"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)
utorak, 29. prosinca 2015.
DŽENNETSKO VOĆE
ŠIPAK (nar) potječe iz daleke Perzije, te zajedno sa maslinom, grožđem, smokvama i datulama (hurmama), spada među prvih pet KULTIVIRANIH PLODOVA, pored svoje simbolike je izuzetno korisno i lijekovito voće
koje se kroz historiju koristilo za liječenje raznih bolesti. ŠIPAK (nar) se spominje na tri mjesta u KUR'ANU, dva puta je spomenut kao poklon od ALLAHA, dželle šanuhu, a također se spominje kao DŽENNETSKO (rajsko) voće.
ALLAHOV Poslanik MUHAMMED, salallahu alejhi ve sellem, je u preporučio konzumiranje ovog voća kao čišćenje tijela od mržnje.
''KUR'AN, spominje ŠIPAK (nar) kao jednu od džennetskih voćki kada opisuje džennetske perivoje فِيهِمَا فَاكِهَةٌ وَنَخْلٌ وَرُمَّانٌ ”U njima će biti voća i palmi i šipaka فَبِأَيِّ آلَاءِ رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” (Er-Rahman, 68-69.)
Donosenje salavata na Bozijeg Poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem
Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ''Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.''...Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: ''Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.''...
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Spominjati Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, salavatima predstavlja jedan od najboljih ibadeta i dobrih djela. Uzvišeni Allah ih je naredio Svojim robovima vjernicima u 56. ajetu sure al-Ahzāb: ''Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu pošaljite."
Ibnul-Qajjim primjećuje: ''Uzvišeni Allah naređuje salavate na njega nakon što nas je obavjestio da On i Njegovi meleki ga spominju salavatima tj. pošto Allah i Njegovi meleki spominju salavatima Njegovog Poslanika pa spominjite ga i vi! Vi ste preči da ga spominjete salavatima i selamima zbog onoga što se stekli bereketom njegovog poslanstva.'' Iz Ibnul-Qajjimovog djela: Dželāu-l-efhām fī fadlissalāti vesselām 'alā hajri-l-enām.
AbdurRahman Es-Sa'di u Tefsiru kaže: ''tj. slijedeći Allaha i Njegove meleke u tom postupku, i kao znak zahvale prema nekim njegovim pravima kod vas, i da bi upotpunili svoj iman, i iz ljubavi i poštovanja prema njemu, sallallahu 'alejhi ve sellem, i da bi vam se povećala dobra djela i oprostili loši postupci.''
Sehl et-Tusteri je rekao: ''Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je od najboljih ibadetā zato što to djelo prvenstveno Uzvišeni Allah čini, zatim Njegovi meleki pa je onda naredio i vjernicima da to rade. S drugim vidovima ibadetā nije takav slučaj.''
Abdullah Ibn Abbas je rekao: ''Kada je objavljen ovaj ajet, muhadžiri i ensarije su rekli: 'Allahov Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ništa ne pripada?' Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet: "On vas blagosilja (donosi salavate na vas), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Samilostan." (al-Ahzāb, 43). Ovo je zaista jedna od najvećih Allahovih blagodati prema ovom ummetu i dokaz njegove odlike nad drugim narodima.
Neki hadisi o vrijednostima salavata i selama
''Na onoga donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata!'' (Muslim)
''Uistinu Allah ima meleke koji putuju po Zemlji i prenose mi selame od moga ummeta.'' Bilježi Nesai (1215) i šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim u Essilsiletus-sahiha (2853).
''Kada me god neko poselami, Allah mi vrati dušu da mu odgovorim na selam.'' Sahih Sunen Ebi Davud (1795).
Ebu Talha prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao jednog dana a radost se primjetila na njegovom licu pa reče: ''Došao mi je Džibril, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: 'Zar nisi zadovoljan Muhammede da svakog onog iz tvog ummeta koji te jednim salavatom spomene, ja spomenem salavatom deset puta i koji ti jedan selam pošalje, ja pošaljem njemu deset puta.'' Sahih Sunen Nesai (1228).
