Sedam kategorija žena koje muškarci ne bi trebali ženiti

Veliki učenjak prošlog stoljeća, šejh Muhamed ibn Salih ibn Usejmin, rahimehullah, je podučavao muslimane kojih sedam vrsta žena ne bi trebali oženiti:

1. El-ennanah (ona koja se uvijek žali, jadikuje i jauče, ona koja konstantno vezuje krpu oko glave i žali se na neku bolest ili glavobolju dok u stvarnosti sve to glumi),

2. El-mennanah (koja neprestano podsjeća muškarca na svoja prava, koja ga obasipa poklonima da bi mu poslije prigovarala:”Učinila sam to i to za tebe.”),

3. El-hennanah (ona koja pati za svojom majkom ili bivšim suprugom ili djecom od bivšeg supruga),

4. Kejtul’Kafaa (ona koja je “obilježena” lošom reputacijom iz prošlosti (u arapskom: ona koja ima ožiljak na potiljku),

5. El-heddakah (ona koja želi da posjeduje sve što vidi, i koja traži od muža da joj konstantno kupuje sve što ona želi),

6. El-berrakah (ona žena koja provodi većinski dio dana uljepšavajući se do te mjere da izgleda poput plastične lutke, koja uvijek pretjeruje u šminkanju),

7. El-sheddakah (koja uvijek priča prekomjerno i bez razmišljanja).

Lično sam zadivljen ovom izrekom zbog širine njene percepcije, elokventnošću i dubokom mudrošću koja počiva u njoj.

‘Ennanah’, ona koja se neprestano na nešto žali, imala ili nemala razloga za to, ona se žali neprestano. Žali se na sve i svakoga i neprestano kao da oplakuje svoje sudbinu. Prezadovoljna je kad ljudi primjete to njeno jadikovanje i upitaju je šta je razlog tome. Ona tad počne da im objašnjava razloge i tajne svoje žalosti i tako velike depresije u kojoj se nalazi i priča im o tome kako njen život je ništa više nego poluprazna čaša.

Brak sa takvom ženom znači agoniju i neprekidni nemir. Takva narav koja upravlja njenim postupcima navodi je da ignoriše svaki pokušaj muža i da podcjenjuje njegova nastojanja da joj udovolji uprkos svemu, jer od nje ce naići samo na nezahvalnost i nezadovoljstvo onim što joj on nudi. Pitanje koje bih ja uputio takvoj ženi bilo bi: “Šta je tvoj cilj? Šta želiš postići tim svojim ponašanjem? Da li želiš samo privući pažnju i sažaljene ljudi na sebe? Da li je to ispravan cilj i gdje je tu ponos i čast koju bi trebala imati jedna muslimanka?

Ko ti je rekao da takvo ponašanje treba izazvati sažaljenje drugih ili posebno tvoga muža? i ljudi i tvoj muž će se umoriti od tvog ponašanja koje neće izazvati njihovo sažaljenje nad tobom, već, naprotiv, njihovu dosadu i ljutnju. ‘Ennanah’ na zna da komunicira s društvom, pa ni sa svojim mužem. Prema njemu se ponaša tako da se postepeno samo udaljava od njega i biva ubrzo odbačena s njegove strane.

‘Menannah’ je ona koja čovjeka podsjeća na svoje prohtjeve. To znači da kad god mužu učini neko dobro ili pak svojoj djeci, nakon toga ona ga obavezno uvijek podsjeća na svoje potrebe i na to da on sad treba da bude velikodušan prema njoj, jer ona je njemu, navodno, učinila nešto što on uopšte i ne zaslužuje. Pošto se već udala za njega, ona će ga stalno podsjećati na to da je odbila bolju priliku zbog svoga muža, nekoga bogatijeg, ljepšeg i viseg staleža od njega. Ako sama vodi brigu o domaćinstvu, uvijek će ga podsjećati na sav svoj trud i porediti se sa ženama koje imaju spremačice u kućama i na to kako te žene samo odmaraju i drugima naređuju šta da se radi.

Ona sputava bračnu ljubav, a zauzvrat nudi samo gomilu zahtjeva. Kao da bilježi sve što radi na veoma materijalistički način tako da uzdiže sebe iznad svoga supruga i pojačava njegov osjećaj da joj možda nije pružio dovoljno i nije ispunio svoju dužnost prema njoj. Ženini zahtjevi i stalna prigovaranja, pa bilo to u svađi ili ne, veoma su ružan čin. Kod muža to stvara osjećaj nesigurnosti, nesposobnosti da uživa u tome kad ona nešto učini za njega jer uvijek mu je na umu da će to ona opet iskoristiti i on kaže tad samome sebi: “Naravno, ona će me opet podsjetiti na ovo kad god joj se prohtije, o hoće…zaista hoće!”

