UČIMO ZAJEDNO DOVE ZA OTKLANJANJE BRIGA I TEGOBA

Ovaj tekst donosi nekoliko dova koje se uče u posebno teškim stanjima i situacijama. Naučimo ih zajedno i olakšajmo, uz Allahovu pomoć, iskušenja u kojima se nađemo!

Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja

"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

U Muslimovom predanju stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio ovu dovu kada bi se desio neki krupan događaj ili kada bi zapao u brige: "Ja hajju, ja kujjumu bi rahmetike estegis“. (O živi, o Vječni, pomozi me iz Svoje milosti).

- Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi ga zadesila neka briga, podizao pogled prema nebu, a zatim bi rekao: "Subhanallahil-azim“ (Slavljen neka je Allah Veličanstveni).

A kada bi dugo učio dovu, govorio bi: „Ja hajju ja kajjumum“ (O Živi, o Vječni).

- Buhari i Muslim u svojim Sahihima bilježe predanje Enesa, r.a., koji je rekao: “Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, učio je najčešće ovu dovu: "Allahume atina fid-dun'ja hasenenten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar“. (Allahu naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na onom svijetu i sacuvaj nas patnje u vatri).

Nesai u svom Sunenu i Ibnus-Sunni u svom djelu bilježi predanje Abdullaha bin Džafera, r.a., koji prenosi da je Alija, r.a., rekao: "Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio me sljedećim riječima i naredio mi da ih učim ako me zadesi kakva nevolja: "La ilahe illallahul-kerimul-azimu subhanehu tebareke Rabbul-aršil-azim. El-hamdulillahi Rabbil-alemin.“ (Nema boga osim Allaha, Plemenitog i Veličanstvenog slavljen neka je. Uzvišeni neka je Gospodar Arša veličanstvenog. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova). Abdullah bin Džafer, ovu dovu je učio onome ko bi imao groznicu kao i svojim kćerkama koje su se udale daleko od njega.

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao Esmi bint Umejs, r.a.,: “Hoćeš li da te podučim dovi koju ćeš učiti kada zapadneš u nevolju: "Allah, Allahu Rabbi la ušriku bihi šej'a'". (Allah, Allah je moj Gospodar. Njemu nikoga kao druga ne pripisujem). /Ebu Davud i Ibn Madže/

Sa'd bin Ebu Vekas, r.a, prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Znam riječi koje kada izgovori onaj ko je u nevolji, Allah, dž.š., izbavi ga iz te nevolje. To su riječi našeg brata Junusa, a.s., koji je u tminama zvapio: "La ilahe illa Ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“ (Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio). (El-Enbija,87.)

Dova koju treba da uče oni koji zapadnu u brigu i tugu:

"Allahumme ene abduke-bnu abdike-bnuemetikefi kabdatikenasijeti bi jedike madinfijje hukmuke, adlunfijje kadauke ,es'eluke kullismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi Kitabike ev allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte bihi fi ilmil-gajbi indeke en tedža'l alel-Kur'ane nure sadri ve rebia kalbi ve dželae huzni ve zehebe hemmi.“

"Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Ja sam u Tvojoj vlasti. Moja kika je u Tvojoj ruci: Ti ćeš presuditi o mojoj prošlosti. Tvoja je presuda za mene pravedna. Molim Te svakim imenom koje Ti pripada, kojim si Sebe nazvao, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si njemu nekog od Svojih robova podučio, ili si ga kao znanje nedokučivog zadržao samo za Sebe, da Kur'an veličanstveni učiniš svjetlom mojih grudi, proljećem moga srca, uzrokom prestanka moje tuge i odlaskom moje brige.“/ibn Sunni/

Onaj koga zadesi neka šteta treba da uči:

"Bismillahir-Rahmanir-Rahim, la havle ve la kuvvete illa billahil-alijijil-azim.“ (U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, nema snage niti kretanja osim s dozvolom Allaha, Uzvišenog, Veličanstvenog). Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je savjetovao Aliju, r.a., da ove riječi uči kada ga zadesi kakva šteta. /Ibnus-Suni/

Onaj kome život postane težak treba da uči sljedeće riječi:

