* ŠTA SU PRVE GENERACIJE KAZALE O PATNJAMA U KABURU *

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmije, neka mu se Allah smiluje: ''Seleful-ummet (prva generacija) i njihovi prvaci smatraju da čovjek kad umre, biva u užitku ili patnji i da se to odražava na njegovu dušu i tijelo, te da je duša poslije rastanka sa tijelom i dalje u užitku ili patnji i da se ona ponekad spaja sa tijelom koje zajedno sa njom uživa ili pati. A kada nastupi Sudnji dan, duše će se povratiti svojim tijelima i ljudi će ustati iz kaburova i krenuti prema Gospodaru svjetova.'' (Medžmua el-Fetawa, 284/4)
Nevevi, neka mu se Allah smiluje, kaže: ''Znaj da mezheb ehli-sunneta kabursku kaznu smatra istinitom jer za to ima mnogo dokaza uKur'anu i sunnetu'' - kao što kaže Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja):
''Oni (Faraonovi ljudi) će se ujutro i naveče u vatri pržiti.'' (Mu'min, 46)
Mnogobrojni su hadisi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenose grupe ashaba iz različitih područja u prilog ovome. Isto tako ne protivrječi razumu da će Allah oživiti jedan dio tijela i kažnjavati ga. Pa ako se to ne kosi sa razumom, a uz to imamo i šerijatski dokaz, onda se to mora prihvatiti i vjerovati. Nevevi potom kaže: ''Namjera nam je da pokažemo kako mezheb ehli-sunneta smatra istinitim kaburske patnje zarazliku od hiridžija, većine mu'tezila i nekih el-murdžia koji to negiraju.'' I još kaže:''Kaburski azab ne spriječava to što se mejt raspadne u kaburu, ili što mu tijelo pojedu lešinari ili morske ribe, ili se desi nešto slično. Kao što je Allah moćan da iz temelja proživi insana, isto tako je moćan da život vrati u manji ili veći ostatak tijela ili u potpunosti, pa makar da su ga lešinari pojeli ili riba progutala. Možda će neko kazati: ''Ako smo se osvjedočili kako izgleda mejt u kaburu, kako onda možemo shvatiti da će biti pitan, postavljen da sjedi i udaran željeznim čekićima, a da se na njemu ne vidi nikakav trag?''
Na to možemo odgovoriti: ''U ovome nema nikakve protivrječnosti, jer sličan primjer imamo kod spavača koji u snu osjeća zadovoljstvo ili bol, a mi dok ga posmatramo, ništa od toga neosjećamo.'' Sličan primjer imamo i kod budnog koji nešto sluša ili o nečemu razmišlja. Džibril, alejhisselam, dolazio je kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i donosio mu objavu, a niko od prisutnih nije to registrovao. A taj očigledni događaj, Allah najbolje zna, uistinu se desio.'' (Šerhu Muslim, 200/17)

Autor: Abdul-Melik el-Kulejjib
Iz knjige: Strahote Sudnjeg dana

poslusajte predavanja

TEFSIR 98 SURE EL-BEJJINE / DOKAZ JASNI

Sura El-Bejjine

BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM
LEM JEKUNILLEZĪNE KEFERŪ MIN EHLI-L-KITĀBI VE-L-MUŠRIKĪNE MUNFEKKĪNE HATTĀ TE’TIJEHUMU-L-BEJJINEH.
RESŪLUN MINELLĀHI JETLŪ SUHUFEN MUTAHHEREH.
FĪHĀ KUTUBUN KAJJIMEH.
VE MĀ TEFERREKA-L-LEZĪNE ŪTU-L-KITĀBE ILLĀ MIN BA‘DI MĀ DŽĀETHUMU-L-BEJJINEH.
VE MĀ UMIRŪ ILLĀ LI JA‘BUDULLĀHE MUHLISSĪNE LEHU-D-DĪNE HUNEFĀE VE JŪKĪMU-S-SALĀTE VE JU’TU-Z-ZEKĀTE VE ZĀLIKE DĪNU-L-KAJJIMEH.
INNE-L-LEZĪNE KEFERŪ MIN EHLI-L-KITĀBI VE-L-MUŠRIKĪNE FĪ NĀRI DŽEHENNEME HĀLIDĪNE FĪHĀ, ULĀIKE HUM ŠERRU-L-BERIJJEH.
INNE-L-LEZĪNE ĀMENŪ VE ‘AMILU-S-SĀLIHĀTI ULĀIKE HUM HAJRU-L-BERIJJEH.
DŽEZĀUHUM ‘INDE RABBIHIM DŽENNĀTU ‘ADNIN TEDŽRĪ MIN TAHTIHE-L-ENHĀRU HĀLIDĪNE FÎHĀ EBEDĀ. RADIJELLAHU ‘ANHUM VE REDŪ ‘ANHU, ZĀLIKE LIMEN HAŠIJE RABBEH.