‘Haddakah’ bi se mogla opisati kao ona koja žali za svojom majkom, a neki kažu i za svojim bivšim suprugom. Bez obzira na to, evo da kažem u čemu leži problem. Ona koja stalno žali sa svojom majkom više nego sto bi trebala nije izgrađena kao samostalna ličnost. Muškarac koji se oženi sa ženom tipa ‘hannanah’ kao da se oženio sa dvije žene: suprugom i sa njenom majkom. Njena majka se uvijek efektivno miješa u njen brak, bez obzira živjela ona sa njom ili u svom vlastitom domu. Takva žena uvijek izvještava majku o detaljima svog bračnog života i priča joj sve o svome mužu. Majku pita o svemu, traži njene savjete, u svemu je sluša, telefonira joj tako često da to postaje iritirajuće, gotovo non-stop je u kući svoje majke i kao da uvijek govori: »Mamice! Mamice! Mamice!»

Nadam se da me niste pogrešno shvatili  I razumjeli da se zalažem da se kćer  potpuno odvoji od svoje majke. Nikad! Protiv toga nemam nista reći i nije svrha ovoga o čemu pričam. Ispunjavati svoje dužnosti prema svojoj majci nikako ne znači da žena treba da ugrožava svetost i privatnost bračnog života nje i njenog muža i izložiti ga tako otvoreno javnosti gdje će se uvijek naći neko da kaže svoje mišljenje o tome. Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je na to strogo upozorio kada je rekao: “Nema ništa gore od toga kad se čovjek povjerava svojoj ženi ili ona njemu, a ujutro svako od njih otkrije drugima tajne.”

Zar se može reći da je to zahvalnost mužu, ako ‘hennanah’ otkriva drugima šta se dešava između nje i njenog bračnog druga? Čovjek koji oženi ovakvu ženu postaje veoma povučen, tih, postaje veoma nervozan i osjeća da nije više u stanju da komunicira sa svojom ženom i psihički i fizički. Osjeća da je uvijek pod kontrolom i da njegov svaki pokret neko iz vana prati i zapisuje. Takođe shvata da njegova supruga nije osoba koja u životu može sama donositi ikakve odluke. Zavisna je od drugih i nema samopouzdanje.

Njena reakcije na bilo šta što joj se desi je: “Moram prvo o tome pitati mamu.” U njihovom bračnom životu sve se odlaze do daljnjeg dok ona o tome prvo ne upita mamu. A ova mama je osoba koja je brinula i odlučivala o tome šta će njena djeca obući, u koju će školu ići, s kim bi se trebali družiti, ko će im biti ljekar, itd. U ovome slučaju, muž je kao u mreži i može uraditi samo jednu od dvije stvari: Da lupi šakom o sto i direktno se obrati “mamici”, ili da se i dalje pravi glup i samo šuti “mami” i svima drugima. Da li je to upravo ono sto ‘ hennanah’ želi? To ona treba sama odgovoriti!

Što se tiče žena iz kategorije ‘Kejtul’Kafaa’, ova kategorija žena je sama po sebi pojašnjena. Muškarcu se nikada srce neće smiriti srce sa ženom koja ima lošu prošlost i reputaciju koja je poznata njihovoj okolini. Uvijek će ga kopkati misli:’S kim je bila’ i ‘Šta je radila’. Svoju ženu će uvijek gledati sa ‘sumnjom’, i kada se dese bračni problem, uvijek će sam sebi prigovarati zašto je oženio ženu takvog ‘profila’.

El-heddakah, žena koja je u pravom smislu riječi “dunjalučarka”. Ona konstantno želi da posjeduje najnovije modele haljina, torbica, cipela, i nakita. Ona žudi da ima najljepši namještaj i pokućstvo. Opsjednuta je idejom dobivanja poklona, i tim činom smatra da je vrijedna, pažena i mažena. Ovo postaje ogroman i maltene nerješiv problem za muža ukoliko nije imućan i situiran. Takve žene jednostavno imaju problem da se rješe te svoje osobine zauvijek. Povremeno mjenjaju svoje želje koje imaju i usmjeravaju ih na djecu, te stoga žele da suprug kupuje djeci najnovije igračke, garderobu i tako dalje.