„Bismillahi ala nefsi ve mali ve dini.Allahumme reddini bi kadaike ve barik li fima kuddire li hatta la uhibbe ta'džile ma ehharte ve la te'hire ma adždželt.“ (Ime Allaha, dž.š., spominjem nad sobom, svojim imetkom i vjerom. Allahu moj, učini me zadovoljnim Tvojom odredbom i daj mi bereket u onome što si mi podario, tako da ne želim, da se ubrza ono što si Ti odgodio niti da se odgodi ono što si ti ubrzao). /Ibnus-Suni/

Iskoristimo moć dove i blagodati mjeseca Ramazana. Naučimo da koristimo Allahove blagodati prema nama jer dova je jedino što može promjenit ljudsku sudbinu, a mi tako malo koristimo tu Allahovu milost prema nama. Ne budimo zalimi prema sebi, ne ponašajmo se kao da Allah zavisi od nas, a ne mi od Njega. Ponizno Mu uputimo dove i samo od Njega tražimo pomoć, jer On je Jadini koji se molbi molitelja odaziva!

Ako želiš nešto od Allaha, uradi sljedeće!

Mnogo je želja, mnogo nagomilanih i neriješenih problema. Svako želi da je što sretniji, da ga zdravlje služi, da djecu zdravu ima, da je sretan/sretna u braku, da ima fin posao i solidnu egzistenciju... Riješenja za svoje probleme, ljudi danas traže na raznim mjestima i na razne načine. Kad vidiš na koje načine pojedinci traže riješenja za svoje životne probleme, ne možeš, a da se ne zapitaš, da li je takva vrsta ljudi obdarena ljudskom osobinom, koja se zove razum.

Prije nego se posvetim naslovu ovog teksta, moram da spomenem da veliki broj (nažalost) ljudi među kojima su i muslimani, stanje svoje budućnosti, sreće i nesreće žele da saznaju preko raznih astrologa. Nevjerovatno, ljudi na osnovu izučenog zanata od tih prevaranata, žele da saznaju budućnost svoju i svog djeteta i što je još najgore, povjeruju u te njihove analize i nadaju se. Čemu se nadaju? Njihove nade su davno umrle, ako su svoj život i svoje životne probleme doveli do te mjere da pomoć traže od TV prevaranata. Isto tako, četo se pomoć traži od mrtvih koji su u narodu poznati kao evlije (dobri ljudi). Ovo su opasna stanja koje ljude izvodi iz vjere.

Ljudi se boje starosti, bolesti, smrti, boje se za budućnost svoje djece, izbora bračnog druga, da li će dobiti posao i koliko će trajati?!

Želim posao (opskrbu), želim finog muža ili finu hanumu, želim zdravu djecu, želim da mi roditelj ozdravi, želim da budem sačuvan svakog zla i nesreće, želim, želim....Kako se želje ispunjavaju? Nema čarobnog štapića, a neke sitne želje može čovjek da ispuni, onoliko koliko je u mogučnosti, ali želje koje MI ŽELIMO, može da ispuni samo ON, Uzvišeni Allah, s.w.t.

Želiš nešto, Allah će ti dati. Potrebno je samo da se potrudiš da to iskreno uradiš. Evo dva veoma efikasna načina preko kojih Allah ispunjava želje, odnosno prima dove. Jedan način je spomenut u Kur'anu a drugi u hadisu Poslanika, s.a.v.s.

Ako imaš neku životnu potrebu i želiš da ti Allah olakša ispunjenje te potrebe (želje), na tebi je da doviš, moliš, tražiš. Jedan od načina spomenut u Kur'anu je MIHRAB. Svi znamo šta je mihrab, mjesto u kojem imam stoji tokom prevođenja namaza u džamiji. Međutim, značenje riječi mihrab, nije samo mjesto u džamiji na kojem stoji imam, ono ima i drugo značenje.

Mihrab znači i posebna prostorija u kući za obavljanje namaza. Dakle, mjesto u tvojoj kući na kojem uglavnom obavljaš namaz, je ustvari tvoj mihrab i neka taj mihrab bude tvoje mjesto za upučivanje dove Uzvišenom Allahu. A poseban bereket tog mihraba, osjeti se u zadnjoj trećini noći i dok si na sedždi. Dok moliš Allaha u svom mihrabu, veoma je bitno da te vidi i čuje Allah na tom mjestu i veoma je bitno da te u takvom stanju zateknu meleki koji će se kod Allaha zauzimati da primi tvoje dove i molbe.

