Voljeti, ali znati koga,...

 

Samo Gospodar tvoj je vječan.

Sve bude i prodje.

Voljeti, ne voljeti, voljen ili ne voljen biti,....biti shvaćen ili nesvaćen, biti cjenjen ili odbačen,...

Kulu men alejha fan.

Garibi su oni koji uvijek svoje rance na ledjima nose.

Blago njima, onima koji u svoje rance pakuju dobra djela, o Gospodaru svome misleći, ja Hajju ja Kajjum,....

Rekao je Ibn Tejmijje r.a.: "Ponekad osjećaj da si stranac (guraba) biva u pojedinim propisima šerijata, a ponekad to biva u pojedinim mjestima. Tako da u mnogim mjestima bivaju skriveni pojedini propisi šerijata usred čega postaje stranac među ljudima i te propise ne znaju osim jedan poslije jednog. I pored toga, blago onome ko se prihvati šerijata kako je to naredio Allah i Njegov poslanik." ( Medžu`a Fetava). 

I rekao je Ibn Kajjim r. a.: "Ovo su ti stranci koji su pohvaljeni i kojima se zavidi. I zbog njihovog veoma malog broja među ljudima nazvani su stranci-garibi. Kao što većina ljudi nema te osobine. Pripadnici islama su stranci među ljudima. Mu`mini su stranci među pripadnicima islama. Učeni su stranci među mu`minima. Ehlu Sunet od učenjaka koji sunet razlikuju od strasti i novotarija su stranci, a koji pozivaju sunnetu i saburaju na uznemiravanju onih sa kojima se razikuju su još više stranci. Međutim, oni su uistinu Allahovi miljenici i nisu stranci, već su stranci među većinom." 

Božiji Poslanik -neka je na njega Božija milost i spas, u vjerodostojnim predajama je nagovijestio ovo stanje: "Zaista je islam počeo kao stran, i vratiće se kao stran kao što je počeo, i blago strancima." ( Muslim 1276) . 

Mudzahid sopstvenog dzihada

Imam el-Šatibi rhm., kaže slijedeće: "Proživljavao sam sličnu situaciju i stanje koje je proživljavao i kroz koje je prolazio poznati imam, hafiz Abdurrahman Ibnu Betta rhm., sa ljudima svoga vakta.

Govoreći o sebi, kaže slijedeće: "Čudio sam se mom halu, ne bitno bio na putu ili kod kuće, sa bližnjim ljudima, ili daljnjim, sa poznanicima ili nepoznanicima. Kada bih se našao u Mekki, ili Horosanu, ili ostalim mjestima, većina onih s kojima sam se susrećao, bilo da su u pitanju moji istomišljenici ili neistomišljenici – svi su me pozivali slijeđenju onoga što govore i zastupaju, i tome da srčano prihvatim njihovu priču, i njihovoj istinitosti da posvjedočim.

Ako potvrdim nečiju priču, i posvjedočim istinitost njegova govora – što većina ljudi ovog vremena radi – u tom slučaju bivam povoljnom i odgovarajućom osobom, prijatnom, dobrom i zgodnom - jednom riječju istomišljenik (muvafik)!

Ako slučajno zastanem na jednom slovu njegova govora, ili se kritički osvrnem na neki njegov postupak – u tom slučaju postajem nepovoljnom i neodgovarajućom osobom, neprijatnom, lošom i nezgodnom – jednom riječju neistomišljenik (muhalif)!

Ako kažem da Kur'an ili Sunnet govore suprotno o onome što on govori ili radi – nazvaće me haridžijom!?

Ako mu navedem neki hadis iz oblasti tevhida – nazvaće me mušebbihom!?

Ako bude u pitanju govor o snu – nazvaće me salimijjom!?

Ako bude u pitanju iman – nazvaće me murdžijom!?

Ako bude u pitanju govor o djelima – nazvaće me kaderijom!?

Ako bude u pitanju govor o ma'arifi (srčanoj spoznaji nečega) – nazvaće me kerramijom!?