El-berrakah – Pored toga što imaju očigledno nedostatak samopouzdanja i što nisu zadovoljne svojim prvobitnim izgledom, ovakve žene također imaju potrebu da se prezentuju krugu prijateljica kao lijepe i dotjerane. Opsjednute su svojim izgledom, i svjesne su da mogu da u jednu ruku dominiraju svojim izgledom, i izmame divljenje prijateljica. Bitno im je površinsko, i sa ovom opsesijom nerijetko zanemare dubinske osobine svoje ličnosti, na kojima bi vjerovatno kao i većina nas trebale da rade. Ova opsesija im postaje prioritet, te stoga zanemaruju neke jako bitne životne stvari.

Iako muškarci u svakom slučaju vole i cijene da imaju lijepu i dotjeranu suprugu, svako pretjeravanje i prepuštanje ovoj vrsti ženske “strasti” će izazvati muževo negodovanje i nezadovoljstvo njom i njenim ponašanjem i provođenjem jako puno vremena kako bi išla u krajnost i zadovoljila svoju potrebu. U ovom slučaju je također veoma riskantno prepustiti ženu samoj sebi, jer može da dođe do toga da će ona preći u sljedeću etapu slijeđenja strasti i htjeti da takva izlazi vani, što naravno nije dozvoljeno.

El-sheddekah – Ova vrsta žena također ima potrebu da razgovara s nekim konstantno, da bude u centru pažnje kada ovo radi. Ona želi da se obrati prvenstveno mužu na način na koji smatra između ostalog da će joj biti ukazana pažnja. Osobe koje prekomjerno pričaju dovode se u situaciju da prenose tuđe riječi, da nadodaju i uveličavaju događaje i dešavanja iz svoje okoline. Skladno tome, padaju u grijeh s takvim postupcima. Muškarce ne zanimaju iste stvari kako i žene, i u većini slučajeva takva žena će na kraju dosaditi svom mužu sa konstantnom pričom i prepričavanjima svega i svačega. Muškarci vole da razmišljaju i da se zanimaju nečim konkretnim te im ovo predstavlja određenu vrstu nepodnošljivog tereta.

Primjeri lijepog ahlaka

Pod pojmom ahlaka podrazumijevaju se unutrasnja svojstva covjeka. Covjekova cud, tj. unutrasnja svojstva, najvecim dijelom odrazavaju se na njegove vanjske postupke i ponasanje. Prema tome, ihsan, odnosno lijepo postupanje ocituje se kroz obozavanje, pokoravanje i robovanje Allahu dz.s. i kroz istinsko uvjerenje u Njega. Zato je ahlak ogledalo imana vjernika – ako mu je ahlak lijep, i iman mu je jak i obratno. Islam naglasava izuzetnu vaznost ahlaka, izmedu ostalog, i pozivanjem i podsticanjem na ciscenje duse da bi se u njoj nastanila plemenita cud. Allah dz.s. kaze: „Uspio je onaj ko je (dusu) ocisti, a izgubljen je onaj ko je na stranputicu odvodi“ (Es-sems, 9,10). Lijep ahlak je jedan od ciljeva kojim tezi islam na dunjaluku. Za Poslanika s.a.v.s Allah dz.s. kaze: „A ti si zaista najljepse cudi“ (El-Kalem, 4), a nas obavezuje da slijedimo Poslanika s.a.v.s. Brojni su hadisi koji pozivaju na lijep ahlak, isticuci njegovu vrijednost: „Na mizan-tereziji nece nista biti teze od lijepog ahlaka“ (Ebu-Davud i Tirmizi, sahih), „Uistinu ce onaj ko je lijepog ahlaka dostici stupanj postaca i klanjaca (Muslim), „Uistinu su medu najboljim od vas oni koji su najljepseg ahlaka“ (Buharija). Kada je bio upitan o tome sta najvise uvodi u Dzennet, Poslanik s.a.v.s je rekao: „Bogobojaznost i lijep ahlak“ (Tirmizi i Ibn-Hibban, sahih). A s druge strane, primjeri loseg ahlaka popraceni su zestokim prijetnjama. Slijedeci hadis na vrlo upecatljiv nacin skrece paznju na stetnost i opasnost nepravde: „Gubitnik je moga ummeta onaj ko dode na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je psovao tog i tog, potvorio tog i tog, u imetku zakinuo tog i tog, prolio krv tog i tog, udario tog i tog…, pa ce se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu ih nestane prije nego sto se svima oduzi, onda ce se uzeti od njihovih losih djela i prebaciti na njega, pa ce se zajedno s njima (djelima) strovaliti u Vatru.“ (Muslim). Sabur je, inace u Kur’anu spomenut na oko devedeset mjesta, i zajedno s njim kao njegovi plodovi spomenute su razne nagrade i veliko dobro: „Mi cemo vas, uistinu, na kusnju stavljati sa malo straha i gladu i gubitkom u imecima, zivotima i ljetini. A ti obraduj strpljive, koji, kad ih kakva nevolja zadesi, kazu: Mi smo, uistinu, Allahovi i zasta cemo se Njemu vratiti“ (El-Beqare, 155,156). Isto tako: „O vjernici, trazite pomoc strpljivoscu i namazom. Allah je doista sa strpljivima“ (El-Beqare, 153). A Allahov Poslanik s.a.v.s. veli: „niko nije dobio bolji i veci dar od sabura“ (Buhari). Kao sto se vjerniku porucuje da u nevolji i beznadu trazi pomoc u saburu, da bi time skladno potvrdio Allahovu dz.s. Uzvisenost i Njegovu odredbu nad njim, tako isto od njega se trazi da u momentima rahatluka i blagostanja bude zahvalan Allahu. Njegova zahvalnost ujedno bi bila i njegovo priznanje i ocitovanje da je to blagodat od njegova Gospodara. Allahov Poslanik o tome kaze: „Cudno li je ponasanje vjernika! Svako njegovo stanje jeste korist za njega, a to ne vazi ni za koga osim za vjernika; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu dz.s., i time postize korist za sebe, a ako ga pogodi kakvo zlo ili steta, on se strpi i postojano drzi i time postize korist (nagradu od Allaha, dz.s.), za sebe“ (Muslim). Uz to, zahvalnost Allahu dz.s., na Njegovim blagodatima produzuje, ucvrscuje i povecava blagostanje, a i stiti od Allahove dz.s. kazne. Allah dz.s. kaze: „Ako budete zahvalni, Ja cu vam, zacijelo, jos vise dati“ (Ibrahim, 7), kao: „Allah vas nece kaznjavati ako budete zahvaljivali i vjerovali. Allah je Blagodaran i Sveznajuci“ (En-Nisa, 146) Slijedi nastavak (preuzeto iz knjige Islamsko znanje)