Allah kroz Kur'an navodi primjer Zekerija, a.s., njegov problem i njegov način ophođenja prema problemu. Poznato je da Zekerija, .a.s., nije imao potomstva, djece, ali je iskreno Allaha molio i samo od Njega pomoć tražio. Pa kad su došli meleki da ga obraduju, da mu kažu kako je njegova dova primljena i da će postati otac, zatekli su ga u MIHRABU. Uzvišeni opisuje na koji način je Zekerija, a.s. dovio Allahu da dobije dijete, dobro pročitajte nakoji način, TIHO iz dubine duše, skrušeno.

Allah Uzvišeni kaže:“ Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nîsam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Bojim se rodaka svojih po krvi poslije mené, a zena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i ucini, Gospodaru moj, dabudes s njim zadovoljan. (Maryam, 5.-6.)

Nakon iskrene dove, Allah, dž.š., šalje meleke da ga obraduju. I u kakvom stanju ga meleki nalaze, svjedoći sljedeći ajet u kojem Allah, s.w.t., kaže:”I dok se on u MIHRABU (Hram) stojeći molio, meleki ga zovnuše:”Allah ti javlja radosnu vijest, rodiće ti se Jahja..” (Ali Imran, 39)

Znači, neka mjesto obavljannja namaza u tvojoj kući, bude tvoj mihrab sa kojeg ćeš Allahu iskreno da upučuješ dove i tražiti od Njega izlaz iz raznih situacija. Budi kao Zekerija, a.s., Allah kad god te pogleda, neka te vidi u tvom mihrabu i neka meleki kad god dođu u tvoju kuću, zateknu te u tvom mihrabu, na namazu, učenju Kur'ana i DOVI.

Drugi način obračanja Allahu, dž.š., za svoje životno stanje i probleme, jeste činjenje što više sedžde. Sedžda kao pozicija u kojoj smo najbliži Allahu, može samo da pojača našu vezu sa Gospodarom i tada se najbolje „čujemo“. Za ovaj slučaj, navest ću samo jedan primjer od jednog ashaba.

Rabi'ah bin Ka'b el-Aslami, neka je Allah zadovoljan sa njim, sluga Allahovog Poslanika i jedan od ljudi Suffah, rekao je: „Provodio sam noći u društvu Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa bih mu pripremao vodu za pranje. Jednoga dana mi je rekao: 'Traži nešto od mene'. Rekao sam: „Želim tvoje društvo u Džennetu“. Upitao je: „Je li to sve?“ Rekao sam: „To je sve“. On je rekao: „Onda mi pomozi sa tvojim zahtjevom tako što ćeš često činiti sedždu“ (Muslim)



Iz hadisa se može izvuči dosta pouka i poruka, meni su dvije zanimljive. Prva je oštroumnost ovog ashaba, jer mnogi bi od nas tražili samo Džennet, ali on je tražio posebno društvo u Džennetu, a to je društvo Poslanika, s.a.v.s. I druga poruka mnogo važnija, jeste način ostvarivanja onoga što želimo a to je činjenje sedžde i to što više.

Dakle, u svom kućnom mihrabu činite što više sedžde, iskreno u u tim trenucima, molite Allaha šta želite, tražite i to će vam biti dato.

AKO JE POSLANIK, S.A.V.S., ZA MJESTO U DŽENNETU I I NJEGOVO DRUŠTVO U DŽENNETU, SAVJETOVAO OVOG ASHABA DA ČINI ŠTO VIŠE SEDŽDE I DA NA SEŽDI DOVI ZA ONO ŠTO ŽELI, PA ŠTA KAZATI ZA ONO ŠTO MI ŽELIMO OD OVOSVJETSKIH STVARI, KOJE SU U POREĐENJU SA OVIM GORE, BESMISLICA!

Stalno dovimo, gdje odlaze naše dove?