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

NISU SE NEVJERNICI IZMEĐU SLJEDBENIKA KNJIGE I MNOGOBOŠCI ODVOJILI, SVE DOK IM NIJE DOŠAO DOKAZ JASNI;
OD ALLAHA POSLANIK, KOJI ČITA LISTOVE ČISTE,
U KOJIMA SU PROPISI ISPRAVNI.
A PODVOJILI SU SE ONI KOJIMA JE DATA KNJIGA BAŠ ONDA KADA IM JE DOŠAO DOKAZ JASNI,
A NAREĐENO IM JE DA SE SAMO ALLAHU KLANJAJU, DA MU ISKRENO, KAO PRAVOVJERNI, VJERU ISPOVIJEDAJU, I DA MOLITVU OBAVLJAJU, I DA MILOSTINJU UDJELJUJU; A TO JE – ISPRAVNA VJERA.
ONI KOJI NE VJERUJU IZMEĐU SLJEDBENIKA KNJIGE I MNOGOBOŠCI BIĆE, SIGURNO, U VATRI DŽEHENNEMSKOJ, U NJOJ ĆE VJEČNO OSTATI; ONI SU NAJGORA STVORENJA.
A ONI KOJI VJERUJU I ČINE DOBRA DJELA – ONI SU, ZBILJA, NAJBOLJA STVORENJA,
NJIH NAGRADA U GOSPODARA NJIHOVA ČEKA; EDENSKI VRTOVI KROZ KOJI ĆE RIJEKE TEĆI, U KOJIMA ĆE VJEČNO I ZAUVIJEK BORAVITI; ALLAH ĆE BITI NJIMA ZADOVOLJAN, A I ONI ĆE
BITI NJIME ZADOVOLJNI. TO ĆE BITI ZA ONOGA KOJI SE BUDE BOJAO GOSPODARA SVOGA.

TEFSIR98 SURE EL-BEJJINE/DOKAZ JASNI

Ova Kur’anska sura (El-Bejjine / Dokaz jasni) je 98 po redu sura u Kur’ani Kerimu. Objavljena je u Mekki i ima 8 ajeta. Objavljena je nakon sure At-Talaq / Razvod braka.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"

لَمْ يَكُنِ الَّذِينَ كَفَرُوا مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ وَالْمُشْرِكِينَ مُنْفَكِّينَ حَتَّىٰ تَأْتِيَهُمُ الْبَيِّنَةُ

"Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni:" /1/

رَسُولٌ مِنَ اللَّهِ يَتْلُو صُحُفًا مُطَهَّرَةً

"od Allaha Poslanik koji čita listove čiste", /2/

فِيهَا كُتُبٌ قَيِّمَةٌ

"u kojima su propisi ispravni." /3/

وَمَا تَفَرَّقَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَتْهُمُ الْبَيِّنَةُ

"A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni", /4/

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ۚ وَذَٰلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ

"a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera." /5/

Imam Ahmed od Ammar ibn Ebi-Ammara prenosi da je rekao: "Čuo sam Ebu-Habbeta el-Bedrija, a pravo ime mu je Malik ibn Amr ibn Sabit el-Ensarija da je rekao: “Kada je objavljeno "...nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige...", Džibril je rekao: "Tvoj Gospodar ti, o Muhammede, naređuje da je proučiš Ubejju, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ubejju: "Džibril mi je naredio da ti proučim ovo poglavlje." Ubejj je rekao: "Allahov Poslaniče, zar sam tamo spomenut?" "Jesi", odgovorio je Poslanik, pa je Ubejj zaplakao."