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podstakao je na učenje salavata govoreći o višestrukim nagradama i da bivaju razlogom oprosta grijeha i izvršenjem čovjekovih potreba i briga: ''Onoga ko mene jednim salavatom spomene, Allah će deset puta spomenuti, biće mu oprošteno deset grijeha i biće podignut za deset stepeni.'' Bilježi Nesai od Enesa Ibn Malika (1297) i imam Ahmed, a vjerodostojnim smatraju: Ibn Hibban, Hakim, Dijauddin el-Maqdisi i šejh Albani u Sahihu Sunen Nesai.
Ubejj Ibn Ka'b prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi, kada bi prošle dvije trećine noći, ustao i povikao: 'O ljudi, spominjite Alaha, spominjite Allaha (činite zikr)! Približava se dan kada će se prvi put puhnuti u rog, a zatim i drugi put! Približava se smrt s onim što sa sobom nosi!''' Ubejj reče: ''Allahov Poslaniče, želim povećati učenje salavata na tebe, pa koliko ću vremena od noćnog ibadeta, provesti u učenju salavata?'' ''Koliko hoćeš.'' – odgovori on. ''Hoću li četvrtinu?'' ''Koliko hoćeš.'' – reče on – ''Ako povećaš, bolje za tebe!'' ''Da provedem polovinu?'' ''Koliko hoćeš.'' – odgovori on - ''Ako povećaš, bolje za tebe!'' ''Rekoh: 'Da provedem dvije trećine?' Reče: 'Koliko hoćeš.' Sve što provedeš više, biće bolje za tebe!' Rekoh: 'Da cjelokupno vrijeme noćnog ibadeta provedem u učenju salavata na tebe (spominjući te salavatima)?' On će na to: 'Ako tako budeš radio, postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.''' Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim kao i šejh Albani. Bilježe ga još: imam Ahmed u Musnedu i Hakim u Mustedreku. Hakim ga smatra vjerodostojnim.
Ibnul-Qajjim u Dželāu-l-efhām kaže: ''Naš je šejh Ebul-Abbas (Ibn Tejmijje) upitan o tumačenju ovog hadisa pa je rekao: ''Ubejj je imao dove koje je učio za sebe pa je upitao da li da četvrtinu od toga odvoji za salavate? Odgovorio mu je: ..., jer onoga ko Vjerovjesnika spomene jednim salavatom, Allah spomene sa deset salavata. A koga Allah spominje salavatima, dovoljno mu je za ono što želi i grijesi mu budu oprošteni.''
Šejhul-islam je također kazao u Er-Rreddu 'alel-kubrā (1/133): ''Ovo predstavlja vrhunac stjecanja dobara i otklanjanja zala od sebe kojima čovjek biva okupiran; ovom dovom čovjek stječe željeno i odagnava ono od čega strahuje.''
Što više salavata budeš učio, povećat će se i tvoja ljubav prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem i postat ćeš mu bliži, jer onaj ko nešto puno spominje to i zavoli.
Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ''Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.'' Šejh Albani hadis smatra dobrim u Sahihu Tergib ve terhib, Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim.
Musliman je dužan izbjegavati sijela u kojima se vode besposleni razgovori, odnosno na kojima se ne spominje i ne veliča Allah i ne donosi salavat na Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Prisustvo ma takvim sijelima može biti uzrokom da Allah ne oprosti grijehe:
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: ''Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.'' Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-dobar. Takvim ga smatra i Nevevi, Ibn Hadžer al-Askalani, Sujuti, šejh Albani i drugi. Prenijet je sa više seneda od Ebu Hurejre od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Prenosi se da su neki učenjaci kazali: ''Ako na jednom sijelu čovjek donese samo jedan salavat na Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dovoljno mu je dok je tu.''
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ''Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene! Neka je ponižen onaj koji dočeka ramazan pa prođe, a on u njemu ne zasluži oprost grijeha! I neka je ponižen onaj kod koga roditelji dožive strarost, a ne uvedu ga u džennet!'' Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-garib. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Bilježe ga još Ibn Hibban u Sahihu, el-Bezzar u Musnedu i Hakim u Mustedreku, i Hakim ga također smatra vjerodostojnim.