40 hadisa o ramazanu

40 hadisa o ramazanu

1. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio! (misli se na male grijehe)

2. Ebu Hurejre, r.a., takođe, prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ: Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatvore džehennemska vrata a šejtani se povežu!

Tumačeći ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade više dobra, što automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti, onemogućavaju se pristupi šejtanu i na, taj način, oni izgledaju povezani!

3. Ebu Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!

4. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo primada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!

5. Ebu Hurejre, r.a., takođe, od Poslanika, ﷺ, prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!

6. On, takođe, kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah is usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska!

7. On prenosi od Poslanika, ﷺ, i sljedeći hadis: Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!

8. On, takođe, prenosi i ovaj hadis: Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!

9. Sehl b. Sa'd, r.a., prenosi da je Poslanik islama, ﷺ, rekao: U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući?! Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući!

10. Talha b. Ubejdullah, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, ﷺ, došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec Ramazan, osim ako ti još nesto hoćeš dobrovoljno!

11. Huzejfe b. el-Jeman, r.a., prenosi da je čuo Vjerovjesnika, ﷺ, kako kaže: Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekjata!

12. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Poslanika, ﷺ, da je rekao: Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite ša'ban tridesetim danom!

13. Abdullah b. Omer, r.a., prenosi od Poslanika, ﷺ: Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko već posti neki post neka ga onda i dovrši!

Ovdje se misli, kako tvrde islamski učenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako dočekuje taj mjesec. Time se želi odvojiti nafila od farz-posta!

14. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina ša'bana!

Neki učenjaci smatraju da je ovo Poslanikova, ﷺ, preporuka kako bi vjernik bio jači i spremnije dočekao ramazan!

15. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., prenosi od Poslanika, ﷺ: U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!

16. Abdullah b. Mes'ud, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Ko ima mogucnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!

17. Sevban, r.a., prenosi od Poslanika islama, ﷺ, da je rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post čitave godine!

18. Ebu Ejjub, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, ﷺ, sličan hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa sest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio!

19. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće!

20. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi!

21. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, ﷺ, je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!

22. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet!

23. Od Amra b. el-Asa, r.a., se prenosi da je Muhammed, ﷺ, rekao: Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur!

24. Od Sehl b. Sa'da , r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom!

25. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Moji najdraži robovi su oni koji najviše žure sa iftarom!

26. Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona čista!

27. Enes b. Malik, r.a., kaže: Allahov Poslanik, ﷺ, bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi nasao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!

28. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je to Allah nahranio i napojio!

