Vrijednosti i odlike mjeseca Ramazana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم


Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Vrijednosti i odlike nastupajućeg mjeseca Ramazana

Naš dragi gost nam je pred vratima. A to je uistinu mjesec dobra i bereketa, mjesec kojeg je Allah, subhanehu ve te ala, odlikovao mnogim vrijednostima. Mnogobrojni ajeti i hadisi nam govore o posebnosti ovog mubarek mjeseca kojeg mi mu’mini ne smijemo propustiti da nam prođe uzalud.

Obaveznost Ramazanskog posta

Post mjeseca ramazana obavezan je za svakog muslimana i muslimanku, punoljetnog, pametnog, zdravog i onoga koji nije na putu, koji nije putnik.Post mjeseca ramazana je jedan od ruknova islama ,na čiju obaveznost upućuju Kur'an, Sunnet i Idžma'a.

Dokaz iz Kur'ana koji upućuje na obaveznost posta mjeseca ramazana su riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete." (El-Bekara, 183-185)

Dokaz iz Sunneta koji upućuje na obaveznost posta mjeseca ramazana- Ibnu-Omer r.a. prenosi da je rekao "Allahov Poslanik s.a.v.s. : 'Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.'" (Muttefekun alejh)
Muslimanska ulema (Idzma) su jednoglasnog mišljenja da je post mjeseca ramazana jedan od temelja islama. Onaj ko porekne njegovu obavezu postaje nevjernik i njegova obaveznost ne spada ni s jednog punoljetnog i pametnog muslimana, osim s nekim od opravdanih šerijatskih razloga (bolest,putovanje,....)

Ramazan je mjesec Kur’ana
Allah, subhanehu ve te ala, je objavio svoju Uzvišenu knjigu u noći “Qadr,” u mjesecu ramazanu, kao uputu ljudima i lijek za vjernike, koja upućuje najispravnijem putu i objašnjava ga, pa kaže Allah, subhanehu ve te ala u prevodu značenja: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede!” (El-Beqare, 185)

U njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci
Najvrednij dan kod Allaha Uzvišenog je u mjesecu u kojem je objavljen Kur’an, stoga se u njemu mora povećavati činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja: “Mi smo ga počeli objavljivati u noći Qadr – a šta ti misliš šta je noć Qadr? Noć Qadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Qadr, 1-5)
“Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna.” (Prevod značenja, Ed-Duhan, 3-6)


Ramazan je mjesec kada se okivaju šejtani
Ramazana je mjesec kada se umanjuje zlo na Zemlji. Zato što se lancima i okovima okivaju i vezuju džinni-odmetnici, pa zbog toga nisu u stanju da upućuju ljude na fesad, kao što to čine u drugim mjesecima. To zbog predanosti mu’mina njihovom postu, koji suzbija strasti kao i zbog njihovog učenja Kur’ana i ostalih vrsta ‘ibadeta koji odgajaju i čiste dušu.“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prevod značenja, El-Beqare, 183)

Mjesec kada se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju vrata Dženneta
Takođe u Ramazanu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju vrata Dženneta, jer se povećavaju ‘ibadeti, dobra djela, lijep i koristan govor.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada dođe ramazan, otvore se vrata Dženneta (1) a zatvore se vrata Džehennema, i okuju se šejtani.” (U Muslimovoj predaji stoji: “Otvore se vrata milosti.” Hadis prenosi Buharija, 4/97 i Muslim, br. 1079)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada nastupi prva noć Ramazana, okivaju se šejtani i džini odmetnici, i zatvaraju se vrata Džehennema, tako da se nijenda više ne otvore, a otvore se vrata Dženneta, tako da se nijenda više ne zatvore, a glasnik poviče: ‘O to koji želiš khajr, pristupi! A ti koji želiš zlo, odstupi!’ I Allah tada oslobađa svoje robove iz vatre i to svaku noć.’” (Hadis prenosi Tirmizi, br. 682, Ibn Madže, br. 1642 i Ibn Huzejme, 3/188, putem Ebu bekra ibn Ajjaša od El-E’ameša od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Ovaj sened je dobar.)