Milioni muslimana diljem svijeta, svaki dan, svaku noć,  u namazu,  na sedždi, podignutim rukama, skrušenih  srca,  mole Allaha, mole Ga za pomoć, za oprost grijeha, za povečanje nafake, za uspjeh na poslu, za zdravo potomstvo, lijep brak...milioni dove i mole. Da li ste se ikad zapitali, gdje odlaze sve te naše dove, da li odlaze u prazno, da li smo ih samo džaba izgovorili? Gdje odlaze?

Odmah da kažem, da naše dove ne odlaze u prazno, svako onaj ko dovi i moli, neka zna da njegove dove nisu otišle u prazno.  Kad su u pitanju naše dove i šta se dešava sa njima, postoje tri mogučnosti.

-   Prvo stanje naše dove  jeste, da je ona otišla Allahu, s.w.t., da je došla do Njega a zatim se opet vratila  nama kao primljena dova. Da li će se sprovođenje te dove u djelo,  biti prije ili nešto kasnije, uglavnom,  ona odlazi do Allaha a zatim se vraća  nama ,onako kako smo  dovili  i vrača se kao primljena dova.

-   Drugo stanje naše dove može da bude u sljedećem obliku.  Da naša dova  krene prema Allahu, ali se susretne sa nečim što je od Allaha krenulo prema nama (Kader). To je iskušenje ili čak kazna od Allaha, upučena nama, Allah je odredio prije. Kao što je bolest, nesreča, siromaštvo i sl. Pa se na tom nekom  putu do i od  Allaha „sretne“ naša dova i Allahovo određenje za naš život.  Dakle, ako je Allah odredio nekome neku vrste nesreće i treba uskoro da se ta nesreća desi, a potom vjernik uputi Allahu dovu ili za njega neko uputi dovu, da ga Allah sačuva svake nesreće, te dvije mougučnosti se susreću  „negdje“ i na određeni način jedan drugoj se suprostavljaju i ponekad ovo suprostavljanje zna da traje veoma dugo, dok Allah ne odredi drugačije. Pa ako Allah primi tvoju dovu, nesreća će te zaobići, ako je Allah ne primi, na tebe se spušta kaderom određeno iskušenje ili kazna.

-   I treće stanje naše dove, jeste da dova ode do Allaha ali se više nikad  ne vrati nama, dakle ne ispuni se ono što smo od Allaha tražili. Pa gdje ide ta dova? Ona ostaje kod Allaha i sve te dove koje ostanu kod Allaha, vidjet ćeš ih na Sudnjema danu kao svoja dobra djela koja će biti stavljena na Mizan (vagu) sa ostalim tvojim  dobrim djelima.  Prijašnje generacije su priželjkivale da im se dove od Allaha ne vračaju u bilo kojem stanju, nego da ostanu kod Allaha, kako bi na Sudnjem danu imali što više dobrih djela a mnogo  vremena su provodili u dovama.

Zapamti! Svaka dova koju si uputio, neće biti izgubljena i nije otišla u prazno. Ili će Allah primiti tvoju dovu i ispuniti traženo, ili će  tvojom dovom da promijene ono što ti je odredio, neko iskušenje i sl, ili će ti je ostaviti za Sudnji dan u vidu dobrih djela.

Koja od ova tri stanja bi ti želio?  

Odgovor: Stanje tvoje dove prepusti Allahu, jer ON, dž.š., zna šta je najbolje za tebe, odnosno koje je stanje dove najbolje za tebe.


 

Nije ti primljena dova, probaj na ovaj način!


Dova, svako od nas stalno ili veoma često upučuje Allahu, dž.š., dove. Tražimo od Allaha zdravlje za sebe i za svoje porodice, tražimo halal opskrbu, tražimo Allahovo zadovoljstvo, tražimo od Njega oprost, tražimo da nam olakša vračanje naših dugova, tražimo da nas učvrsti na Pravom putu, tražimo uputu za svoje roditelje, djecu...tražimo i molimo!

Biramo vremena kad Allah prima dove: između ezana i ikameta, kad se kiša spušta, na sedždi i u drugim prilikama. Allah kad odluči da primi dovu svoga roba u ovim ili u drugim vremenima, Allah će to i učiniti, ali dragi brate i cijenjena sestro, da li ste probali Allahu uputiti dovu u jednom trenutku, vremenu za kojeg Poslanik, s.a.v.s, upečatljivo kaže da Allah, s.w.t. prima tada naše dove.