29. Aiša, r.a., kaže: Allahovog Poslanika, ﷺ, je zaticala zora, a on je od odnosa sa svojim ženama bio džunub pa bi se tada okupao i postio!

30. Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanju!

31. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, došao kod Sa'da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo i, nakon toga, proučio dovu: Neka se kod vas ifare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!

32. Od Aiše, r.a., se prenosi da je Muhammed, ﷺ, rekao: Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina!

33. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahovom Poslaniku, ﷺ, je došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, majka mi je umrla a ostala je dužna mjesec dana posta. Hoću li ja to za nju nadoknaditi?! Da - rekao je on - jer dug prema Allahu je najpreči da se obavi!

34. Od njega se, takođe, prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku,ﷺ, i spomenula mu da je njena sestra ostala dužna postiti mjesec dana, budući da je, ploveći morem, umrla i nije to izvršila. Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: Posti za svoju sestru!

35. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!

36. Od, Aiše, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, preporučio: Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!

37. Aiša, r.a., kaže: Pitala sam Poslanika, ﷺ: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila? On je odgovorio: Uči: ALLAHUMME INNEKE 'AFUVVUN, TUHUBBU-L-'AFVE, FA'FU 'ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!

38. Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, ﷺ, bi provodio noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji!

39. Abdullah b. Omer, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, ﷺ, je boravio u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana!

40. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, ﷺ, i upitao ga: Allahov Poslaniče, uputi me na djelo, s kojim ću, ako ga budem uradio, ući u Džennet! On mu odgovori: Da obožavaš Allaha, ne pripisujući mu druga, da obavljaš namaz, da daješ zekjat i da postiš ramazan! Beduin tada reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ja na ovo ništa dodati neću! Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, ﷺ, je tada rekao: Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u jodnog od stanovnika Dženneta, onda neka pogleda u ovoga!

Musliman je muslimanu brat

Prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:''Musliman je muslimanu brat, ne čini mu zulum niti ga predaje, ko pomogne brata muslimana kad mu bude potrebno, Allah će njega pomoći kad mu bude potrebno. Ko sakrije mahane muslimana, Allah će sakriti njegove mahane na Sudnjem danu.'' (Mutefekun alejhi)

U predaji koju prenosi Ebu-Hurejre,radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ''Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne laže ga niti ga na cjedilu ostavlja. Svaki musliman muslimanu je haram, haram mu je njegova čast, imetak i krv. Bogobojaznost je ovdje'', a u Muslimovoj predaji stoji: ''Pokazavši na prsa tri puta, dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana.'' (Et-Tirmizi, Hasen Sahih)

 Riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ''musliman je muslimanu brat'' tj. brat po vjeri, kao što kaže Uzvišeni: ''Vjernici su samo braća.'' (El-Hudžurat, 10.) a u suri veli: ''pa ste postali, Milošću Njegovom, braća.'' (Ali- Imran 103.) Ovo brastvo po vjeri je, kada bude u ime Allaha, jače od brastva po krvi. Ponekad se među braćom po krvi razlikuju potrebe i zahtjevi, tako da ti rođeni brat može postati največi neprijatelj. Dok je bratstvo po vjeri vječno i nikad ne prestaje, ni na dunjaluku pa čak ni na ahiretu, kaže Uzvišeni Allah: ''Tog Dana će oni, koji su jedni drugima bili prijatelji, postati neprijatelji, osim bogobojaznih.'' (Ez-Zuhruf, 67.)

Znači, svako će od tebe pobjeći, dragi brate i sestro, toga Dana, majka tvoja, otac, brat, djeca, žena, prijatelji koji su nekada tvrdili da bi za tebe sve dali. Toga dana, o tebi će se raspitivati samo tvoj brat po vjeri kojeg si imao i volio u ime Allaha. On te ni tada, u tim najtežim trenutcima, neće zaboraviti. To pravo i iskreno brastvo.

Zatim kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: ''Ne čini mu zulum, niti ga predaje.'' tj. ne čini mu zulum u njegovom imetku, tjelu, časti, porodici, jednom riječju rečeno, ne nanosi mu ni najmanji vid nepravde bilo koje vrste. ''I ne predaje ga'', znači ne predaje ga onome ko će mu zulum činiti, već ga brani i štiti od zla. U tom smislu su islamski učenjaci rekli: ''Obaveza je svakom vjerniku da brani svoga brata muslimana, njegovu čast, imetak i tijelo.'' Prema tome, dragi moj brate, na tebi je obaveza da braniš i štitiš čast muslimana, pa ako čuješ da ga neko ogovara ili psuje, stani u njegovu odbranu i ne dozvoli nikome da to sebi priušti. Također, ako ga htjedne neko napasti ili ubiti, tebi je obaveza da ga braniš ukoliko si u mogućnosti. Zatim, ako neko htjedne da mu oduzme imetak, tebi je obaveza da mu ga sačuvaš i zaštitiš...