U jednoj drugoj verziji ovog hadisa, koji od Enesa ibn Malika navodi Imam Ahmed, stoji: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Ubejj ibn Ka’bu rekao: 'Allah mi je naredio da ti proučim: 'Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige...'', pa je Ubejj upitao: 'I spomenuo me ti je po imenu?' 'Jeste', rekao je, pa je Ubejj zaplakao."

Ovaj hadis preko Šu’beta navode Buharija, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesai.

El-Hafiz Ebu Musa el-Medini i Ibn el-Esir prenose predanje koje ide preko Ez-Zuhrija, a on prenosi od Ismaila ibn Ebi-Kulsuma, on od Metara el-Muzenija ili El-Medenija, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Allah sluša učenje: 'Nisu se nevjernici između sljedbenika knjige...' i govori: 'Raduj se moj robe! Tako mi Moje Uzvišenosti, ni u jednom stanju, ni na ovom ni na onom svijetu, te neću zaboraviti i pružit ću ti u Džennetu sve dok ne budeš zadovoljan.'

Pod sljedbenicima Knjige misli se na jevreje i kršćane, a pod mnogobošcima na idolo i vatropoklonike, među Arapima i nearapima.

Mudžahid kaže: "Nisu se" "odvojili", tj. nisu prestali biti to što su bili, sve dok im istina nije postala jasna, "...sve dok im nije došao dokaz jasni", tj. ovaj Kur’an.

Uzvišeni zatim objašnjava šta je "dokaz jasni" pa kaže:

"...od Allaha poslanik koji čita listove čiste", tj. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji čita Kur’an, a.š. "...u kojima su propisi ispravni", tj. pravedni i ispravni, u kojima nema nikakvih greški ni nedostataka, jer su od Allaha, dželle še’nuhu.

Pod riječima Uzvišenog:

وَمَا تَفَرَّقَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَتْهُمُ الْبَيِّنَةُ

"A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni" misli se na narode prije nas kojima su objavljivane Knjige, koji su se, i nakon što im je Allah dao jasne dokaze, među sobom razišli i podvojili. Riječi Uzvišenog:

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ

"...a naređeno im je da se samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, vjeru ispovijedaju" slične su Njegovim riječima u drugom ajetu:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni rubujte!'"(El-Enbija,25)

Zato Uzvišeni kaže: "...kao pravovjerni", tj. napuštajući politeizam /širk/ i prihvatajući vjeru samo u jedno Božanstvo /tevhid/. O značenju riječi /el-hanif/ "pravovjerni" više je bilo govora u poglavlju "Stoka"[1] pa to ovdje nije potrebno ponavljati.

"...i da namaz obavljaju", tj"...i da zekat udjeljuju", tj. da budu dobrostivi prema siromašnima. "...a to je ispravna vjera", tj. jedino prava i ispravna vjera. Više islamskih učenjaka, među njima Ez-Zehri i Eš-Šafi iz ovog ajeta izvlače zaključak da i djela čine sastavni dio imana (vjerovanja).

إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ وَالْمُشْرِكِينَ فِي نَارِ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا ۚ أُولَٰئِكَ هُمْ شَرُّ الْبَرِيَّةِ

"Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja." /6/

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَٰئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ

"A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja." /7/

جَزَاؤُهُمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۖ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ۚ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَشِيَ رَبَّهُ

"Njihova nagrada kod Njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga." /8/

Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je data Knjiga i idolopoklonici u Vatri vječno ostati i kaže da su "...oni najgora stvorenja." ”El-berijje” znači - stvorenja.

Uzvišeni, zatim, za one koji svojim srcem duboko vjeruju i svojim rukama rade dobra djela, kaže da su najbolja stvorenja. Na osnovu ovog ajeta, Ebu-Hurejre i drugi učenjaci, izvlače zaključak da su vjernici odabraniji i od samih meleka, jer Uzvišeni kaže:

"Oni su, zbilja, najbolja stvorenja." "Njihova nagrada kod njihova Gospodara su", tj. na Sudnjem danu.

"...edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti", tj. bez prekida i prestanka.

"...Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni."

Zadovoljstvo Allahovo njima veća je nagrada od neprekidnih blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. "...a i oni će biti Njime zadovoljni", tj. zadovoljni blagodatima koje će im na vječno uživanje dati.

"To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga", tj. ovu nagradu će dobiti onaj ko se Allaha bude bojao i robovao Mu kao da Ga gleda.