Siguran sam da ste hadis u kojem se govori o tom trenutku i vremenu, mnogo puta pročitali, ali mislim da dosta nas nije svjesna njegove duboke poruke koja može da riješi mnoge tvoje probleme.

Legao si i zaspao. Posteljina je topla, njena toplina ugrijala je tvoje tijelo a duša je utonula u duboki san. San ti se prekida i zbog neke potrebe se budiš i ustaješ. Budi te potreba da odeš do WC, osjetiš glad, bude te ružni snovi, plač tvoga djeteta, prevrtanje u snu....

Osječaš tromost u tijelu, u glavi ti se javlja želja da uzmeš abdest i da klanjaš možda dva rekata noćnog namaza kad si već budan, ali šejtan te sputava, tijelo ti je kao izudarano i neka nevidljiva ruka te gura i privlači krevetu, gura te da se ponovo vratiš i da nastavaiš spavati, govoriš sebi, da ćeš sutra to uraditi, umoran si, trebaš rano na posao...

Ali, nemoj se vračati u krevet! Nemoj, iskoristi taj trenutak, možda je baš to vrijeme ako postupiš onako kako je savjetovao Poslanik, s.a.v.s., da ti Allah primi tvoju dovu. A šta je rekao Poslanik, s.a.v.s.?

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: “Onaj ko se trgne iz sna pa prouči:“La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir. SubhanAllahi , vel hamdulillahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber, ve la havle, ve la kuvvete illa bil-l-Lahi-l-Lahi-l-aliji-l-azim.“ A zatim ZAMOLI ALLAHA ZA OPROST RIJEČIMA:“Gospodaru moj, oprosti mi!“ OPROŠTENO ĆE TI BITI. A Velid, r.a. je dodao: “Ili je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “KO UPUTI DOVU BIĆE MU PRIMLJENA, AKO JOŠ UZ TO ABESTI TE KLANJA NAFILU, NAMAZ ĆEMU BITI PRIMLJEN.“ (Buharija)

Dakle, nemoj da te privuće postelja topla a da ostaviš ovaj trenutak čija se vrijednost ne može platiti. Na tebi je samo da uzmeš abdest, svoje srce i tijelo okreni prema Kibli, svoju dušu i misli okreni prema Allahu, s.w.t., zatim skrušeno prouči gore navedenu dovu i traži od svoga Gospodara, traži oprosta i magfireta, traži ono što ti dušu tišti.

Pa još ako se potrefi da si se baš probudio u zadnjoj trećini noći, klanja barem dva rekata noćnog namaza jer se u tim trenutcima naš Gospodar spušta na zemaljsko nebo i pita šta kome treba. Ponavljam, taj trenutak, može biti trenutak primanja tvoje molbe, odnosno dove, zato ga iskoristi!

Pokajanje - povratak Allahu dž.š.