O muslimani, Allahovi robovi, bojte se Allaha, dželle še'nuhu, i dobro shvatite ove Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi! Znajte da nam je obaveza da odbranimo našeg brata muslimana ma gdje on bio. A danas se na svakom mjestu prolijeva muslimanska krv, bezpravno se uzimaju njihovi imetci, obeščašćuju njihove porodice. Gdje su njihova braća muslimani. Ovo je stvar od koje se insan ne može načuditi i naplakati. Da toliki broj muslimana posmatra sve ovo, ali niko da izusti jednu riječ, što je najmanji vid pomoći, da se pomogne tim ljudima.

Zatim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nastavlja pa kaže: ''Ko pomogne svoga brata kad mu to bude potrebno, Allah će njega pomoći kad mu bude potrebno.'' Znači, ako tvoj brat bude muhtadž, potreban tvoje pomoći, pomozi ga, pa će tebe Allah pomoći kad ti budeš muhtadž i potreban pomoći, a divan li je on pomagać! Iz ovoga možemo razumjeti da onaj ko čini nepravdu svome bratu muslimanu, ili ga prodaje onome ko će mu nepravdu činiti, ne osjeća pravo i iskreno bratstvo prema njemu. Onaj ko ne pomogne svome bratu muslimanu, propušta veliko dobro a to je da Allah bude njegov pomagać onda kada mu je pomoć potrebna.

Zatim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: ''Ko otkloni od muslimana jednu brigu, Allah će njemu otkloniti brigu na Kijametskom danu.'' Briga je potištenost i teškoća, zbog čega čovjek osjeća muku i tugu u sebi. Pa ukoliko otkloniš od svog brata muslimana ovakvu brigu, Allah će od tebe otkoniti brigu na Kijametskom danu.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: ''Ko sakrije mahane brata muslimana, Allah će sakriti njegove mahane na Sudnjem danu.'' Ovo nije generalno pravilo, jer prikrivanje mahana nekada biva pohvalno a nekada zabranjeno. Pa na primjer, nije dozvoljeno prekrivati velikog griješnika koji javno griješi. Njegove greške, ne da nećemo sakriti, nego ćemo ih objelodaniti i upozoriti na njega, a sve to iz straha da se ljudi ne povedu za njim u činjenju onoga što im je njihov Gospodar zabranio. Međutim, ako čovjek ne griješi javno, i nije ustrajan u tome, i ne postoji mogućnost da će se drugi povesti za njim, onda je njegove greške pohvalno sakriti od drugih ljudi. Ako tako postupiš, Allah će tvoje greške sakriti na dunjaluku i na Ahiretu.

U predaji koju prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, su došle još neke druge riječi, pa kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: ''Ne iznevjerava ga, ne laže ga, niti ga na cjedilu ostavlja.'' Znači, ne iznevjerava ga u onome što mu je povjerio, bilo da se radi o imetku, tajnoj, ili bilo kakvom drugom emanetu. Zato, dragi brate, nije ti dozvoljeno da iznevjeriš svoga brata muslimana makar on tebe i iznevjerio, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,: '' Ispuni emanet prema onome koji ti ga je povjerio, i ne iznevjeri onoga ko te iznevjerio.''

''Niti ga laže''; laž je haram, i nije dozvoljeno lagati ni pod kojim uslovom, pa makar bila i šala, osim u onim stvarima koje je šeria't izuzeo, a to su tri slučaja: kada je u pitanju izmirenje muslimana, u ratu i da čovjek slaže ženi ukoliko bude mnogo zahtjevala.

Dalje kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: ''Ne ostavlja ga na cjedilu.'' Ovo znači da ga ne ostavlja bez pomoći onda kada mu je pomoć najpotrebnija.

Riječi Poslanika , sallallahu alejhi we sellem,: ''Svaki musliman je muslimanu haram, haram mu je njegova čast, imetak i krv.'' Haram ti je da narušavaš čast muslimana pa da pričaš o njemu među ljudima, bez obzira bila to istina ili ne, jer je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kada je upitan o ogovaranju rekao: ''Da spomeneš svoga brata po onome što on nevoli.'' Rekoše prisutni: ''Allahov Poslaniče, a ako se to bude nalazilo pri njemu?'' Na to Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: ''Ako to bude pri njemu, ogovorio si ga, a ako ne bude, onda si ga potvorio.''