Ako bude u pitanju govor o vrijednosti Ebu Bekra i Omera – nazvaće me nasibijjom!?

Ako bude u pitanju govor o vrijednosti Ehlu-Bejta – nazvaće me rafidijom!?

Ako prećutim tefsir nekog ajeta ili hadisa, i ne kažem ništa više od onoga kako sami ajet ili hadis glase – nazvaće me zahirijom!?

Ako ih prokomentarišem nečim drugim – nazvaće me batinijom!?

Ako odgovorim te'evilom – nazvaće me eš'arijom!?

Ako ih poreknem – nazvaće me mu'utezilom!?

Ako bude u pitanju govor o nekim sunnetima, poput kira'eta – nazvaće me šafijom!

Ako bude u pitanju govor o kunut dovi – nazvaće me hanefijom?

Ako bude u pitanju govor o Kur'anu – nazvaće me hanbelijom!?

Ako preferiram mišljenje nekog od imama – optužiće me na to da se loše ophodim sa ostalim imamima, i da im stepen obaram?!

Da zlo bude još gore, ovakva i slična imena mi daju onda kada iščitaju određene hadise Poslanika s.a.w.s., predamnom, i koliko god se složio u mišljenju sa jednim, neprijateljstvo prema meni ispolji drugi, a ako budem kroz prste progledivao njihovom džematu, rasrdiću i naljutiti Allaha dž.š., i tada me od Njega niko neće moći zaštiti!


Ja ću se čvrsto držati Kur'ana i Sunneta, a oprosta ću od Allaha, pored kojeg drugog boga nema, tražiti, a On prašta, i milostiv je!

Imam Ibnu Betta rhm., je lijep primjer i kudva, poznati učenjak, muhaddis, šejhul-Irak, Ebu Abdullah Ubejdullah b. Muhammed b. Muhammed b. Hamdan el-'Akberi el-Hanbeli, i autor je poznatog djela "El-Ibaneh el-Kubra", sastavljenog u tri toma. Rođen je 304.h.g., i bio je od onih čija se dova vrlo često primala (mustedžabul-da'ave). Umro je u mjesecu muharremu 387.h.g.. (Sijeru E'alamin-Nubela', 16/529.)

LJubav

Prenosi se od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu 'anhu, da ga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, jednom uzeo za ruku, te rekao: „Hej Mu'aze, tako mi Allaha ja tebe volim! Tako mi Allaha, ja te zaista volim!“ Zatim mu je rekao: „Savjetujem ti, Mu'aze, da nepropuštaš priliku da na koncu svakog namaza proučiš: „Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam, da ti zahvaljujem i da ti lijepo ibadet obavljam! (Allahumme, e'ini 'ala zikrike we šukrike we husni 'ibadetike!)“ (Ebu Davud, 1522; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Golub i pauk

Dogadjaj iz Hidzre.

Poslanik i Ebu Bek se skalanjaju u pecinu Sevr, a za njima idu musrici. Kada su Poslanik i Ebu Bekr usli unutra Allah salje goluba da svije svoje gnijezdo na ulazu u pecinu, a pauk je ispleo mrezu na samom ulazu kako bi zavarao tragace. U ovom momentu Ebu Bekr nije strahovao za sebe, bojao se za Poslanika. Usavsi u pecinu zaceplja sve rupe iz kojih bi mogao izaci kakav smrtonosni skorpion, ili zmija otrovnica. Dok ovo radi Ebu Bekr drhce od straha i pita se sta ako ih dusmani nadju, ako uhvate Poslanika, zasigurno ce ga ubiti. Njegov nemir se jos vise povecava kada zacu topot kopita njihovih konja te zacu glasove. Dojahase do pecine te bacise pogled prema njoj i vidjese paucinu na ulazu, a golub je mirno sjedio u svom gnijezdu. Zbog svog kibura nisu sjahavali sa konja, a da su sjahali ugledali bi Poslanika i Ebu Bekra. Ebu Bekr gleda u noge njihovih konja, dok ga nemir jos vise obuzima i baca prema Poslaniku poglede prepune straha. Poslanik vidi njegovu uznemirenost i njegov strah te ga umiruje rijecima: “Sta mislis, Ebu Bekre o dvojici s kojima je Allah treci?!

