike bez ikakve zapreke. O učenjacima i sljedbenicima sufijskih tarikata (pravaca), filozofima, sekularistički odgojenim intelektualcima da i ne govorimo. Kod njih je muzika dio vjere i vjerskih obreda i nema nikakvog govora o njenoj zabrani, pa makar na njenu zabranu upučivali vjerodostojni hadisi. Pored toga što je zlo muzike postalo normalno kod većine Muslimana (osim onih koji se striktno drže Kur’ana i Sunneta), kao što je to slučaj sa mnogim drugim zlima, vjernik se ne smije pomiriti sa takvim stanjem i povesti za većinom, jer će ga to odvesti u otvereno suprostavaljanje Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Ako se ti budeš povodio za onim što većina ljudi radi, oni će te sa pravog puta odvesti." Kako bi bili potpuno sigurni u zabranu muzike, navest ćemo svih šest hadisa i dio govora ashaba i učenjaka prvih generacija koji su gotovo jednoglasni kada je u pitanju njena zabrana. Hadisi koji zabranjuju muziku 1. Prenosi se od Ebu Amira el-Eš'arija radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: "Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente." (Bilježi ga Buharija u svome Sahihu, Kitabul ešribe. Pogledaj: Fethul Bari, 10/51). Rekao je Šejhu-l-islam ibn Tejmijje: "Zabrana muzičkih instrumenta je došla u vjerodostojnom hadisu, kojeg je imam Buharija zabilježio u Sahihu, brišući sve prenosioce iz lanca osim ashaba." (El-Istikama, 1/294). 2. Prenosi se od Enesa ibn Malika radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: "Dva su zvuka prokleta i na ovome i na onome svijetu: zvuk frule u blagostanju i zvuk cvilenja u nedaći." (Bilježi ga Bezzar u "Musnedu", 1/377, Ebu Bekr eš-Šafii u "Rubaijjatu" 2/22, Ed-Dijaa el-Makdisi u "El-Ehadisu el-Muhtare", 6/188). Hadis je vjerodostojan prema ocjeni Šejha el Albanija (vođe muhaddisa-učenjaka hadisa u savremenom dobu) 3. Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: "Allah mi je zabranio alkohol, kocku, bubanj i svako opojno piće." (Bilježi ga Ebu Davud, pod brojem 3696, Bejheki, 10/221, Ahmed u "Musnedu", 1/274, Ebu Ja'la u "Musnedu" pod brojem 2729, ibn Hibban u "Sahihu", pod brojem 5341, Et-Taberani u "Mu'džemu-l-Kebiru, 12/101,102, a vjerodostojnim ga je ocijenio Šejh Ahmed Šakir u komentaru Musneda imama Ahmeda). 4. Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: "Allah je zabranio alkohol, kocku, bubanj, gubejru (opojno piće od prohe) i svako opojno piće." (Prenosi ga Tahavija u "Šerhu meani-l-asari",2/325, Ebu Davud pod brojem 3685, Bejheki, 10/221-222, Ahmed u "Musnedu", 2/158,170, ibn Abdu-l-Berr u "Temhidu", 5/165). Šejh el Albani je ocjenio hadis vjerodostojnim. 5. Prenosi se od Kajsa ibn Sa'ada da je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme rekao isto ono što smo spomenuli u prethodnom hadisu. (Bilježi ga Bejheki, 10/222 i Taberani u "El-Kebiru", 13/15). Šejh el-Albani je ocijenio hadis dobrim. 6. Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: "U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: "Kada Allahov Poslaniče?" "Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol"- odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve selleme.” (Bilježi ga Tirmizi pod brojem 2213, ibn Ebi ed-Dunja u "Zemmu-l-Melahi 1/2,) Vjerodostojnim ga je ocijenio Šejh el Albani. Izjave ashaba po pitanju muzike Rekao je Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu: "Pjesma pospješuje licemjerstvo u srcu, kao što voda pospješuje rast bilja. Za razliku od nje, spominjanje Allaha pospješuje iman u srcu kao što voda pospješuje rast bilja.” (Prenosi ga Bejheki u svom "Sunenu", 10/223 i Ibn Ebi ed-Dunja u knjizi "Zemmu-l-melahi, br. 13) Prenosi Nafi', sluga Ibn Omera radijallahu anhu, da je Ibn Omer, jedne prilike, dok su putovali zajedno, stavio prste u uši i iznanada skrenuo sa puta, kako nebi čuo glas frule koji je dopirao iz neposredne blizine. Neprestano je ponavljao: "Čuje li se još uvijek taj glas", sve dok ga Nafi' nije obavjestio da se ne čuje. Tada se ponovo vratio na