Načini donošenja salavata
Najvjerodostojnije načine donošenja salavata prenose četiri ashaba, bilježe ih Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim hadiskim zbirkama, ili jedan od njih dvojice:
Od Ka'ba Ibn 'Udžre i Ebu Humejda es-Sa'idija bilježe i Buhari i Muslim, od Ebu Seida el-Hudrija samo Buhari, a od Ebu Mes'uda el-Ensarija samo Muslim. Osim Buharije i Muslima, od ove četverice ashaba i drugi bilježe načine donošenja salavata: od Ka'ba Ibn 'Udžre bilježe: Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže, imam Ahmed i Darimi; od Ebu Seida el-Hudrija: Nesai i Ibn Madždže; od Ebu Humejda: Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, a od Ebu Mes'uda el-Ensarija: Ebu Davud, Nesai i Darimi. Uče se na tešehhudu poslije ettehijjatu, nekad jedan, nekad drugi bez kombinovanja; najbolje ih je učiti i van namaza s tim što se tada koriste i kraće forme puput: Allāhumme salli 'alā Muhammed, sallallāhu 'alejhi ve sellem, alejhissālatu vesselām i sl.
Osim ove četverice, i drugi ashabi prenose načine donošenja salavata: Talha Ibn Ubejdullah, Ebu Hurejre, Burejde Ibn Husajb i Abdullah Ibn Mes'ud, radijallahu anhum edžmeīn.
AbdurRahman Ibn Ebi Lejla je rekao: - Sreo me Ka'b Ibn 'Udžre, radijallahu anhu, i upitao: Hoćeš li da ti poklonim dar kojeg sam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem?
Naravno, pokloni mi ga – rekoh ja, a on zatim reče: Pitali smo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, kako se donosi salavat na tebe i tvoju porodicu? A Allah nas je naučio kako ćemo te pozdravljati.' On je rekao:
Allāhumme salli 'alā Muhammedin ve 'alā āli Muhammed kemā sallajte 'āla Ibrāhīme ve 'āla āli Ibrāhīme, inneke Hamidūn Medžīd. Allāhumme bārik 'alā Muhammedin ve 'alā āli Muhammed kemā bārekte 'alā Ibrāhīme ve 'alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.
Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodicu Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni. Allahu, podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.
Od Ebu Humejda es-Saidija, radijallahu anhu, se prenosi da su (ashabi) upitali: - Allahov Poslaniče, kako ćemo te spominjati salavatima? – reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:
Allāhumme salli 'alā Muhammedin ve ('alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā sallejte 'alā āli Ibrāhīme, ve bārik 'alā Muhammedin ve ('alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā bārekte 'alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.
Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj; i podari bereket Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.
Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekli smo: Allahov Poslaniče, znamo kako da te pozdravljamo (selamimo), ali kako da donosimo salavat?
Allāhumme salli 'alā Muhammedin 'abdike ve resūlike kema sallejte 'alā Ibrāhīme, ve bārik 'alā Muhammedin ve āli Muhammed kemā bārekte 'alā Ibrāhīme ve āli Ibrāhim.
Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, Svome robu i Svome Poslaniku, kao što si podario Ibrahimi i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj.
Ebu Mes'ud el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok smo sjedili sa Sa'dom Ibn 'Ubadetom. Bešir Ibn Sa'd mu je rekao: Naredio nam Allah, 'azze ve dželle, da donosimo salavat na tebe, Allahov Poslaniče, pa kako ćemo ga učiti?
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zašutio toliko da smo poželjeli da ga to nije ni upitao, a zatim je rekao:
Allāhumme salli 'alā Muhammedin ve 'alā āli Muhammed kemā sallajte 'āla Ibrāhīme, ve bārik 'alā Muhammedin ve 'alā āli Muhammed kemā bārekte 'alā āli Ibrāhīme fi-l-'ālemīne, inneke Hamīdun Medžīd.
Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario porodici Ibrahimovoj među svim svjetovima. Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.
Neke prilike kada se donose salavati na Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem:
- Kada spomenemo Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, čujemo da ga je neko spomenuo i kada se napišemo njegovo ime. Neki učenjaci to smatraju obaveznim. ''Škrtica je onaj u čijem prisustvu bude spomenuto moje ime, a on me salavatom ne spomene!'' Bilježi Tirmizi i ocjenjuje kao hasen-sahih. Hakim, Sujuti i šejh Albani ga također ocjenjuju vjerodostojnim.
