Značenje riječi: La ilahe illellah

Te riječi znače: Niko, ni na nebesima, niti na Zemlji, ne zaslužuje da se istinski obožava osim Allah jedini koji nema sudruga.

To je zbog toga što postoji mnogo lažnih božanstava koji se obožavaju, ali se jedino Allahu, koji nema sudruga, istinski ibadet čini.

Rekao je Uzvišeni: ”To je zato što je Allah istina, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju su lažni, i zato što je Allah uzvišen i velik.” (Sura El-Hadždž, 62)

A kelimei šehadet ne znači da nema tvorca osim Allaha, kao što misle neki koji znanja nemaju, jer su i nevjernici iz plemena Kurejš, oni među koje je poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, priznali Allaha kao stvoritelja i upravitelja, ali su i pored toga negirali da se ibadet treba činiti samo Allahu jednome, koji nema sudruga.

O njima Allah Uzvišeni veli: “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Sura Sad, 5)

Oni su iz ovih riječi razumjeli da one poništavaju svaki ibadet upućen nekome drugom mimo Allahu i da ograničavaju ibadet samo Allahu, a oni nisu željeli to, pa se iz tog razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, borio protiv njih, sve dok ne bi posvjedočili da nema drugog boga osim Allaha i dok ne bi postupali po onome što te riječi zahtijevaju, a to je činjenje ibadeta samo Allahu jednome, koji nema sudruga.

Ovim se poništava ubjeđenje onih koji u ovo vrijeme obožavaju kaburove i njima sličnih, a to je da riječi la ilahe illellah znače priznanje da Allah postoji, da nema drugog tvorca osim Njega, i da je On u stanju da stvara i slično tome, te da je onaj ko ima takvo uvjerenje postigao ispravno vjerovanje, pa makar  ibadet činio nekome drugom mimo Allahu, dozivao mrtve, približavao se njima raznim zavjetima, činio tavaf oko njihovih kaburova ili činio teberruk sa njihovim turbetima.

Nevjernici plemena Kurejš su znali da iz riječi la ilahe illellah proizilazi ostavljanje ibadeta nekome drugom pored Allaha i da se ibadet može činiti jedino i samo Njemu.

Da su oni kazali te riječi, pa i pored toga nastavili sa obožavanjem kipova upali bi u kontradiktornost sa samim sobom, a oni su se sustezali od kontradiktornosti.

S druge strane, danas, obožavaoci kaburova ne prezaju i ne sustežu se od te ružne kontradiktornosti. Oni govore la ilahe illellah, a zatim poništavaju te riječi svojim upućivanjem dove mrtvim evlijama i dobrim ljudima, te približavanjem njihovim kaburovima kroz razne vidove ibadeta.

Pa teško onome od koga su Ebu Leheb i Ebu Džehl bili učeniji po pitanju značenja riječi la ilahe illellah.

Preneseno je mnogo hadisa koji pojašnjavaju da riječi la ilahe illellah znače odricanje od ibadeta bilo kome drugom pored Allaha, poput raznih zagovornika i kumira, te da znače izdvajanje samo Allaha u ibadetu.

Ovo je uputa i istinita vjera sa kojom je Allah poslao poslanike i zbog koje je objavio knjige.

A ukoliko bi neko kazao la ilahe illellah, ne poznavajući značenje tih riječi i ne praktikujući ono što iz njih proizilazi ili ukoliko bi samo tvrdio da je pripadnik tevhida, a ne bi znao njegovo značenje, nego bi činio ibadet nekome drugom pored Allaha, kao npr. upućivanje dove nekome, strahopoštovanje, prinošenje žrtve, zavjetovanje, traženje  pomoći ili oslanjanje na nekoga drugog osim na Allaha, te mnoge druge vrste ibadeta, to bi onda poništilo njegov tevhid i on bi postao mušrik.

Rekao je Ibn Redžeb: “Doista, srčana potvrda značenja riječi la ilahe illellah i iskreno vjerovanje u njih podrazumijeva da se u srcu učvrsti spoznaja da je samo Allah bog, kroz  Njegovo slavljenje i veličanje, ljubav I strahopoštovanje, nadu i poštivanje, te oslanjanje na Njega.

Srce treba da bude ispunjeno time i treba da zanegira svako drugo božanstvo mimo Allaha.

Ukoliko se to desi, onda u srcu neće ostati ni ljubav, a ni želja za nečim drugim, osim za onim što Allah voli i traži, i time se negiraju sve strasti kojima duša teži, njeni prohtjevi i šejtanska došaptavanja.”

Pa ko zavoli nešto i pokori mu se, te na tim temeljima zasniva svoju ljubav i mržnju, onda je to njegov bog, a ko ne bude volio i mrzio samo zbog Allaha, te ko bude nekome prijetelj ili neprijatelj samo zbog Njega, onda je Allah njegov istinski bog, a ko bude volio i mrzio zbog strasti, pa na tim temeljima imao prijatelje ili neprijatelje, onda je strast njegovo božanstvo, kao što Uzvišeni veli: “Jesi li vidio onoga koji je svoju strast za svog boga uzeo.”(Sura El-Furkan, 43)….