Zatim, muslimanu je zabranjeno da bespravno uzme imetak drugog muslimana bilo krađom, otmicom, prevarom ili na bilo koji drugi način. Također je zabranjena krv svakog muslimana, tako da ti nije dozvoljeno da ga ubiješ, raniš ili na bilo koji način povrjediš.

Zatim kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: ''Bogobojaznost je ovdje''. A u Muslimovoj predaji stoji: ''pokazavši u prsa tri puta''. Šta znači da je bogobojaznost u srcu? Prema tome, ako srce bude čisto i bogobojazno, to će se odraziti i na čovjekova djela, a ako srce bude pokvareno i daleko od Allaha, dželle še'nuhu, onda ni na djelima nećemo primjetiti tragove bogobojaznosti, iz razloga što čovjekova spoljašnja djela slijede ono što je u srcu. Imamo mnogo ljudi koji pogrešno shvataju i zloupotrebaljavaju ovaj hadis, pa kada ga savjetuješ i kažeš mu: ''Zašto ne klanjaš?'' On ti odgovori: ''Bogobojaznost je u srcu, važno je da je srce čisto.'' Zaista je on očiti lažac i u njegovom srcu nema ni truna bogobojaznosti, niti mu je srce čisto, jer da u njegovom srcu ima imalo bogobojaznosti i čistoće, istinski bi se pobojao Allaha, što bi se pokazalo na njegovim djelima. Ne samo da bi obavljao namaz, koji je farz, nego bi tražio da obavlja i neka druga dobrovoljna djela. Jer, kada se srce boji Allaha, onda se i udovi tjela boje Allaha, dželle še'nuhu, a kada srce griješi onda griješe i udovi tjela.

Na kraju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, završava ovaj hadis riječima: ''Dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana.'' Ponižavati brata muslimana, na bilo koji način, je haram. O tome da je to velika stvar dovoljno govori ovaj hadis, tako da onaj ko to bude radio, radi zlo koje će ga uništiti, pa makar ne činio ni jednu drugu vrstu zla. Zato nije dozvoljeno da ponižavaš muslimana i da umanjuješ njegovu vrijednost makar on bio mlađi, siromašniji i manjeg znanja od tebe.

Ponižavanje ljudi je oholost, da nas Allah sačuva toga, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: ''Oholost je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.'' Stoga musliman poštuje svoga brata muslimana i uvažava ga, a u narodu se kaže: ''Poštuj ljude, poštovat će te, ponižavaj ljude, ponižavat će te.'' Svi smo mi svjedoci istinitosti ovih riječi. Naći ćeš sigurno da ljudi poštuju blagog, skromnog čovjeka a mrze i ponižavaju oholog i gordog čovjeka, i kad ne bi imali kakvu potrebu kod njega niko ne bi ni pričao sa njim. Molim Gospodara svjetova da nas okoristi ovim mudrim riječima našeg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i da nam pomogne da poruke ovog hadisa prihvatimo srcem i prenesemo u našu praksu. Naša poslednja dova je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. 

O ljubavi..

Amr Dinar,koji prenosi od Tavusa,a on od Ibn Abbasa r.a. prenosi da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku s.a.w.s.:"Allahov Poslaniče, ja sam odgojio jednu siroticu koju sada prose dvojica mladića. Jedan imućan, drugi siromah." Allahov Poslanik s.a.w.s. reče mu:"Za dvoje zaljubljenih ne postoji ništa drugo osim ljubav." Ovaj hadis prenosi od Amra Sulejman bin Musa

Riječi Uzvišenog:"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.." (El-Maida,2) 
i "Onome ko se bude za dobro zalagao, bit će i njemu udio u nagradi." (En-Nisa, 85) osnova je onog ko se zauzima za zaljubljene i pomaže ih u dobru. U Buharijevom Sahihu bilježi se predanje u kojem stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s.kada bi mu došao neko povodom neke potrebe koju je imao, običavao govoriti:"Zauzimajte se jedni za druge, bit ćete radi toga nagrađen. Allah dž.š. će jezikom  Svoga Poslanika s.a.w.s. presuditi onako kako je On zadovoljan." Buharijev Sahih (2/520) pod brojem 1365 