- Nakon ezana, zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ''Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim a potom donesite salavat na mene.'' Bilježi Muslim
- U danu i noći petka. ''Mnogo slavata donosite na mene u danu petka i u noći petka.'' Bilježi Bejheki i šejh Albani ocjenjuje dobrim u Essilsiletus-sahiha (1407). Ebu Nu'ajm u svom djelu Hiljetul-evlija spominje od Vehb Ibn Munebbiha da je rekao: Rekao mi je Abdullah Ibn Mes'ud: ''Vehbe, petkom prouči hiljadu salavata na Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem; reci: Allahumme salli 'alennebijji-l-ummijji''
- Na početku i na kraju dove. Imam Nevevi u djelu el-Ezkar kaže: ''Ulema je saglasna kako je pohvalno dovu početi zahvalama Uzvišenom Allahu, a potom salavatom na Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i isto tako završiti dovu sa ove dvije stvari. Predaje o ovome su brojne i poznate.''
- Ujutro i navačer po deset salavata. ''Ko donese na mene deset salavata ujutro i deset salavata navečer, sustiće ga moj šefa'at na Sudnjem Danu.'' Bilježi Taberani od Ebu Derdāa; neki hadiski stručnjaci hadis ocjenjuju dobrim, tj. hasen li gajrihi kada se pojača drugim rivajetima.
- Nakon drugog tekbira dženaze namaza sunnet je proučiti salavat-ibrahimijje.
- Na posljednjem tešehhudu u namazu sunnet je proučiti salavat na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Jedan dio učenjaka to smatra obaveznim.
- Na skupu (medžlisu) muslimana prije nego se ustane sa sijela.
Hadis o tome je prethodno naveden.
- Prilikom ulaska u džamiju: بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله ''bismillāhi vessalātu vesselāmu 'alā resulillāh اللهمَّ افتَحْ لي أبْوابَ رَحمَتِكَ Allahumme ftahlī ebvābe rahmetike.''
- Prilikom izlaska iz džamije:
'' بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله bismillāhi vessalātu vesselāmu 'alā resulillāh, اللَّهمَّ إنِّي أسألُكَ مِن فضلِكَ Allahumme innī es'eluke min fadlike, اللَّهمَّ اعْصِمْني من الشَّيطانِ الرَّجيم Allahumme‘simnī mineššejtānir-radžīm.''
Na kraju, vratimo se na riječi Ka'ba Ibn 'Udžre, radijallahu anhu, i razmislimo o toj predaji. Vidimo kako su Vjerovjesnikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisi i spoznaja o njegovom sunnetu, sallallahu 'alejhi ve sellem, našem selefu predstavljali nešto najdragocjenije i najmilije njihovim dušama. Zato je Ka'b kazao to što kazao ukazujući na bitnost onoga šte će prenijeti AbdrurRahmanu Ibn Ebi Lejli.
Ogromnu pažnju su pridavali sunnetu svoga Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nije čudno što su to smatrali najljepšim poklonima kao što nije nimalo čudno što su upravo ti ljudi bili svjetiljka-vodilja ostalim narodima pa ih je Allah pomagao protiv neprijatelja. Bolna je stvarnost kod muslimana koju danas primjećujemo kroz opću apatiju, tromost i nezainteresiranost za šerijatske nauke, osim onih kojima se Allah smiluje a malo je takvih.
Kada razuman čovjek razmisli o hadisu Ka'ba tj. vrijednosti vjerovjesničkog sunneta pohranjenog u dušama prvih generacija muslimana-selefu saliha i zatim ako pogleda u stanje mnogih koji se pripisuju islamu danas...ako pogleda u stanje onih i ovih muslimana, spoznat će tajnu zbog koje su jedni bili potpomognuti protiv neprijatelja uprkos malobrojnosti – a ovi drugi bivaju poraženi iako ih je mnogo i nema ponosa muslimanima dok se ne vrate Plemenitoj Knjizi i čistom Sunnetu...
اللَّهُــــــــمّے صَــــــلٌ علَےَ سيدنا مُحمَّــــــــدْ 💞•°´¯´°•💞 و علَےَ آل سيدنا مُحمَّــــــــدْ •💞° ´¯´°💞•كما صَــــــلٌيت علَےَ سيدنا إِبْرَاهِيمَ 💞•°´¯´°💞 و علَےَ آل سيدنا إِبْرَاهِيمَ 💞•°´¯´°💞• وبارك علَےَ 💞سيدنامُحمَّــــــــدْ •°´¯´°• و علَے آل سيدنا مُحمَّــــــــدْ 💞•°´¯´°💞• كما باركت علَےَ سيدناإِبْرَاهِيمَ💞•°´¯´°•💞 و... علَےَ آل سيدنا إِبْرَاهِيم•°´¯´°• فى الْعَالَمِين إِنَّك حَمِيدٌ مَجِيدٌ.