put i rekao: "Vidio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme da je isto ovo uradio." (Bilježi ga imam Ahmed, pod brojem 4535 i 4965, imam Ebu Davud, 13/266, Bejheki, 10/222). Rekao je Enes radijallahu anhu: "Najodvratnija i najgora zarada je zarada pjevaljke." Prenosi se da je Ibn Omer prošao pored djevojčice koja je pjevala i rekao: "Da je šejtan ikoga ostavio na miru, ostavio bi ovu djevojčicu." (Bilježi ga Buharija u "Edebu-l-mufredu, 2/245 i Ibn Ebi ed-Dunja pod brojem 16). Rekao je Abdullah ibn Amr i Ka'b el-Ahbar radijallahu anhuma: "Riječi Allaha subhanehu ve te'ala: "O vjernici, zaista su vino, kocka,…", su objavljene u Tevratu u sljedećoj formi: "Allah je poslao istinu da bi njome potisnuo neistinu i da bi njome potisnuo igru, svirku i ples." (Prenosi ga Ebu Ubejd, 4/277, el-Ađuri pod brojem 117, Bejheki 10/178, a Ibn Kesir je ocijenio vjerodostojnim njegov lanac prenosioca, 3/178). Rekao je Ibn Abbas radijallahu anhu: "Zabranjen je def, muzički instrumenti, a posebno su zabranjeni bubanj i frula.” (Bilježi ga Bejheki, 10/222). Stav četiri mezheba prema muzici Kaže Šejhu-l-islam ibn Tejmijje: "Velika je laž i potvora reći da je neko od četvorice imama dozvolio upotrebu muzičkih instrumenata. Naprotiv, oni su jednoglasno zabranili muzičke instrumente, kao što je bubanj i slično. Onaj ko bi razbio muzički instrument, nije obavezan nadoknaditi štetu, a vlasniku instrumenta je zabranjeno uzeti nadoknadu." ("Minhadžu-s-sunneti",3/439.) Kaže Šejh el-Albani: "Imam Ševkani je, uopšteno i bez ikakvog ograničenja, pripisao učenjacima Medine dozvolu upotrebe muzičkih instrumenata, što čitaoca može navesti na pomisao da je među tim učenjacima i imam Malik (jedan od četvorice imama mezheba). Međutim to nije tako. Ubjeđen sam da imam Malik nije dozvoljavao muziku i muzičke instrumente i da se zajedno sa drugim učenjacima Medine žestoko suprostavio onima koji su to dozvolili. Prenosi Ebu Bekr el-Hallal u knizi "el-Emru bil ma'rufi" 32. str., i Ibn el-Dževzi u knjizi "Telbisu Iblis", 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka bin Ise el-Kattaa da je rekao: "Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: "Kod nas to samo rade otvoreni griješnici." U drugoj predaji koju je zabilježio el-Hallal, takođe, se navodi da je Ibrahim ibn el-Munzir (jedan od učitelja imama Buharije, inače stanovnik Medine), nakon što mu je spomenuto da učenjaci Medine dozvoljavaju muziku, rekao: "Da me Allah sačuva! To kod nas rade samo otvoreni griješnici." Stav imama Ebu Hanife Prenosi se u hanefijskim knjigama da je rekao Ebu Hanifa: "Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sijelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavljanje Allahu subhanehu ve te'ala, a naslađivanje time je nevjerstvo." (El-Fetava el-bezzazijje, komentar poznatog hanefijskog djela el-Fetava el-hindijje 6/359) Stav imama Malika Prenosi Ebu Bekr el-Hallal u knjizi "El-Emru bil ma'rufi" 32. str., i Ibn el-Dževzi u knjizi "Telbisu Iblis", 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka bin Ise el-Kattaa da je rekao: "Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: "Kod nas to rade samo otvoreni griješnici." Stav imama Šafije Kada je imam Šafija upitan za svjedočanstvo pjevača i pjevaljke, rekao je: "Svjedočanstvo takvih osoba se ne prihvata. Onaj ko se bude bavio pjevanjem je bez pameti i nečovječan.” (Predaju bilježi Bejheki u "Sunenu",10/223 i 225) Stav Imama Ahmeda Rekao je imam Ahmed: "Frula, naj, tambura, praporci i ostali muzički instrumenti su zabranjeni." (Predaju bilježi Hallal pod brojem 187). Kada znamo da je muzika zabranjena, nije nam teško zaključiti da je veselje uz muziku zabranjeno. Što se tiče pjesme, ona je dozvoljena pod sljedećim uvjetima: 1. Da je ne prati muzika 2. Da ne sadrži nešto što je zabranjeno, kao što je spominjanje alkohola, opisa žena i drugih grijeha. 3. Da bude u posebnim situacijama kao što je rad, veselje, putovanje i sl. 4. Da bude korisnog sadržaja.