 Sta mislis, Ebu Bekre o meni i o tebi, a Allah je uz nas. Moze li nam se nesto desiti? Moze li nam neko nauditi? Ebu Bekr ga gleda dok rijeci Poslanika silaze kao mehlem na njegovo srce umirujuci ga. Musrici jos malo postajase, okrenuse se i odose. Ovaj dogadjaj, ova pouka se nalazi spomenuta u Kur’anu gdje Allah kaze: “Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svom: "Ne zalosti se! Uistinu, Allah je s nama." Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri. (Et-tevbe, 40)

    Ovo je primjer iskrenog pouzdanja u Allaha Uzvisenog, primjer vjere u Njegovu pomoc i oslanjanja na Njega u najtezim momentima. To je ujedno jasan dokaz istinitosti Poslanikove misije. U tim kriticnim momentima on je smiren, jer zna da ga Allah koji ga je poslao kao milost ljudima nece ostaviti niti napustiti. Da li cemo ovakvu smirenost naci kod onoga koji sebi lazno pripisuje poslanstvo, naprotiv necemo. Ono sto ulijeva ovakvu smirenost u srce Poslanika jeste dubok iman u Allaha i Njegovu milost.

 Ovo je i za nas pouka da i mi u slicnim situacijama se moramo uzdati u Allaha, jer ako je Allah sa nama niko nas ne moze  pobijediti, niti nam iko moze nauditi. Allah Uzviseni kaze: “A ko se boji Allaha - nacinice mu izlaz, i opskrbice ga otkud ne racuna. A ko se uzda u Allaha - pa On mu je dovoljan. Uistinu, Allah je Taj koji ostvaruje naredbu Svoju. Zaista je nacinio Allah svakoj stvari mjeru. (Et-Talak, 2-3)

 "Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima" (Al Baqare 45)

Zasto kusnja, Allahu, zasto?!

Od Suhejba er-Rumija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Cudna li je stvar vjernika?! Svako

stanje za njega je dobro. A to nije ni skim osim sa vjernikom. Ako mu se desi nešto lijepo on se zahvali Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakva nedaca, on se strpi pa mu to bude dobro za njega." (Muslim)

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kome Allah želi dobro - iskuša ga" (Malik i Buhari)

Od Ebu Seida r.a. i Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:"Nece vjernika zadesiti ni teškoca, ni bolest, niti zabrinutost, niti tuga, niti bilo kakva nedaca, ni žalost, pa cak ni trn koji ga ubode, osim da mu time Allah ne izbriše nešto od njegovih grijeha" (Mutefekun alejh)

Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Nijedna kušnja nece zadesiti vjernika a da mu Allah njom nece izbrisati neki grijeh, pa cak ni trn koji ga ubode!" (Mutefekun alejh)

UKRADENA

Zelim biti ukradena! Od dunjaluka, od sjaja i bljestavila, zelim biti odstranjena!  Molim Allaha da mi se smiluje i da moje tijelo i moju dusu skrasi na sigurnom mjestu.  Istigfar cinim, da mi se Uzviseni smiluje da me smjesti u okolinu kojom je On Uzviseni zadovoljan.  Trazim od Allaha da moje oci vide zelena polja puno divljeg cvijeca koje slobodno i nesmetano raste, klanjajuci se Njemu samo!  Trazim od Allaha da me smjesti pored cistih rijeka, koje teku tokovima svojim netaknuto, ne zagadjeno, gordno i smireno!  Molim Ga Jedinog da u moje usi ulazi samo poj slobodnih ptica koje odu spjevavaju samo Njemu.  Molim Ga Svemoguceg da moje oci vide samo ljepotu koja postoji zbog Njega!  Zelim da budem ukradena, odvedena tamo gdje ce moja cula upijati dobro, plemeniti i zdravo, od Allaha Njegovim darem insanima darivano!