„I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati. I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti; Svako će dobiti ono što je zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio“ (Ez-Zumer: 68-70).
Svi ljudi koji žive na Zemlji bit će oživljeni na Sudnjem danu. Trenutak oživljenja je jedno neprijatno iznenađenje za nevjernike.
U Kur’anu se stanje nevjernika u trenutku ponovnog oživljenja opisuje na sljedeći način:
„Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?“
– „Eto, ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!“ (Ja-Sin: 52);
„I približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili;
mi smo sami sebi nepravdu učinili!“
(El-Enbija: 97).
Povik “Teško nama!“ posljedica velike je panike, straha i kajanja nevjernika. U trenutku ponovnog oživljenja, shvatit će da su oni koji su ih upozoravali i pričali o Budućem svijetu, bili u pravu i govorili istinu. Pored tog gubitka, tada će biti svjesni da će druge prijetnje kušati jednu za drugom. Tada će biti bezizlazno biti izloženi patnjama kojima na Dunjaluku nisu pridavali nikakvu važnost. Nakon oživljenja, nevjernici će biti dovedeni pred Allaha, dž.š., i morat će da polažu račune za sve što su radili na Dunjaluku. Za ovu priliku, biti će dovedeni pred Allaha, dž.š., zajedno sa svim ostalim ljudima koji su živjeli nadmeno i nisu poštovali Allahove zapovijedi. Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti“ (En-Nebe': 18).
Na Sudnjem danu će svi nevjernici shvatiti, da nijedna radnja nije važnija od poslušnosti prema Allahu, dž.š., kako bi pridobili Njegovu milost i izbjegli Njegovu srdžbu. Ovo se napominje u hadisu Poslanika, s.a.v.s., u kojem se daje primjer nevjernika koji će na Sudnjem danu biti pitan:
„Nevjernik će biti doveden na Dan proživljenja i bit će upitan: „Kada bi imao zlata toliko da njime možeš ispuniti cijelu zemlju, da li bi ga dao kako bi se iskupio?“ On će odgovoriti: „Da“. Onda će mu se kazati: „Od tebe je traženo mnogo lakše i manje od toga, ali si odbio – da nikoga ne pridružuješ Allahu“ (Buhari).
Od njega je traženo da prihvati i živi po islamu, ali je on to odbio.
Njihov neuspjeh da shvate tu istinu na ovom svijetu, gdje su znakovi Allahove moći i postojanja tako jasni, samo će pojačati njihovo kajanje. Tog dana će se otrijezniti i shvatiti da su propustili takvu šansu. Njihovo kajanje se manifestira u sljedećem razgovoru:
„Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo. On me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!“ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu“ (El-Furkan: 27-29).
Na Sudnjem danu će nevjernici biti toliko zaokupljeni svojim problemima, da neće čuti da ih njihova djeca, supružnici, majke i očevi dozivaju. Kur’an to ovako opisuje:
„A kad dođe glas zaglušujući – Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i sinova svojih. Toga dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti“ ('Abese: 33-37).
Porodične veze će izgubiti svoj značaj. Jedini cilj će biti da se izbjegne Allahova kazna. Da bi to postigli, ljudi će biti spremni da žrtvuju sopstvene roditelje, supružnike, djecu, braću ili sestre:
„Onoga Dana kada nebo bude kao talog od zejtina. A brda kao vuna šarena. Kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje do toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji, – samo da se izbavi“ (El-Me'aridž: 8-14).
Naravno da njihov trud neće uroditi plodom. Na Dunjaluku jedini cilj nevjernika bio je sakupljanje bogatstva, uspon karijere i mnogo sinova. Oni su proveli svoj život u nastojanju da ostvare te ciljeve. Na Sudnjem danu će shvatiti koliko je sve to bilo bezvrijedno.