Onaj ko čini dobra djela neće nikad biti ponižen od Allaha

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činilac dobra je zaštićen od zlog uništenja.” (Al-Silsilah al-Sahihah)

Kada su smutnje tek nastupile, Talk ibn Habib je rekao: “Zaštitite se od njih sa bogobojaznošću.” 

Ma'kil ibn Jesar je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao ‘Ibadet za vrijeme al-hardža (ubijanja) je ravan hidžri meni.” (Muslim)

Uzvišeni Allah je rekao:

„Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; – Allah dobro zna ono što radite.“  (Al Hadid, 10)

Razlog tome je što su oni koji su udjelivali (imetak) i borili se prije oslobođenja su to uradili za vrijeme straha i kada su bili malobrojni, suprotno onima koji su to uradili – čak i ako im je obećana nagrada nakon oslobođenja jer su udjeljivali i borili se kada je islam uzdignut a njegovi ljudi ojačani.

Uzvišeni Allah je takođe rekao:

„Pomozite sebi strpljenjem i namazom…“ (Al-Beqara, 45)

I to stoga što namaz djeluje kao najveća pomoć kada se radi o ostajanju postojanim i čvrstim u pitanjima.

Uzvišeni Allah je rekao:

„Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome ibadet čini!“ (AlHidžr, 97-99)

Tako je On naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži utočište u namazu i zikru ako se njegove grudi stegnu zbog onoga što neprijatelji govore, jer putem namaza čovjek osjeća olakšanje i uzdizanje nedaće. To je bila Poslanikova uputa, kada god bi bila neka ozbiljna situacija ili briga on bi pristupio namazu. Huzejfe, radijallahu anhu je rekao: “Na dan saveznika, otišao sam kod Poslanika i on je bio umotan i klanjao je. Kad god bi stvari postale ozbiljne, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao.” (Ahmed, Ibn Džerir i  Ebu Dawud; Hasen)

Vođa pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu je rekao: “U noći Bedra svi od nas su spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer on je klanjao ispod drveta i dovio dok nije svanulo.” (Ahmed, al-Nesa'i, Ebu Ja'la, Ibn Huzejme; Sahih)

Sabit je rekao: “Kada bi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zadesila nedaća on bi pozvao svoju porodicu govoreći ‘Klanjajte namaz! Klanjajte namaz!’ Sabit je takođe rekao: “Kada god bi Poslanike zadesila neka stvar, oni bi tražili utočište u namazu.”(Ahmed u Al-Zuhd)

I takvo je bilo stanje sa ashabima, radijallahu anhum, i njihovim nasljednicima koji su ih slijedili; način na koji su se odnosili prema namazu je bio poput načina na koji se borac odnosi prema maču ili bogati prema svom bogatstvu ili dijete prema svom plaču kada plače i vrišti tražeći brižljivu majku. Dakle, oni su bili još dublje povezani sa svojim namazom i oslanjali su se na to sve dok to nije postala njihova druga priroda i nikad ih nije napuštala. Ukoliko bi osjetili strah ili bili napadnuti od neprijatelja, ili pobjeda odgođena ili ukoliko bi ih neka stvar zbunjivala, oni su se okretali namazu i tražili sigurnost u njemu.

Na kraju bitke na Jermuku, kralj rimljana je počeo ispitivati svoju poraženu vojsku: “Stidite se, recite mi o onima protiv kojih ste se borili. Zar oni nisu ljudi poput vas? Oni rekoše: “Da, kralju”. On reče: “Ko je veći u broju vi ili oni?” Oni rekoše: “Mi smo brojniji od njih u svakom mjestu”. On reče: ”Zašto ste onda poraženi?” Stariji od njihovih vođa reče: “Oni su nas porazili zato što klanjaju po noći, poste tokom dana, ispunjavaju svoje zavjete i pravedni su među sobom.” (Al-Bidaje wel-Nihaje)

Iz knjige „Izlaz iz smutnji“