Oprost grijeha
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, oprošteni su mu grijesi koje je do tada počinio.” (Buharija 4/99 i Muslim, br. 759) Takođe se prenosi od ovog ashaba i sljedeći hadis: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana – brišu grijehe između njih, ako se klonite velikih grijeha.” (Muslim, br. 233)
Od njega se prenosi i da je se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom popeo na mimber i rekao: “Amin, amin, amin!” Pa mu je rečeno: “Allahov Poslaniče, samo si se popeo na mimber i rekao: ‘Amin, amin, amin.’ On reče: ‘Došao mi je Džibril, alejhi selam, i rekao mi: ‘Koga zatekne mjesec ramazan pa mu ne bude oprošteno i uđe u vatru, pa neka ga Allah udalji!’ Reci: ‘Amin!’ Rekao sam: ‘Amin…’” (Ahmed, 2/246 i 254, Ibn Huzejme, 3/192, Bejheki 4/204

Primanje dove i oslobađanje od vatre
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah u mjesecu ramazanu, svaki dan i noć ima one koje oslobađa vatre, a svaki musliman koji uputi dovu tražeći njome nešto, biva mu uslišana.” (Ahmed, 2/254, El-Bezzar, br. 3142)

Postač se ubraja u pravednika i šehida
Od Amra ibn Murre El-Džuhenija, radijallahu anhu (vidi “El-Ensab”, 3/394, od Es-Sem’anija i “El-Lubab,” 1/317, od Ibnul-Esira) se prenosi da je rekao: “Jedan čovjek je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, ako budem svjedočio da je samo Allah bog i da si ti Njegov poslanik, i budem obavljao pet dnevnih anamza i davao zekat, te postio ramazan, iz koje sam ja skupine?” Pa mu je on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Od pravednika i šehida.” (Ibn-Hibban, br. 19 u “Zevaidu,” a njegov lanac prenosilaca je ispravan)

Ne dozvolimo da nam prođe ovaj mubarek mjesec a da nismo ga iskoristili u khajru. Ne pretvarajmo svoj post u puko gladovanje već pobrinimo se da ovaj 'ibadet obavimo Allahu pokorno i ponizno.


Spremamo li se za Ramazan?

Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''.(Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. 

Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo

- udjeljujemo sadaqu

-istigfar cinimo-pokajanje od grijeha
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

1. 

   Bismillahir-Rahmanir-Rahim
   
   Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

   
   

    U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

   
   

   Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.

   U blagoslovljenom mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i šejtani se u lance vezuju, kao što Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore a vrata Džehennema zatvore i šejtani se okuju u lance." (Buharija, 1899; Muslim, 1079; od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh) Mudrost toga jeste da se što više ljudi vrati svome Gospodaru, da se iskreno pokaje Gospodaru svih svjetova. Vrata tevbe - pokajanja širom su otvorena i čekaju pokajnike, povratnike, one koji traže oprosta od svoga Gospodara, pa, ima li takvih da im Uzvišeni Allah oprosti?!

   Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:

   - Svi smo mi griješnici

   
   

   - Gdje je put sreće i uspjeha?

   
   

   - Ali, šta je to tevba?

   
   

   -  Zašto da učinim tevbu?

   
   

   - Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

   
   

   - Uslovi iskrenog pokajanja

   
   

   - Znakovi primljene tevbe

   
   

   - Čuvaj se odgađanja tevbe

   
   

   - Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

   
   Svi smo mi griješnici

   Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

   Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

   Gdje je put do sreće i uspjeha?

   Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

   Ali, šta je to Tevba?

   Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

   Zašto da učinim tevbu?

   Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

   Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

   Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

   Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

   Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

   Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

   Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

   Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

   Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.

   
   Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

   Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

   Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

   Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

   Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

   Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

   Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

   Razmišljajmo o posljedicama grijeha

   Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

   Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

   Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

   Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.

   
   Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

   Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

   
   

   Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

   
   

   Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

   
   

   Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

   
   

   Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

   
   

   Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

   
   

   Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.

   
   

   Znakovi primljene tevbe

   Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena. Ti znakovi su sljedeći:

   Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.

   Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)

   Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.

   Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.