U tom trenutku će poželjeti da nikad nisu ni postojali. Za vjernike, nasuprot njima, ovo će biti Dan koji su srećno očekivali i za kojim su čeznuli. Allah, dž.š., ove momente opisuje na sljedeći način:
„Neka lica toga Dana bit će blistava, nasmijana, radosna. A na nekim licima toga Dana bit će prašina. Tama će ih prekrivati. To će nevjernici - razvratnici biti“ ('Abese: 38-42).
Najbolja imovina koju čovjek može donijeti sa sobom pred Allaha, dž.š., jesu dobra dijela koja je uradio samo da bi postigao Njegovo zadovoljstvo. Ali nevjernici se nikad nisu trudili da urade nešto u ime Allaha dž.š., - nešto što bi im donijelo vječno spasenje. Oni neće imati ni jedno jedino djelo koje će moći predočiti Allahu, dž.š. Sav njihov trud i uspjeh na ovom svijetu bit će beskoristan jer nisu vjerovali u Allaha dž.š. Allah, dž.š., ovako opisuje datu situaciju:
„Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati“
(El-Kehf: 103-105).
Oni koji su negirali vjeru (din) i sumnjali u Sudnji dan, nisu smatrali neophodnim da se pripreme za ovaj neizbježni događaj. Oni su proveli život na ovom svijetu prikupljajući prolazno bogatstvo Dunjaluka i slijedeći svoje egoistične prohtjeve. Sada ih spopada kajanje koje nikada neće prestati:
„I reći: “Teško nama, ovo je – Sudnji dan!“ Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!“ (Es-Safat: 20,21).
Uz to će Allah, dž.š., nevjernicima predočiti sva njihova loša, beskrupulozna i nepravedna djela koja su činili tako da i sami postanu svjedoci svojih grijeha. To Kur’an na sljedeći način opisuje:
„Došli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.“ I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. „Teško nama!“ – govorit će – „kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti“ (El-Kehf: 48,49);
„Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga. A onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga“
(Ez-Zilzal: 6-8).
Kur’an ukazuje na činjenicu, da će svaki čovjek u tom trenutku imati uvid u knjige koje su bile pisane za vrijeme njegovog života. Vjernici će ove knjige primiti u desnu, a nevjernici u lijevu ruku. Od trenutka kad im meleki smrti uzmu dušu, počinje vječna patnja za nevjernike. Uručivanje knjige u lijevu ruku je novo mučenje za njih. Oni neće htjeti da gledaju svoje grijehe u kojima su bili slijepi i gluhi za Allahove naredbe i zaželjeti će da u tom trenutku ne postoje. Ovu situaciju opisuju sljedeći ajeti:
„A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila – Bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!“
(El-Hakka: 25-29); „Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!“ (En-Nebe': 78:40); „A onaj kome knjiga njegova bude iza leđa data propast će prizivati i u ognju će gorjeti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio i mislio da se nikada neće vratiti – A hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!“ (El-Inšikak: 10-15).
Poslije takvih scena, nevjernici će shvatiti šta su na Dunjaluku propustili i osjećat će duboko kajanje. Još će im teže padati kad vide kako vjernici uživaju u ljepotama Dženneta i to isti oni koji su ih upozoravali, a koje su oni arogantno odbijali. Ali, tada će biti postavljene „nepogrješive“ vage. Ljudi će po procjeni njihovih djela biti odvedeni u Džennet ili u Džehennem. Na Sudnjem danu nevjernici će vidjeti gdje ih odvode i bit će zaprepašteni:
„Vidjet ćeš nevjernike kako strijepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika“ (Eš-Šura: 22).
Manifestirat će se Allahova pravda i ništa neće proći nenagrađeno ili nekažnjeno.
„Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati“ (El-Enbija: 47).
Za vjernike će ovaj događaj proteći sasvim mirno, dok će kod nevjernika izazvati ogroman strah. Oni će biti pitani za svako dobro koje im je Allah, dž.š., dao na Dunjaluku i morat će dati izvještaj o svakoj svojoj propuštenoj šansi da slijede Allahove zapovijedi; o svojoj nezahvalnosti, svojoj nadmenosti, uobraženosti i o ignorisanju Božijih uputa. Površne isprike na koje su se navikli na Dunjaluku neće biti prihvaćene. Situaciju nevjernika toga Dana, Kur’an opisuje na sljedeći način:
„Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan u kome oni neće ni prozboritiI pravdanje im neće dozvoljeno biti. Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti. Pa ako se lukavstvom kakvim budete znali poslužiti, dovijte se protiv Mene! Teško toga dana poricateljima!“
(El-Murselat: 34-40);
„Svako će saznati ono što je pripremio“
(Et-Tekvir: 14).