Ko je pokajnik?  Pokajnik je povratnik, onaj koji se svom svojom snagom i svim potencijalom vraca Allahu, swt.  Pokajati se znaci reci: «Ja se vracam Tebi, o Gospodaru,  nakon dugog odsustva.  Vracam ti se nakon dugog lutanja u tami grijeha i divljine.» Mozda ce u pocetku neki ljudi reci: «A sta to mi radimo?  Zivimo ispravnim i stabilnim zivotom. » Medjutim, ja kazem: -Mi upadamo u mnoge grijehe, a da i nismo svjesni opasnosti toga.  Cak mogu reci da ima onih, oko nas i medju nama,  koji cine velike grijehe.  Znam da je ovo opasna optuzba. Ali to je stvarnost i istina.  Veliki broj omladine cini neposlusnost svojim roditeljima, a zar neposlusnost roditeljima  nije veliki grijeh!? Ne smijemo nikako zaboravljati da je  neposlusnost roditeljima cetvrti  veliki grijeh po tezini u islamu! Zar suza povrijedjene majke nije povod koji izaziva  Allahovu, swt, srdzbu? Ili suza oca koji nije uspio odgojiti svoju celjad, posebno sina koji nije uspjesan  na studijama, jer se uhvatio droge? Ili suza majke koja stalno place i brine  zbog svoje kceri, koja je negdje sa momkom, bez  znanja roditelja, izasla?  Zar nije potrdebna tevba (pokajanje) za sve ove grijehe?  Zar ovo nisu veliki grijesi?  Znas li da srdzba tvojih roditelja moze na Sudnjem  danu biti teza od svih ostalih grijeha,  od hiljade grijeha koje cinis tokom godine, ili vise? Dakle, utvrdili smo da smo grjesni i ptrebna nam je tevba,  iskreno pokajanje. Mozda nisi  od onih koji piju alkohol ili bludnice, ali neoslusnost roditeljima, takodjer, spada u velike  grijehe. Dakle, tebi je potrebna tevba - pokajanje Koliko ima ljudi koje vidimo da klanjaju tokom mjeseca ramazana, a nakon toga namaz  ostavljaju? Koliko je njih koji cak i u ramazanu ne obavljaju svih pet propisanih namaza.  Koliko je onih koji sabah - namaz nisu klanjali dvadeset godina.  Zar sabah nije od obaveznih, propisanih namaza?  Znas li da je ostavljanje namaza jedan  od najvecih grijeha koji izazivaju srdzbu Allaha Uzvisenog?  Znas li da je: "Namaz stub vjere i  ko ga rusi, srusit ce svoju vjeru?" (Taberani)  U Dzehennemu imaju vrata koja se nazivaju  Sekar. O njima Uzviseni Allah kaze: "Sta vas je u Sekar dovelo? " Nismo" - reci ce-  "bili od onih koji su molitvu obavljali,  ni od onih koji su siromahe hranili i u  besposlice smo se sa besoslenjacima  upustali i Sudnji dan smo poricali, sve  dok nam smrt nije dosla" (El-Mudessir, 42-47) Kaze Uzviseni o ovim vratima (Sekar) da ona ne ostavljaju onoga koga dohvate.  KO udje na ova vrata, postaje prasina, raspada se potpuno.  A onda biva iznova stvoren, pa se ponovo u potpunosti  raspadne i tako vjecno. "Pored cega god je prosao nista nije postedio,  sve je u prah pretvorio" (Ez-Zarijat, 42) Grozna stvar! A meleki, koji ce stajati na vratima, pitat ce: "Sta vas je uvelo u ovaj  Dzehennem?" Kao da ce se zbog zestoke kazne sazaljevati na one unutra.  Pa ce im stanovnici toga Dzehennema odgovoriti: "Nismo klanjali namaz". Ako te je Allah, swt, pocastio i sacuvao velikih grijeha, onda uzmi u obzir svoje male grijehe.  Na hiljade malih grijeha cinio svakim danom. Razmisli samo u koliko si harama pogledao u prosloj sedmici.  Zene ili djevojke - koliko je samo jedna od njih izrekla rijeci ogovaranja razgovarajuci telefonom? Naravno, ne govorim  vam ovo kako bih vam ulio pesimizam, ili da kazem kako smo propali i potpuno izgubljeni. Medjutim da bismo osjetili ljepotu pokajanja, moramo osjetiti ruznoci i odvratnost grijeha. Pa tako prije pokajanja treba da svedemo racune sami sa sobom. Sta mislis da svake veceri doneses dva papira i da na jednom pises lijepe rijeci,  a na drugom ruzne rijeci izgovorene tokom dana? Sta mislis koliko bi bilo na papiru lijepih,  a koliko ruznih rijeci? Kakav ce biti ishod tvog dana? Hoces li biti od pokornih ili nepokornih prema Allahu Uzvisenom? Bez sumnje semo naici na hiljade grijeha. Zbog toga smo u velikoj potrebi za pokajanjem. Jedan od tabi'ina (iz druge generacije muslimana) Sufjan Es-Sevri, izgovorio je divne rijeci:  " Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe..." - Pogledajmo koliko se ovaj covjek brinuo  za svoju buducnost, a buducnost nisu djeca, zene i imetak, vec Dzennet ili Dzehennem.  