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?"

Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče."

Rekao je: "Čovjek koji se, na Allahovom putu, drži uzde svoga konja i koji, kad god zatreba uzjaše na njega." “Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?"

Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče."

Rekao je: "Čovjek koji čuva svoju stoku, klanja /propisane/ namaze i daje zekat." "Hoćete li da vam kažem ko je najgore stvorenje?"

Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče."

Rekao je: "Čovjek od koga se u Allahovo ime traži da nešto da (podijeli), a on u Njegovo ime ne daje.”

Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja Dokaz jasni".

Ko prouči ovu dovu Allah, dž.š. će mu dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi

Jednog dana, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obraćajuči se svojim ashabima, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“ Pitam vas, ko je taj koji se zakleo? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A da li je imao potrebu za tim? Nije, jer on je „es-sadik“ (istinoljubivi, onaj koji govori samo istinu) i „el-masduk“ (onaj kome se vjeruje, čiji je govor Allah, dželle šanuhu, potvrdio). Njegov govor se prihvata i bez zakletve. Zašto se onda zakleo? Zbog velike vrijednosti i važnosti dove, kojoj želi poučiti svoj ummet. Ove poslanikove riječi upućune su svakom čovjeku u nevolji i iskušenju, s ciljem da svoje srce veže isključivo za Allaha, dželle šanuhu, i od njega traži izlaz iz svake situacije. Ova dova ima svoju priču. Naime, za vrijeme vladavine Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, desila se jedna neobična situacija u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana, radijallahu anhuma, i nazvao mu selam, a ovaj mu nije odgovorio. Iznenađen i povrijeđen Osmanovim gestom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio mu se na njega. Omer je zovnuo Osmana i upitao ga zbog čega nije odgovorio na selam. Osman je prvo negirao da mu je Sa’d uopće nazvao selam, a zatim se, nakon Sa’dovog insistiranja i zakletve, prisjetio da mu je ipak nazvao selam, ali da mu on, zbog zaokupiranosti svojim brigama, nije mogao odgovoriti. „A šta te je to toliko zabrinulo da nisi mogao odgovoriti na selam?“ – upitao ga je Omer. „Sjetio sam se jednog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, čiji kraj nikada nisam saznao“ – odgovorio je Osman, i nastavio: „Jednom smo sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji kada nam je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“ S nestrpljenjem smo čekali da nam kaže koja je to dova, međutim, u džamiju je, u tom trenutku, ušao beduin, i upitao ga neka pitanja o vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prekinuo svoj govor, i u potpunosti se posvetio ovom beduinu. Razišli smo se a da nismo saznali o čemu je riječ. I dan danas ne znam koja je to dova zbog koje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada zakleo.“ „Ni ja“ – sjetio se Omer. „Ali zato ja znam“ – reče im Sa’d, a zatim im ispriča da je on, nakon što su izašli iz džamije, pratio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do njegove kuće i pitao ga o ovoj dovi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: „Da, Sa’de. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam: „La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“/“Nema Boga osim tebe, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio.“ Zapamtite ovu dovu. Prenesite je vašim voljenim. Tako mi Allaha, znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla, da ostvare svoje želje. Ovu dovu učio je Božiji poslanik, Junus ibn Metta, alejhis-selam, tražeći od Allaha, da ga spasi iz utrobe ogromne ribe, koja ga je progutala, nakon što je bačen u more. Kada su meleki čuli njegovu dovu, rekli su: „Poznat glas, od poznatog roba, sa nepoznatog mjesta.“ Allah, dželle šanuhu, im je rekao: „To je glas mog roba Junusa ibn Mette.“ Kur’an o ovom slučaju kaže: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ”Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87, 88) Kažu islamski učenjaci: „Iz ovih riječi „Mi spašavamo vjernike“, može se razumijeti da se ova dova ne odnosi samo na Junusa, alejhi selam, nego na sve vjernike, baš kao što je to naglašeno u odnosnom hadisu: „Nema nijednog vjernika…“ Zato ne oklijevaj, ako imaš kakav problem, brigu, iskušenje, zamoli Allaha, dželle šanuhu, ovom dovom, iskrena srca, predano, skrušeno, u vremenima kada se dova posebno prima, i, shodno ovom hadisu, tvoja dova će biti primljena i uslišena. Vidjet ćeš čudo svojim očima.