I oni nevjernici koji ne mogu da predoče nikakva dobra djela tek će tada shvatiti gdje ih vodi njihov put. Ovo mjesto je u Kur’anu označeno kao havija (ponor bez dna).
„Onaj u koga njegova dobra djela budu teška u ugodnu životu će živjeti. A onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. A znaš li šta će to biti? Vatra užarena!“ (El-Kari’a: 6 -11).
Jako je važno da sve ovo znamo, da bi sebi stvorili realnu sliku o veličini tog kajanja koje će zadesiti nevjernike na Sudnjem danu.
Ali ono će im tada biti prekasno. Kad čovjek shvati šta nam je ovdje objašnjavano, neće propustiti ni jedan jedini trenutak da učini neko dobro djelo da bi ih što više donio pred Allaha, dž.š. Samo takav trud može zaštititi ljude od ovog vječnog kajanja. ____________________________________
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je proučio suru Ed-Dehr sve do njenoga kraja, a zatim je rekao: “Ja vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete! Oglasila su se nebesa i imaju pravo da se oglase. Nema na njima mjesta koliko je četiri prsta, a da nema meleka koji je svoje čelo na sedždu Allahu spustio. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali! Ne biste se sa ženama u posteljama naslađivali, a izišli biste na prostranstva ponizno se moleći Allahu. Volio bih da sam drvo koje će se posjeći.” (Et-Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)
Vjernik u Allaha, subhanehu ve te'ala, mora da bude u strahu od Njega i Njegove kazne, jer je On Uzvišeni poručio: “Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!” (Prijevod značenja El-Hidžr, 49-50.) Allah, subhanehu ve te'ala, nas upozorava na Sebe pa kaže: “Allah vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve vraća!” (Prijevod značenja Ali Imran, 28.) Et-Taberi, komentarišući ovaj ajet, kaže: “Allah vas zaplašuje od činjenja grijeha i uzimanja za zaštitnike Njegovih neprijatelja, a Njemu ćete se vratiti nakon vaše smrt
Pa, ako se suprostavite Njegovom naređenju stići će vas neizostavno Njegova kazna, pa Ga se bojte i čuvajte se da vas ona ne pogodi jer On žestoko kažnjava.” (Tefsir et-Taberi) Strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, predstavlja jedan od najvećih stepeni bogobojaznosti jer čovjek ne može doseći visoke stepene osim putem straha od Uzvišenog Gospodara svjetova.
Uzvišeni Allah kaže: “Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (Prijevod značenja El-Enfal, 2.) Allah, subhanehu ve te'ala, nam je naredio da Ga se bojimo, i strah je učinio uslovom imana. Uzvišeni Allah kaže: “Pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!” (Prijevod značenja Ali Imran, 175.)
Takođe, Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daju udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 57-61.)
Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: “Upitala sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o ovome ajetu, rekavši: ‘Jesu li to oni koji piju vino, čine blud i kradu?’, Odgovori: ‘Ne, kćeri Es-Siddikova! Nego su to ono koji poste, klanjaju, udjeljuju sadaku i plaše se da to od njih ne bude primljeno. Oni se natječu u dobru.’” (Et-Tirmizi) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se najviše bojao Allaha, subhanehu ve te'ala, kako stoji u predaji od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ja najbolje poznajem Allaha od svih ljudi i najviše Ga se bojim.” (Buhari i Muslim) Od Aiše se, također, prenosi da je kazala: “Kada bi zapuhao vjetar, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi proučio: Allahumme inni es'eluke hajreha, ve hajre ma fiha, ve hajre ma ursilet bihi. Ve e'uzu bike min šerriha, ve šerri ma fiha, ve šerri ma ursilet bihi (Allahu, tražim od Tebe dobro ovog vjetra, dobro koje je u njemu i dobro s kojim je poslan. Utječem Ti se od njegovog zla, od zla koje je u njemu i od zla s kojim je poslan). Nastavila je: Kada bi se naoblačilo pred kišu promijenila bi se boja Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, lica. Izlazio bi i ulazio te išao naprijed i nazad. Kada bi pala kiša briga bi nestala što sam primjećivala na njegovom licu. Upitala sam ga o tome pa je rekao: ‘Aiša, moguće je da bude kao kada je narod Ad rekao: I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!’" (Muslim) Allah, subhanehu ve te'ala, nam u Kur'anu spominje i primjer meleka, koji se boje svoga Gospodara, iako su Njemu potpuno pokorni.