Kazao je Sufjan: "Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe, pa sam izbrojao oko 21.000 grijeha" - a on je od cjenjenih tabi'ina, druge casne generacije - pa je rekao sebi:  "Zar ces, o Sufjane, susresti svog Gospodara sa 21.000 grijeha, a o svakom ce te pitati?"  Ovo je primjer tabi'ina, koji je zivio sa ashabima Allahovog  Poslanika, s.a.v.s.  A sta je tek sa nama u ovome vremenu!? Nasi su grijesi mnogobrojni. Ponekad se medju malim grijesima nadje i veliki grijeh,  a da ga mi uopste nismo ni svjesni. Cak ga lahko i ucinimo.  Podizes glas na svoju majku.  Kazes: "Necu"-svome ocu. Cinis nevolje i nedace. Dakle, nama je potrebno pokajanje zbog mnogih nasih (ne)djela.  Treba da se pokajemo i  zbog toga sto zaboravljamo na mnogobrojne blagodati - one su obilate,  a mi nasem Gospodaru za njih ne zahvaljujemo. Cak ima onih koji ih i ne vide, niti primjecuju.  A zar nije nezahvalnost - zbog beskrajnih blagodati koje nam je  Allah dao - od velikih grijeha,  za koje je potrebno ciniti tevbu? Treba da se okajemo za nas gaflet, nemar! Koliko je ljudi koji po dvadeset ili trideset godina zaborave na Allaha, swt? A onaj koji cini grijeh moze da ga ostavi, cak i onaj koji cini  neki veliki grijeh moze od njega odustati. Ali onaj koji je nemaran i  zaboravlja na Allaha, swt,  i Njegove rijeci: "Dzinove i ljude sam stvorio samo zato  da Mi se klanjaju," (Ez-Zarijat,56) Treba da zna da - nemar, zaborav na Allaha, swt, veci je od  samog grijeha, i potrebno je  da se brzo pokaje. Ja ne opravdavam sebe, svi mi imamo grijeha. Dodjite da vam ispricam sta Allah, swt, kaze o nama. Kako nas doziva. Kaze Uzviseni: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili,  ne gubite nadu u Allahovu milost!  Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista,  mnogo prasta i On je milostiv. I porvratite se  Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego  sto vam kazna dodje -  poslije vam niko nece u pomoc priskociti." (Ez-Zumer, 53) Nakon ove nesrece koju smo kod sebe uvidjeli, ovih mnogobrojnih grijeha kojih smose  prisjetili, Allah, swt, nam daje izlaz. Vjerovali ili ne, grijesi koje smo cinili tokom dvadeset ili  trideset godina mogu biti oprosteni u jednom trenutku, u jednoj sekundi. "I povratite se Gospodaru svome!" (Ez-Zumer, 54) Predajmo se Allahu, swt, i zatrazimo spas od Njega. Ostanimo malo sami s sobom i  razmislimo. Povratimo se Allahu, swt. Zapitajmo sami sebe:  "Sta hoce, Allah, swt od nas?" "Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima  svojim povode zele da daleko s  Pravog puta skrenete." (En-Nisa', 27) Jer ako se ne pokajes, tvoj obradun na Sudnjem danu ce biti veoma tezak. A Allah zeli da  nam olaksa, jer smo slabasni. Razmislimo o slijedecim ajetima: "I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju,  i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio,  osim kada pravda zahtijeva,  i koji ne bludnice. - A ko to radi iskusit ce kaznu,  patnja ce mu na onome svijetu udvostrucena biti i  vjecno ce u njoj ponizen ostati;  ali onima koji se pokaju i dobra djela cine,  Allah ce njihova hrdjava djela u dobra promijeniti.  