Trazim utjehu u kapljicama kise koju meleci spustise, gledam njihovu cistocu i perfekciju u njihovim oblicima suznim.  Molim za oprost Allaha Vjecnog, da odkloni od mene sumnje, da odkloni od mene tamne i tmurne plastove zabrinutosti.  Molim Ga da mi podari Allahovog roba s kojim je on zadovoljan, da opere njegove nijjete i naume, da ocisti njegovu dusu! Da nas opskrbi dusevnim mirom i slobodom vjerovanja i oslanjanja samo na Njega Uzvisenog Rabba.  Molim ga da od nas odkloni zle ljude koji zulum siju, da odkloni od nas insane ne iskrenih nijjeta, da nas spasi njihove zavisti i uroka!

Sve te molim, nadasve te molim Jedini Svemoguci Vladaru i Upravitelju, upravi mojim zivotom onako kako zelis u hairu i dobru po moj zivot u Islamu i samo da ljubav moja bude tebi predana, i da moji nijjeti budu iskreni i cisti samo zarad Tebe da moje ruke rade, moje oci gledaju i moje noge koracaju,...........Allahu odvedi me stazama onih koji su pravovjerni, odvedi me putevima iskrenih, uputi me na pute koje samo ti znas da su dobri po mene i moj din i iman,......

Ukradi me od Dunjaluka, ostavi me u svojoj milosti, ostavi me u nadi i zudnji za Dzennetom,....nedaj nikome i nicemu da pomoti moju viziju Tvojih ahiretskih ljepota, sacuvaj moja dobra djela za tas, i sakrij moje sramote, ucini me taibom, pokajnicom u Tvojoj vjecnoj zastiti,...........Uslisaj o Rabbe, uslisaj moje dove iskrene

Leškario jednom jedan čovjek ispred džamije, kadli, otud naiđe njegov stari prijatelj iz djetinjstva. Tako ovaj što je ležao prijatelju stade besjediti kako se u međuvremenu obogatio, sazidao dvije kuće i magaze i, između ostalog, ispriča mu i o ljepotama i prednostima imanja dvije žene.

- Jedna je plava i sitna, mirisna kao đula. Druga je mrka kao noć, a miriše na daleka putovanja i indijski jasmin!

- Ti si sretan čovjek - reče njegov prijatelj - Hoću i ja dvije žene pa da biram kad sam srkletli ćehre: te hoću ovu, te neću onu!

Tako i bi. Ovaj se za dvije godine dva puta oženi, sve u budalastoj muškoj nadi da će živjeti kao šah. Jedna da mu na uho pjeva, druga da mu donosi kafu i agdene tufahije. Jedna da mu opaše sablju, druga da mu sa praga mahne i ko, malo zaplače kad on negdje s poslom krene. I sve tako, jedna pa druga - sreći nigdje kraja.

Naravno da nije bilo tako.

Prvu noć zaputi se on Drugoj Ženi u čardak, a ona će ti otrovna kao roj osa:

- Što si meni došao? Da sam ti draga, ne bi me za Drugu Ženu uzeo! Ja sam imala udvarača što pored mene sunca ne vide, a da se sad sa ovakvom sudbinom mirim?!

To reče i okrenu glavu duvaru.

Kad je došao Prvoj Ženi, ona je pored pendžera plakala kao kišna godina.

- Zar ti nisam bila dobra žena? Zar ti je pored mene nešto falilo? Džaba si meni došao, eno ti nje pa budi sretan! Kuku, kakvu sam sudbinu dočekala...

Kako ga obje žene iz kuće istjeraše, a sluge mu se iza leđa počeše smijati kao najvećem mahnitovu, rastuži se on i izletje u ljetnu noć kao lopov. Dugo je hodao čarsijama dok ne izbi ispred one džamije gdje je jednom slušao o ljepotama imanja dvije žene. Kad tamo - kad onaj isti čovjek leži na džamijskim ćilimima.

- Je li ti džombosao se? Što me slaga?

- E jesi mi pametan. Kako se ne upita što ja vazdan sam ležim ispred džamije? Haj, sad smo dvojica, dojadilo mi samome.