Uzvišeni Allah kaže: “Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Uzvišen nekaje On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.” (Prijevod značenja El-Enbija', 26-28.) Na drugom mjestu Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: “Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara, Koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.” (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)
Također, ako proučimo stanje ashaba i generacija poslije njih iz reda dobrih prethodnika ovog Ummeta, primjetit ćemo da su stalno činili dobra djela i da su, također, mnogo strahovali. Mi svi smo, u odnosu na njih, ne samo zapali u nemar, već smo bezobzirni i lažno sigurni od Allahove kazne. Evo primjera Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu 'anhu, koji je rekao: "Volio bih da sam dlaka na koži čovjeka vjernika!" (Ahmed - "Ez-Zuhd"). A kada bi stupio u namaz bio je poput pruta tresući se iz straha od Allaha. Evo i Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anhu, koji je na samrti rekao svome sinu: “Teško ti se, stavi moj obraz na zemlju ne bi li mi se Allah smilovao.
Zatim je tri puta rekao: “Teško mi se ako mi ne oprosti!”; i onda je ispustio dušu. (Ahmed - "Ez-Zuhd") Strah je Allahov bič kojim vodi Svoje robove ka znanju i djelu kojima će postići Njegovu, subhanehu ve te'ala, blizinu. Strah spriječava čovjeka da čini grijehe i navodi ga na pokornost. Manjkavi strah poziva nemaru i smjelosti u činjenju grijeha, a pretjeran strah vodi ka očaju i razočarenju. Stoga je kazano: Nije bojaznik onaj ko plače i trlja oči, nego je bojaznik onaj koji ostavlja ono od čega strahuje da će biti kažnjen.
Zato je nepojmljivo da se vjernik prestane bojati Allaha pa makar i oslabio. Oslabljenost njegovog straha će biti shodna slabosti njegove spoznaje i iskrenog vjerovanja. Vjernik ne smije da bude bez straha od Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne jer je On upozorio na to: “A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili zar su stanovnici naselja sigurni da ih naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji.” (Prijevod značenja El-E'araf, 97-99.)
Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je proučio suru Ed-Dehr sve do njenoga kraja, a zatim je rekao: “Ja vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete! Oglasila su se nebesa i imaju pravo da se oglase. Nema na njima mjesta koliko je četiri prsta, a da nema meleka koji je svoje čelo na sedždu Allahu spustio. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali! Ne biste se sa ženama u posteljama naslađivali, a izišli biste na prostranstva ponizno se moleći Allahu. Volio bih da sam drvo koje će se posjeći.” (Et-Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed) Značenje hadisa: Da znate ono što ja znam o Allahovoj, subhanehu ve te'ala, veličini i osveti prema onome ko Mu je nepokoran, dugo biste plakali, tugovali i strahovali od onoga što vas čeka. Ne biste se nikako nasmijali. Riječi “malo biste se smijali” su u značenju “ne biste se nikako smijali”, što se shvata iz konteksta.
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: “Neće u vatru ući nijedan čovjek koji je zaplakao iz bojazni od Uzvišenog Allaha kao što se mlijeko u vime ne može vratiti.” (Et-Tirmizi, En-Nesai, Ahmed) Također je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Tako mi Moje Moći i Uzvišenosti neću Svome robu spojiti dvije sigurnosti niti dva straha. Ako bude siguran od Mene na dunjaluku zastrašiću ga na Sudnjem danu, a ako Me se bude bojao na dunjaluku biće siguran na Ahiretu.” (Sahih Ibn Hibban) O granici straha od Allaha, subhanehu ve te'ala, Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Granica straha je kada te spriječava u činjenju grijeha prema Allahu, a ono što je više od toga je nepotrebno.”