A Allah prasta i samilostan je!" (El-Furkan, 68-70) Vidis kako je kur'anski govor postao zestok kada  govori o bludu, prostituciji - da nas Allah, swt, od toga sacuva - a potpuno se mijenja kada govori o tevbi,  pokajanju. Znaci, Allah, swt, ne samo  da nam oprosti i izbrise grijehe, vec - a to cesto zaboravljamo ili ne vidimo - pretvara nasa losa djela u dobra djela. Ako neko od vas nije klanjao namaz pet ili vise godina, pa se pokaje, samo sto obavi prvi namaz i odluci da vise namaz  nece propustati, njemu bivaju, ako Bog da, oprostieni svi ti grijesi koji se odnose na propustene namaze u proteklih pet godina.  I ne samo to, vec se ti grijesi iz prethodnih pet godina pretvaraju u dobra djela ,  stim sto ostaje dug prema Allahu, swt, da naklanja namaze koje je propustio. Ali grijeh,  koji je imao zbog ostavljanja namaza, se brise. Koliko je nas Gospodar prema nama plemenit! Neka si slavljen, Gospodaru nas! Nas Vjerovjesnik, s.a.v.s, kazuje o pokajanju: Prica nas Poslanik Muhammed, s.a.v.s., o covjeku koji  ce doci na Sudnji dan, pa ce Allah Uzviseni narediti svojim  melekima, da mu maknu neke velike grijehe.  Bit ce receno tom covjeku: "Citaj knjigu svojih djela,  o Moj robe!" Citat ce knjigu i naci mnogo grijaha  koji se ne mogu prebrojati. Covjek ce pomisliti da je propao  i pocrnit ce mu lice.  Tada ce mu Allah, swt, reci: " Citaj svoje grijehe ponovo, o Moj robe!  Zar se nisi pokajao?" - Pa ce se sjetiti da se okajao, i reci ce:  "Naravno, Gospodaru, pokajao sam se.  Pokajao sam se o Gospodaru." Ponovo ce procitati svoje  grijehe i vidjet ce da su  se grijesi pretvorili u dobra djela.  Rob ce se obratiti svome Gospodaru:  "Gospodaru, zaista ja imam jos grijeha koje su meleki  zaboravili zapisati, a ja ih se dobro sjecam!" -  Dok je Poslanik, s.a.v.s., ovo pricao, smijao se toliko da su mu se ocnjaci  plemeniti vidjeli.  Razmislimo o rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s: "Ljudi, pokajte se Allahu,  jer zaista ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!" (Muslim) Allahov Poslanik, s.a.v.s., se u danu kajao po stotinu puta,  a ti u deset godina nisi ucinio jedno pokajanje?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, je sacuvan od grijeha, a ti si grjesni rob. Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao:  "Brojali smo - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na jednom sijelu stotinu puta izgovorio: "Gospodaru oprosti mi i  primi mi pokajanje, zaista Ti primas pokajanja i  milostiv Si!. (Tirmizi i Ebu Davud) Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi razgovarao sa svojim drugovima, ashabima, pa bi zasutio malo, a  ashabi i ga culi kako izgovara: "Estagfirullah we etubu ilejhi" -  Od Allaha oprost trazim i  Njemu se kajem. Zatim bi ponovo sa njima razgovarao,  pa bi zasutio kako bi trazio oprost i  kajao se ponovo. Poslusaj rijeci koje se prenose od Ebu Musaa El-Es'arija, r.a.,  da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Allah, dz.s., pruza Svoju ruku nocu da oprosti onome ko je zgrijesio danju. I On pruza Svoju  ruku danju da oprosti onome ko je zgrijesio nocu, sve dok Sunce ne izadje sa zapada!"  (Muslim) Pogledajmo pocast kojom Gospodar pocascava Svog roba, trazeci od njega da se pokaje. I poslusaj riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Nas Gospodar se svake noci, u zadnjoj njenoj trecini, spusta na dunjalucko nebo i pita:  "Ko ce Mi se za nestodovom obratiti pa da mu je uslisam?  Ko ce od Mene nesto traziti, pa  da mu dadnem? Ko ce od Mene zatraziti oprosta, pa da mu oprostim?" (Muslim) Allah, swt, ti svako jutro - tri sahata prije sabaha - nudi ovakvu priliku. Razmisli o ovome! Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  nas obavjestava da se Allah, swt, raduje  pokajanju Svoga roba. Zamisli: rob koji toliko godina cini  grijehe, pa dodje dan u kome  kaze: "Gospodaru moj, ja se Tebi kajem."-                  Allah se raduje i primi mu pokajanje. Preuzeto iz knjige "Govor srca", autora Amr Halida.