   Čuvaj se odgađanja tevbe

   Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.

   Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

   Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)

   Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!

   Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.

   
   

   Pise-Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-''POKAJANJE-TEWBA''Objavio/la allahovarobinka 

Allah, dželle še'anuhu, u suri Et-Tewbe kaže:

Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru."(1)

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)

 Ebu Hurejre priča da je jedan čovjek rekao Muhammedu: -preporuči mi nešto. Božiji poslanik mu reče: - nemoj se srditi! Pa pošto ga čovjek i drugi put zamoli, poslanik mu ponovi nekoliko puta (savjetujući ga): - nemoj se srditi!
Reci:"On, Allah, Jedan je! Allah je utociste svakome! nije rodio, nit' je rodjen! I niko mu ravan nije!" (El -Ihlas )

"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu,Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao racun!". (Ibrahim: 40-41)

"Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraca'' (En-Nur 42)

"Teško onima čija su srca neosjetljiva kada se Allah spomene. Oni su u pravoj zabludi.” (Ez-Zumer 22)

Kur'an je, zaista, govor koji rastavlja istinu od neistine." (Et-Tariq, 13)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Istinski je bankrotirao u mom ummetu onaj (čovjek) koji će na Sudnji dan doći sa namazom, postom, zekatom, ali je nekoga klevetao, nekoga je potvorio, (bespravno) je jeo imetak ovog, prolio krv onog, udario ovog, pa će se jednome dati od njegovih (dobrih) djela i drugome ce se dati od njegovih (dobrih) dijela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego vrati pravo drugih kojima je skrivio, bit će natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u Vatru.”

(Sahihu Muslim, poglavlje: O zabrani nepravde, br. 6744.)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A sta je to Allahov Poslanice?" o­n rece: "Da odrzavas vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostis o­nom ko ti je nepravdu nanio i das o­nome ko tebi uskracuje." (Bejheki)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: “Pogledajte u onoga ko je ispod vas, a ne u onoga ko je iznad vas, da ne bi zanijekali Allahove blagodati!” (Muslim)

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: "Allah vam nije dao lijeka u onome sto vam je zabranio."(Bejheki)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko olakša mu'minu neku dunjalučku nevolju, Allah će mu olakšati neku ahiretsku nevolju... Ko sakrije neku sramotu muslimana Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah je na pomoći robu sve dok je rob na pomoći svome bratu..." (Muslim)

- Sjetimo se u dovama fizickih radnika koji poste!
- Sjetimo se u dovama usamljenih nana koje poste i koje se same iftare i cekaju sehure, a nekada su za 10 celjadi iftar "povaljivale".
- Sjetimo se u dovama bolesnika koji su postili nekada i zeljno iscekivali iftare a sada hem ih bolest ubija hem im zao sto ne mogu i oni postiti.
- Sjetimo se brace i sestara koji su u nekim nevoljama, koji nemaju mira u svojim domovima.
- Sjetimo se usamljenih, tuznih, bolesnih, gladnih, iznemoglih.
- Sjetimo se onih koji su ovisni o nekim - koji moraju cekat da im neko donese tanjir super (invalida).
- Sjetimo se djece u dovama koji su bez roditelja, bez svoga doma i svoje zastite.
- Sjetimo se onih koji zele da imaju posao kako bi djelili i pomagali drgima.
Dova postaca se ne odbija!
Sjecajmo se gladnih i zednih dok postimo - i upucujmo dove za njih. Ti znas iftarit ces se kada zauci aksamski ezan, al ima brace i sestara koji se ni tad iftar ne mogu - nemaju sta. Upucujmo dove.
I jos jednom se sjetimo usamljenih nana i deda, pa i mladjih.
Sjetimo se posebno nana koje su svoju celjad izgubile u ratu. E moja nane koliko si djece rodila, koliko si sevapa zaradila, koliko si ih puta nahranila i obukla. A sada ih nema. Sada sama cekas sehur.
Da Dragi Allah olaksa svim USAMLJENIM, BOLESNIM, TUZNIM, GLADNIM .. !!!! ALLAHUMME AMIN AMIN AMIN !!!