Jedna prekrasna dova kojom tražimo ljubav za nas same a i za druge jeste i ova:"Allahu moj, ja Te molim za tvoju ljubav, ljubav prema onima koji Tebe vole i ljubav prema djelima koja će mi priskrbiti Tvoju ljubav. Allahu moj, ljubav koju si mi podario usmjeri prema onome što Ti voliš, ono što si mi uskratio što ja volim nadomjesti mi onim što Ti voliš. Allahu moj, učini da mi ljubav prema Tebi bude draža od ljubavi prema porodici, imetku i od hladne vode kada sam veoma žedna. Allahu moj, učini da me Ti voliš, Tvoji meleci, vjerovjesnici i poslanici i Tvoji dobri robovi. Učini me od onih koji Te vole i koji vole Tvoje meleke, vjerovjesnike i poslanike, i Tvoje dobre robove. Allahu moj, oživi moje srce ljubavlju prema Tebi i učini me onakvim/vom kakvim/vom ćeš Ti biti zadovoljan. Allahu moj, učini da Te svim srcem volim i da krajnjim naporom nastojim da Te učinim zadovoljnim samnom. Allahu moj, učini da sva moja ljubav bude usmjerena prema Tebi i učini da svaki postupak koji uradim bude s ciljem da Tebi udovoljim. Amiin.. "

Tewhid

Šejhul-islam Ibn Tejmijje rahimehullah kaže: "Tewhid je temelj imana, to je govor po kojem se razlikuju stanovnici Dženneta od stanovnika Vatre, on je cijena Dženneta. Ničiji Islam nije ispravan bez njega."

Vjerovanje u Allahovo subhaneh we te'ala jedinstvo, Koji nema druga u svojoj Vlasti, podrazumijeva da prije svega uništimo idole koji se nalaze u ljudskom srcu. Hasan bin Alija el-Mutavijj rekao je: "Idol svakog čovjeka je njegova strast. Ko tog idola razbije suprotstavljajući se njemu zaslužuje da se zove hrabrim čovjekom".

Najbolji je razum onaj koji se veže za Allaha dž.š., koji koji ga srcem i jezikom stalno spominje, ono što mu je Allah objavio slijedi, pa mu suze iz očiju poteknu iz straha da ne razočara Svevišnjeg i svjestan je da su nedaće koje zadese ljude na ovom dunjaluku samo prolazna iluzija, koprena, koja je nalik tamnici za dušu, nakon koje će uistinu doći dan Kada će Allah dz.s. okupiti sve ljude na jednom mjestu i na Sudnjem danu obradovati one časne:"Neka ustanu bogobojazni i neka uđu u mjesto gdje ih svakojake počasti čekaju."

Ibn Kajjim, rahimehillah, kaže: ''Tevhid je najprefinjenija, najčišća i najbjelja stvar ove vjere tako da se i najmanje nečistoće na njemu primjećuju. Tevhid je poput bijele i čiste odjeće na kojoj je i najmanja trunka nečistoće uočljiva ili kao kristalno čisto staklo na kojem se vidi bilo kakav nedostatak.“ (El-Fevaid, 1/184)

DODATNI ZIKROVI NAKON SABAH I AKŠAM NAMAZ

Ummu Seleme r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nakon sabah namaza izgovarao:"ALLAHUME, INI ESELUKE ILMEN NAFIAN, VE AMELEN MUTEKABBELEN VE RIZKAN TAJJIBEN." Allahu moj, ja Te molim da me poučiš korisnom znanju, da primiš moja djela i da mi daš lijepu opskrbu."(prenosi Ebu Ja'la 12/361/6930)

Također, Poslanik sallallahu alejhi we selleme,podsticao je ashabe da prije nego nešto progovore, neposredno poslije sabah i akšam namaza, nakon riječi:"Ja zel-dželali vel-ikram" po deset puta prouče:"LA ILLAHE ILLALLAHU, VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL MULKU VE LEHUL-HAMDU BI JEDIHIL-HAJR. JUHJI VE JUMITU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR."

Nema istinskog božanstva mimo Allaha, koji nema saučesnika. Njemu sva vlast i zahvala pripadaju. U njegovoj ruci je svako dobro. On je taj koji umrtvljuje i oživljava i On je Svemoćni."Prenosi Tirmizi (3/173/2800 i 2765) U nastavku citiranog hadisa stoji:"Ko to izgoori, bit će mu za svaki put upisano deset dobrih, oprošteno deset loših djela i bit će uzdignut deset stepeni."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, podsticao je ashabe da nakon akšam i sabah namaza sedam puta izgovore:"Allahume,edžirni minen-nar!" Allahu moj, spasi me vatre džehennemske! (Ebu Davud, str.1150-5079)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,rekao:"Ko kaže stotinu puta SUBHANALLAH i LA ILLAHE ILLALLAH, poslije sabah-namaza, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko morske pjene."Nesai, 1/435/1353